Tjuringov test

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Standardna interpretacija” Tjuringovog testa, u kojoj igrač C, ispitivač, ima zadatak da pokuša da odredi koji je igrač - A ili B - čovek, a koji računar. Ispitivač je ograničen na korišćenje odgovora na pisana pitanja kako bi napravio odluku.

Tjuringov test je predlog testa mašinske sposobnosti da demonstrira inteligenciju, ekvivalentnu ili nerazlučivu od ljudske. Alan Tjuring ga je opisao 1950. u radu Računske mašine i inteligencija. Test se sprovodi na sledeći način: ljudski sudija se upušta u konverzaciju prirodnim jezikom sa jednim čovekom i jednom mašinom, a oba sagovornika pokušavaju da se predstave kao ljudi. Ako sudija ne može sa sigurnošću da odredi koji sagovornik je čovek a koji mašina, onda je mašina prošla test. Kako bi test bio jednostavan i univerzalan (da bi se eksplicitno testirala lingvistička sposobnost mašine a ne njena sposobnost generisanja glasa), konverzacija se obično odvija nekim kanalom za prenos teksta, kao što je teleprinter koji je Tjuring predložio, ili u današnje vreme IRC ili neki drugi servis za razgovaranje preko interneta.

Otkako je Tjuring prvi put predstavio svoj test, pokazalo se da je veoma uticajan, ali i široko kritikovan, a postao je važan koncept u filozofiji veštačke inteligencije.[1][2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pinar Saygin, Ayse; Cicekli, Ilyas; Akman, Varol (1. 11. 2000). „Turing Test: 50 Years Later”. Minds and Machines (na jeziku: engleski). 10 (4): 463—518. ISSN 1572-8641. S2CID 990084. doi:10.1023/A:1011288000451. 
  2. ^ Russell 2003

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Russell, Stuart J. (2003). Artificial intelligence : a modern approach. Norvig, Peter,, Canny, John. (2. izd.). Upper Saddle River, N.J. ISBN 978-0-13-790395-5. OCLC 51325314. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]