Tri krajputaša u Gornjem Milanovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tri krajputaša u Gornjem Milanovcu
Tri krajputaša na ulasku u Gornji Milanovac iz pravca Beograda.
Opšte informacije
MestoGornji Milanovac
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija
Vrsta spomenikakrajputaši
Vreme nastanka19. vek

Tri krajputaša u Gornjem Milanovcu nalaze se na ulasku u grad iz pravca Beograda, u blizini spomen-obeležja „tenk”[1] i fabrike posuđa Metalac.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Mesto gde su krajputaši podignuti u prošlosti je pripadalo ataru sela Nevade. Ekspanzijom Gornjeg Milanovca, spomenici su se našli u široj gradskoj zoni. Zbog trasiranja i proširivanja Ibarske magistrale 60-ih godina 20. veka, krajputaši su izmešteni sa prvobitne lokacije i postavljeni na imanje Milana Radovića iz Grabovice.[2]

Opis spomenika[uredi | uredi izvor]

Niz se sastoji od tri krajputaša. Postavljeni u liniji licem prema istoku, predstavljaju jedinstvenu spomeničku celinu. Sva tri pripadaju tipu „kapaša”, ali je samo srednji očuvan u prvobitnom stanju.[2] Pokrivka prvog spomenika oborena je na zemlju. Svojom gornjom stranom oslonjena je na srednji spomenik, iz čega se dobro može sagledati konstrukcija uklapanja spomenika i tehnika klesanja.

Likovni sadržaj[uredi | uredi izvor]

Sva tri spomenika s prednje strane imaju likove vojnika prikazane u stavu mirno. Na poleđini su uklesani stilizovani krstovi i epitafi, a na bočnim stranama vojnička znamenja. Prema vrsti kamena, dimenzijama i stilskim osobenostima, evidentno je da su prva dva krajputaša rad istog kamenoresca.

Na bočnim stranama i poleđini uklesani su tekstovi u vertikalnim, nepravilnim nizovima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milanovački tenk”. www.gminfo.rs. Arhivirano iz originala 29. 12. 2018. g. Pristupljeno 23. 12. 2017. 
  2. ^ a b Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. str. 121—122. ISBN 978-86-519-0181-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radičević Branko V, Plava linija života: srpski seoski spomenici i krajputaši, „Savremena škola” Beograd, 1961.
  • Dudić Nikola, Stara groblja i narodni belezi u Srbiji, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13, „Prosveta” Beograd. 1995. ISBN 978-86-07-00900-8.
  • Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije, „Litopapir” Čačak, 1998.
  • Jovanović Tomislav M, Velereč i Velerečani, „Grafoprint” Gornji Milanovac. 2006. ISBN 978-86-7432-025-9.
  • Stolić dr Ana, Državni popis 1862/63. godine: opština Gornji Milanovac, II izdanje, Muzej rudničko-takovskog kraja Gornji Milanovac. 2007. ISBN 978-86-82877-03-5.
  • Savović Saša, Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja, „Službeni glasnik” Beograd; Muzej rudničko-takovskog kraja Gornji Milanovac, 2009. ISBN 978-86-519-0181-5. ISBN 978-86-82877-29-5 
  • Filipović Milenko S, Takovo: naselja, poreklo stanovništva, običaji, Srpski etnografski zbornik SANU, knj. 37, reprint izdanje, Službeni glasnik Beograd, SANU, Beograd. 2010. ISBN 978-86-519-0668-1.
  • Krstanović Božidar, Radonjić Živkov Estela, Kesić-Ristić Sanja, Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac, Atlas narodnog graditeljstva Srbije – Sveska II, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd. 2012. ISBN 978-86-6299-006-8.