Pređi na sadržaj

Udarna igla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Različiti mehanizmi za opaljivanje kapisle u dnu metka udarnom iglom. Udarna igla obojena je ružičasto. U prva tri slučaja deo je zatvarača. a u četvrtom je na orozu.

Udarna igla (engl. Firing pin), deo mehanizma za opaljivanje vatrenog oružja koji udarcem aktivira kapislu na dnu čahure metka. Može biti deo zatvarača (kod pušaka ostraguša, poluautomatskih i automatskih pušaka i pištolja)[1] ili oroza (kod revolvera).[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pojava[uredi | uredi izvor]

Animacija mehanizma za opaljivanje kod puške Drajze iz 1838.

Udarna igla kao mehanizam za opaljivanje prvi put se javila kod pušaka ostraguša početkom 19. veka. Švajcarski puškar Samuel Pauli prvi je napravio sjedinjeni metak (zrno i barutno punjenje) u papirnoj čahuri, kojoj je dodao mesingano dno sa kapislom, i konstruisao pušku ostragušu sa preklapajućim zatvaračem, u čijem se telu nalazila igla sa oprugom za opaljenje metka udarom u kapislu. Koristeći se idejom opaljenja sjedinjenog metka sa kapislom udarnom iglom, nemački puškar Johan Nikolas Drajze je 1838. konstruisao ostragušu Drajze sa cilindričnim klizećim zatvaračem, koji se ručicom pokretao u sanduku u pravcu ose cevi (napred i nazad[a]) i kao čep zatvarao cev (otuda kasniji naziv čepni zatvarač). Bravljenje (čvrsto spajanje sa sandukom) vršilo se okretanjem tela zatvarača udesno za četvrtinu kruga. Delovi za opaljivanje (igla i opruga) bili su u telu zatvarača. Opruga udarne igle automatski se zapinjala pri zatvaranju zatvarača.[1]

Rasklopljen zatvarač puške K98 Mauzer sa otkrivenom udarnom iglom.

Kod pušaka[uredi | uredi izvor]

Prve puške sa udarnom iglom imale su dugu iglu koja je probijala kartonsku čahuru i barutno punjenje, i udarala u kapislu na postolju zrna. Takve su bile ostraguše Drajze u Pruskoj i Šaspo u Francuskoj. Takve udarne igle bile su okružene barutnim punjenjem u trenutku opaljivanja, pa su se brzo trošile i morale menjati. Zato su već od 1871. (kod pušaka Mauzer model 1871[b]) uvedeni meci sa metalnom čahurom sa kapislom na dnu (u obodu ili u sredini), pa su udarne igle postale kraće. Sličan mehanizam za opaljivanje koristi se i kod modernih pištolja i pušaka.[1]

Kod revolvera[uredi | uredi izvor]

Revolveri su dobili udarne igle na orozu posle uvođenja metaka sa metalnom čahurom, oko 1870. godine.[2]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slično rezi na vratima.
  2. ^ Kod modela vatrenog oružja broj označava godinu proizvodnje.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 10, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str. 676
  2. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 8, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 146-147