Uže
Uže je dugačak i jak kanap upreden od međusobno povezanih niti. Koristi se za uvezivanje, pridržavanje, prenošenje; namene mogu biti veoma različite. Pravi se od prirodnih ili što je danas češći slučaj sintetičkih materijala (vlakana).
Konstrukcija[uredi | uredi izvor]
Konopac može biti napravljen od bilo kog dugačkog, žilavog, vlaknastog materijala, ali je uglavnom napravljen od određenih prirodnih ili sintetičkih vlakana.[1][2][3] Užad od sintetičkih vlakana je znatno čvršća od svojih pandana od prirodnih vlakana, imaju veću zateznu čvrstoću, otpornija su na truljenje od užadi napravljenih od prirodnih vlakana i mogu se napraviti tako da plutaju na vodi.[4] Sintetička užad takođe poseduju određene nedostatke, uključujući klizavost, a neka se mogu lakše oštetiti UV svetlom.[5]
Prirodna vlakna[uredi | uredi izvor]
Nekada su se užad pravila isključivo od prirodnih sirovina, kao što su sisal (listovi), konoplja, manila (stablo) ili ljuske kokosovih oraha. Najpre se vlakna sakupe, a potom češljaju i ispravljaju u posebnoj mašini iz koje izlaze u vidu dugih traka. Više takvih traka se upredaju i po nekoliko puta kako bi se dobilo uže željene debljine.[6]
Sintetička vlakna[uredi | uredi izvor]
Sintetička vlakna su danas u većini slučajeva zamenila prirodna i koriste se najlon, poliester i staklene niti koje se međusobno lepe smolom, a potom upredaju. Koji će se materijal koristiti, zavisi od namene užeta. Tako se, recimo, uže za skijanje na vodi pravi od polipropilena, jer je ovaj materijal specifično lakši od vode, pa ne tone, a i ne mrsi se.[6]
Kada se uže pravi od čelične žice, onda je to kabl ili sajla. Zbog svoje izdržljivosti, sajle se često koriste kao držači za mostove ili za prenose na žičarama.[7]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Upotreba užadi za lov, povlačenje, pričvršćivanje, nošenje, podizanje i penjanje datira još iz praistorije. Verovatno je da su najraniji „konopci“ bili prirodni delovi biljnih vlakana, kao što su vinove loze, nakon čega su ubrzo usledili prvi pokušaji uvijanja i pletenja ovih pramenova zajedno da bi se formirala prva ispravna užad u modernom smislu te reči. Najraniji dokaz o mogućem užetu je veoma mali fragment troslojnog gajtana sa neandertalskog nalazišta datiranog na pre 50.000 godina.[8][9] Ovaj predmet je bio toliko mali da je otkriven i opisan samo uz pomoć mikroskopa velike snage. Nešto je deblji od prosečnog nokta na palcu i ne bi se protezao od ivice do ivice preko nokta malog prsta. Postoje i drugi načini na koji se vlakna mogu uvijati u prirodi, bez namerne konstrukcije.[10]
Alat star 40.000 godina pronađen u pećini Hohl Fels u jugozapadnoj Nemačkoj identifikovan je 2020. godine kao vrlo verovatno alat za pravljenje užeta. To je traka od mamutske slonovače od 20 cm (8 in) kroz koju su izbušene četiri rupe. Svaka rupa je obložena precizno izrezanim spiralnim urezima. Žlebovi na tri rupe spiralno se kreću u smeru kazaljke na satu sa svake strane trake. Žlebovi na jednoj rupi spiralni su u smeru kazaljke na satu na jednoj strani, ali u suprotnom smeru kazaljke na satu sa druge strane.[11] Biljna vlakna bi se unosila kroz otvore i alat bi se uvijao, stvarajući jednoslojnu pređu. Spiralni rezovi bi imali tendenciju da zadrže vlakna na mestu.[12] Ali rezovi ne mogu dati nikakvo uvijanje vlaknima provučenim kroz otvore.[13] Smatra se da su drugi predmeti stari 15.000 godina sa otvorima sa spiralnim rezovima, napravljeni od rogova irvasa, pronađeni širom Evrope, korišćeni za manipulaciju užadima, ili možda u neku drugu svrhu.[14] Prvobitno su se zvali „palice” i smatralo se da su ih nosili kao značke za čin.[12][15]
Utisci konopca pronađeni na pečenoj glini pružaju dokaze o tehnologiji pravljenja struna i užadi u Evropi koja datira pre 28.000 godina.[16] Fosilizovani fragmenti „verovatno dvoslojnog položenog užeta prečnika oko 7 mm [0,28 in]“ pronađeni su u jednoj od pećina u Laskou, koji potiču od pre približno 17.000 godina.[17]
Stari Egipćani su verovatno bili prva civilizacija koja je razvila specijalne alate za pravljenje užeta. Egipatski konopac datira od 4000. do 3500. godine p. n. e. i uglavnom je napravljen od vlakana vodene trske.[18] Drugi konopac u antici pravljen je od vlakana urminih palmi, lana, trave, papirusa, kože ili životinjske dlake. Upotreba takvih užadi koja su vukle hiljade radnika omogućila je Egipćanima da pomeraju teško kamenje potrebno za izgradnju njihovih monumenata. Počevši od otprilike 2800. godine pre nove ere, u Kini je bio u upotrebi konopac od konopljinih vlakana. Konopac i zanat izrade užeta proširili su se širom Azije, Indije i Evrope u narednih nekoliko hiljada godina.
Neki užad se i dalje pravi od prirodnih vlakana, kao što su kokos i sisal, uprkos dominaciji sintetičkih vlakana kao što su najlon i polipropilen, koji su postali sve popularniji od 1950-ih.
Najlon je otkriven tokom kasnih 1930-ih i prvi put je uveden u vlaknasta užad tokom Drugog svetskog rata. Zaista, prva užad od sintetičkih vlakana bila su mali pleteni padobranski gajtani i trostruka užad za vuču za jedrilice, napravljena od najlona tokom Drugog svetskog rata.[19]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Noel, John V. Jr. (1988-12-15). Knight's Modern Seamanship (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 9780471289487.
- ^ Army Field Manual FM 5-125 (Rigging Techniques, Procedures and Applications) (PDF). Technical Manual No. 3-34.86/Marine Corps, Reference Publication 3-17.7J. The United States Army. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 06. 2017. g. Pristupljeno 05. 11. 2022.
- ^ Carver, R.K. (2009). Stagecraft Fundamentals: A Guide and Reference for Theatrical Production. Focal Press. str. 250. ISBN 978-0-240-80857-4. Pristupljeno 15. 11. 2018.
- ^ Coles, A. (2009). Skipper's Onboard Knot Guide: Knots, Bends, Hitches and Splices. A&C Black. str. 3. ISBN 978-0-7136-8934-1. Pristupljeno 15. 11. 2018.
- ^ International Association of Fire Chiefs; National Fire Protection Association (2008). Fundamentals of Fire Fighter Skills. Jones & Bartlett Learning, LLC. str. 499. ISBN 978-0-7637-5342-9. Pristupljeno 15. 11. 2018.
- ^ a b Voral, M. & Dipre, B. (2007.) Školska enciklopedija: Oksford. Knjiga-komerc: Beograd. ISBN 978-86-7712-203-4.
- ^ Grupa autora, 1976. Popularna enciklopedija. BIGZ: Beograd.
- ^ „50,000-year-old string found at France Neanderthal site”. BBC. 13. 4. 2020. Pristupljeno 20. 4. 2020.
- ^ „Direct evidence of Neanderthal fibre technology and its cognitive and behavioral implications.”. Nature.com. 9. 4. 2020. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ Keith, B. „History of Ropemaking.”. Pre-Revolutionary Ropemaking in the American Colonies. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ „Archaeologists Find 40,000-Year-Old Rope-Making Tool in Germany.”. 22. 7. 2016. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ a b McKie, Robin (1. 8. 2020). „Take a tusk, drill holes, weave a rope – and change the course of history”. The Guardian. Article has photograph of the Hohle Fels rope-making tool.
- ^ Keith, B. „History of Ropemaking.”. Pre-Revolutionary Ropemaking in the American Colonies. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ Lucas, C.; Galway-Witham, J.; Stringer, C. B.; Bello, S. M. (11. 6. 2019). „Investigating the use of Paleolithic perforated batons: new evidence from Gough's Cave (Somerset, UK)”. Archaeological and Anthropological Sciences. 11 (10): 5231—5255. doi:10.1007/s12520-019-00847-y. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ „Bâtons Percés”. Pristupljeno 24. 4. 2022.
- ^ Small, Meredith F. (april 2002), „String theory: the tradition of spinning raw fibres dates back 28,000 years. (At The Museum).”, Natural History, 111 (3): 14(2)
- ^ J.C. Turner and P. van de Griend (ed.), The History and Science of Knots (Singapore: World Scientific, 1996), 14.
- ^ (See http://www.madehow.com/Volume-2/Rope.html, word-for-word not sure which "plagiarized" which)
- ^ „About 75 years of synthetic fiber rope history”. oktobar 2015: 1—13. doi:10.23919/OCEANS.2015.7404500.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gaitzsch, W. Antike Korb- und Seilerwaren, Schriften des Limesmuseums Aalen Nr. 38, 1986
- Gubser, T. Die bäuerliche Seilerei, G. Krebs AG, Basel, 1965
- Hearle, John W. S. & O'Hear & McKenna, N. H. A. Handbook of Fibre Rope Technology, CRC Press, 2004
- Lane, Frederic Chapin, 1932. The Rope Factory and Hemp Trade of Venice in the Fifteenth and Sixteenth Centuries, Journal of Economic and Business History, Vol. 4 No. 4 Suppl. (August 1932).
- Militzer-Schwenger, L.: Handwerkliche Seilherstellung, Landschaftsverband Westfalen-Lippe, 1992
- Nilson, A. Studier i svenskt repslageri, Stockholm, 1961
- Pierer, H.A. Universal-Lexikon, Altenburg, 1845
- Plymouth Cordage Company, 1931. The Story of Rope; The History and the Modern Development of Rope-Making, Plymouth Cordage Company, North Plymouth, Massachusetts
- Sanctuary, Anthony, 1996. Rope, Twine and Net Making, Shire Publications Ltd., Cromwell House, Princes Risborough, Buckinghamshire.
- Schubert, Pit. Sicherheit und Risiko in Fels und Eis, Munich, 1998
- Smith, Bruce & Padgett, Allen, 1996. On Rope. North American Vertical Rope Techniques, National Speleological Society, Huntsville, Alabama.
- Strunk, P.; Abels, J. Das große Abenteuer 2.Teil, Verlag Karl Wenzel, Marburg, 1986.
- Teeter, Emily, 1987. Techniques and Terminology of Rope-Making in Ancient Egypt, Journal of Egyptian Archaeology, Vol. 73 (1987).
- Tyson, William, no date. Rope, a History of the Hard Fibre Cordage Industry in the United Kingdom, Wheatland Journals, Ltd., London.
- Bodmer, Rudolph John; Bodmer, Amelie Willard (1914). „Rope”. The Book of Wonders: Gives Plain and Simple Answers to the Thousands of Everyday Questions that are Asked and which All Should be Able To, But Cannot Answer. Presbrey syndicate. str. 353 onwards.
- Herkommer, Mark (1995). FM 5-125: Rigging Techniques, Procedures, and Applications. Washington, DC: United States Department of the Army.
- Bean, Joseph W. Flogging, Greenery Press, 2000. ISBN 1-890159-27-1.
- Bertram, James Glass. (1877 edition). Flagellation and the Flagellants: A History of the Rod. London: William Reeves.
- Conway, Andrew. The Bullwhip Book. Greenery Press, 2000. ISBN 1-890159-18-2.
- Gibson, Ian. The English Vice: Beating, Sex and Shame in Victorian England and After. London: Duckworth, 1978. ISBN 0-7156-1264-6.
- Martin, James Kirby; Lender, Mark Edward. A Respectable Army: The Military Origins of the Republic, 1763-1789. Arlington Heights, Ill.: Harlan Davidson, 1982. ISBN 0-88295-812-7.
- Oman, Charles. Wellington's Army, 1809-1814. London: Greenhill, (1913) 1993. ISBN 0-947898-41-7.
- Rothenberg, Gunther E. (1980). The Art of Warfare in the Age of Napoleon. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 0-253-31076-8.
- Ricker, Kat. Doubting Thomas, Trillium Press, 2010. ISBN 978-0-615-31849-3. Suspense thriller examining the dark nature of saintliness, including flagellation.
- Tomasson, Katherine & Buist, Francis. Battles of the '45. London: Pan Books, 1974.
- Clifford W. Ashley. The Ashley Book of Knots. Doubleday, New York. ISBN 0-385-04025-3.
- Geoffrey Budworth (1999). The Ultimate Encyclopedia of Knots & Ropework. Annes Publishing Limited. ISBN 1-55267-986-1.
- John Cassidy (1985). The Klutz Book of Knots. Klutz Press, Palo Alto, California. ISBN 0-932592-10-4.
- Paul Hasluck with foreward by Des Pawson (2018) The Art of Tying Knots. Endless Mountains Publishing Company. ISBN 0-998852-73-2.
- Cyrus L. Day. Knots & Splices. International Marine/McGraw-Hill Companies. ISBN 0-87742-252-4.
- Raoul Graumont. Handbook of Knots. Cornell Maritime Press/Tidewater Publishers. ISBN 0-87033-030-6.
- R.S. Lee. All The Knots You Need. Algrove Publishing. ISBN 0-921335-47-4.
- Allen Padgett and Bruce Smith. On Rope. National Speleological Society. ISBN 0-9615093-2-5.
- Des Pawson (2001). Pocket Guide to Knots & Splices. Produced for Propsero Books by RPC Publishing Ltd., London. ISBN 1-55267-218-2.
- Brion Toss. The Complete Rigger's Apprentice. International Marine/McGraw-Hill Companies. ISBN 0-07-064840-9.
- J. C. Turner and P. van de Griend (ed.) (1996). History and Science of Knots. World Scientific. ISBN 981-02-2469-9.
- Šimon, J.; Dekýš, V.; Palček, P. (2020). „Revision of Commonly Used Loop Knots Efficiencies”. Acta Physica Polonica A. 138 (3): 404—420. doi:10.12693/APhysPolA.138.404.
- Aldridge, Arthur F. (1918). Knots, a study of marlinespike seamanship which embraces bends, hitches, ties, fastenings and splices and their practical application. New York City: Rudder. OCLC 1047502131. OL 18970340M.
- Burgess, J. Tom (1884). Knots, ties and splices; a handbook for seafarers, travellers, and all who use cordage; with historical, heraldic, and practical notes. London: George Routledge and sons. OL 24176273M.
- Dana, Homer Jackson; Pearl, William Armour (1922). The use of ropes and tackle. Pullman, WA: Washington State College. OCLC 1158196429.
- Hasluck, Paul Nooncree (1907). Knotting and splicing ropes and cordage. Philadelphia: David McKay. OL 6954703M.
- Verrill, Alpheus Hyatt (1917). Knots, Splices and Rope Work. Norman W. Henley Publishing.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Kako se tradicionalno izrađuje uže od konoplje u Španiji (Zvanični jutjub kanal)
- Ropewalk: A Cordage Engineer's Journey Through History History of ropemaking resource and nonprofit documentary film
- Watch How Do They Braid Rope?