Тробојна плочарица
| Trobojna pločarica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | P. phyllogena
|
| Binomno ime | |
| Peziza phyllogena Cooke (1877)
| |
| Sinonimi[1] | |
|
Aleuria olivacea Boud.(1897) | |
Trobojna pločarica (lat. Peziza badio confusa) je jestiva gljiva koja se može naći u nižim krajevima, na pjesku, prvenstveno građevinskom, često i na smeću gdje ima papira, a podloga je pješčanoglinena, te ga možemo naći po stazama.
.jpg)
Apotecij[uredi | uredi izvor]
Apotecij kod ove gljive je veličine od 5 do 11 centimetara, bez stručka, jedino što je micelijem stručkoliko produljen, inkorporirajući supstrat. Mlađi su dosta pravilnog kružnog oblika dublje šoljice, s ponešto unutra zavrnutim golrnjim krajem. Uz njega ponekad je i malo rebrasto usječen. S vremenom se sve više širi i spušta, sve više kovrča, mreška i presavija: od sredine počinju se razgranjivati u vene, a od kraja raspucavati na lapove. U početku mu je površina vlažna, glatka, pa ponešto i sjajna. Kasdžije se doima gotovo baršunasto-želatinozno. Lijepe je lisičje, do riđe boje, sprimjesom, ili u omanjim partijama maslinaste, žućkaste ili smeđe boje.
Ekscipulum[uredi | uredi izvor]
Ekscipulum je vrlo sitno paperjast, gotovo pješčano. Uglavnom je istobojan s himenijem, gornjoj površini, samo što je maslinasta komponenta izraženija, mješajući se s bijelom, sivom, riđom ili žućkastom već prema nivou vlažnosti i starosti. Sušiti se počinje odozdo, te zajedno s vrhom micelija postaje bijel, a nagore svjetliji.
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso kod ove gljive je debelo, veličine od 2 do 4 milimetra. Svježe je, istobojno s objema površinama. Brzo se suši i postaje bijelo. Tek ubrana gljiva miriše neugodno, gotovo na kanalizaciju, usto na zemlju i plijesan.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore pravilno eliptične ili pomalo naginju vretenastom obliku, većinom s dvije nasuprotne kaplje, ali zrele i bez njih, tada krupno i upadljivo bradavičaste: 17.5-19.25/(7)-8.5-9.75-(10.5). Asci su uniseriatni, ali spore u ravnini ili ukoso djelimično jedna preko druge; na jod u vrhu, ali ne i dalje, jako poplave: 240-300/12.5-17. Parafize su u vrhu vretenaste, poneke malo ušiljene. Na najširem mjestu podno vrha najviše 8.5, pri samom vrhu 3-4. Subhimenij se sastoji od texturae angularis, izmješane s crvolikim, razgranatim ali i sitnim hifama.
Doba[uredi | uredi izvor]
(IV) V (VI)
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Ova gljiva je izvanredno ukusna, nježno-mirišljava kad se prži u vlastitom soku, s ukusom na kestene i vrganje - gljiva koja na ljestvici po ukusu spada među prvih deset. Njen oštri miris smjesta iščezne na vatri i opojno isparava.
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Iz konfuzije oko smeđe pločarice, Peziza badia, rodila se badioconfusa. One su poprilično slične, ali u više momenata mogu se ipak lago razlikovati. Razlike:
| Smeđa pločarica | Trobojna pločarica |
|---|---|
| Himenij svjetlije smeđ, bez crvenkaste primjese | Himenije zagasitosmeđ, s crvenkastom primjesom |
| Miris blaži, na zemlju | Miris oštro odbojan |
| Raste u šumi | Raste na ruderalnim mjestima |
| Meso bijele boje | Mesopurpurnosmeđe boje |
| Na jod reaguje cio ascus | Na jod reaguje samo vrh |
| Parafize u vrhu su batinaste | Parafize u vrhu vretenaste |
| Spore su mrežasto bradavičaste | Spore samo bradavičaste |
I smeđa pločarica je jestiva, poprilično ukusna iako zaostaje za trobojnom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Peziza phyllogena Cooke”. Index Fungorum. CAB International. Pristupljeno 2012-05-10.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ključ za gljive; Ivan Focht; Itro "NAPRIJED"; Zagreb 1986.
