Tmol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tmol (grč. Τμῶλος) je u grčkoj mitologiji bio je bog planine Tmol, oženjen Omfalom ili Plutom.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je bog planine u Lidiji u Anatoliji i verovatno, poput ostalih bogova planina, Gejin sin.[2] Zamišljali su ga ovenčanog hrastovim lišćem.[3] Prema Apolodoru i OvidijevimMetamorfozama“, Tmol je prepustio vladavinu svojoj supruzi Omfali, kada je njen otac, kralj, umro. On je bio sudija na muzičkom takmičenju između Pana (ili Marsije) i boga Apolona.[4] Tmol je presudio u korist Apolona, ali je brzopleti kralj Mida izjavio kako je presuda nepravedna, te su mu izrasle magareće uši.[5] Neki izvori navode da je njegov sin bio Tantal.[1] Prema nekim izvorima, bog planine i Omfalin suprug nisu bili ista ličnost.[5] Naime, Omfala je nasledila presto od svog nesrećnog muža, koji je bio sin Areja i Teogone. Tmol je lovio po gori Karmanoriji, gde je ugledao devicu Arhipu, Artemidinu pratilju. On se zaljubio u nju i počeo je da je progoni, ali je ona utekla u hram svoje boginje. On ju je tamo stigao i silovao, te tako oskrnavio ovo sveto mesto. Devojka se zato obesila, ali i prizvala Artemidu koja ju je čula i gnevna, poslala divljeg bika na Tmola. Bik je jurnuo na njega, te ga odbacio rogovima na koplje i oštro kamenje, gde je Tmol umro u mukama. Njegov sin, Teoklimen, sahranio ga je na mestu gde ga je i našao, te planinu nazvao po njemu. Na obroncima planine je postojao i istoimeni grad, koji je srušen u zemljotresu u toku vladavine Tiberija.[3]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Tmol je bio i Protejev sin koga je ubio Herakle.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Greek Myth Index: Tmolus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ theoi.com: Tmolos, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Dictionary; -{Thoosa to Zorus
  5. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.