Pređi na sadržaj

Tokugava Ijecuna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tokugava Ijecuna (1641-80), četvrti šogun iz dinastije Tokugava.[1]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Budući da je bio maloletan kada je imenovan za šoguna, bio je u obavezi da se oslanja na savetnike dodeljene među najmoćnijim vazalima kuće Tokugava. Ovo je bila prva pojava budućeg obrasca bakufu politike u kojoj su članovi fudai daimjoa, odnosno nasledni vazali kuće Tokugava, vršili odlučujući uticaj na politiku šogunata preko Velikog Veća.[1]

Najvažniji događaji[uredi | uredi izvor]

  • 1651. Ijecuna je nasledio Ijemicua; šogunat otkriva zaveru Jui Šosecua.
  • 1652. "Kabuki za mladiće" (vakašu) je zabranjen u Edu; Džoo era počinje 18. septembra.
  • 1655. Mejreki era počinje 13. aprila; konfučijanski naučnik Jamazaki Ansai otvara privatnu školu u Kjotu.
  • 1656. Nezakonita kupatila postaju popularna u Edu.
  • 1657. Veliki požar uništava velike delove Eda; nova licencirana četvrt, Šin Jošivara, osnovana je u blizini Asakuse; daimjo poseda Mito, Tokugava Micukuni, počinje kompilaciju Istorija velikog Japana.
  • 1658. Mandži era počinje 23. jula.
  • 1661. Kambun era počinje 25. aprila; Kimpira džoruri ulazi u period velike popularnosti u Edu.
  • 1662. U Osaki je osnovano pozorište Takeda.
  • 1663. Zakoni za ratničke kuće su revidirani kako bi se zabranilo ratnicima da izvrše samoubistvo nakon smrti svog gospodara; vatromet je zabranjen u Edu.
  • 1665. Asai Rioi objavljuje svoj Ukijo monogatari (Priča o lebdećem svetu); šogunat izdaje propise kojima se uređuju hramovi i sveštenici.
  • 1666. Pojavljuje se dvadesetotomni ilustrovani leksikon Kimo zui (Ilustracije i definicije za obuku neučenih).
  • 1672. Pod rukovodstvom Kavamura Zuikena, organizovana je zapadna i istočna priobalna morska plovidba.
  • 1673. Empo era počinje 21. septembra; porodica Micui otvara svoju prodavnicu tekstila Ečigoja u Edu.
  • 1679. Šogunat pogubio samuraja bez gospodara Hirai Gompačija, koji se sklonio u licenciranu četvrt Jošivara i pljačkao građane.[2]
  • 1680. Tokugava Cunajoši je imenovan za šoguna.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b The Cambridge history of Japan, Volume 4. John Whitney Hall, 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 1988—1999. str. 20—22. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588. 
  2. ^ The Cambridge history of Japan, Volume 4. John Whitney Hall, 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 1988—1999. str. XX. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.