Ultraljubičasta sterilizacija vode

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oprema za dezinfekcija vode ultraljubičastim zračenjem u jednom vodovodu

Ultraljubičasta sterilizacija vode ili ultra-violetna sterilzacija vode je metoda kondicioniranja vode zasnovana na elektromagnetnom zračenju sa talasnim dužinama manjim od vidljivog zračenja, ali većim od onih koje imaju meki X-zraci, koje dovodi do denaturacije belančevina i time uništavanja mikroorganizama. Koristeći ovu osobinu ultraljubičastih zraka, čovek je uspeo primenom sterilizatora, koji rade na ovom principu, da uspešno inaktivira bakterije, viruse, plesni, gljivice i spore bakterija u vodi.[1]

Ultraljubičasta sterilizacija vode kao jedna od metoda u kondiciniranju vode za piće, danas je postala uobičajni mikrobiološki tretman jer je ekonomičan i istovremeno predstavlja ekološki čist način sterilizacije vode. Ona trenutno uništava mikroorganizme u vodi, pri čemu mineralni sadržaj i ukusa vode ostaje nepromenjen. Takođe u procesu tretmana vodi se ne dodaju hemikalije i druga sredstva pa ne postoji mogućnost predoziranja tih sredstava.[2]

Princip rada[uredi | uredi izvor]

Urezani model jedinice za UV dezinfekciju koja se koristi u postrojenjima za prečišćavanje vode

Princip rada uređaja se zasniva na prolasku ultraljubičastih zraka kroz određen sloj vode u protočnom sistemu, i na velikoj osetljivosti mikroorganizama (bakterija, virusa, kvasca, algi ili njihovih spora) na ultranjubičasto zračenje, a naročito na talasnu dužinu od 254 nm, koje pokazuje najveću efikasnost u sterilizaciji vode.[3]

Ovaj suštinski biostrukturalni poremećaj, izazvan ultrljubičastim zračenjem, dovodi do nemogućnosti reprodukcije bilo kog oblika mikroorganizma, što ga samim tim čini i bezopasnim.

Ultraljubičasta sterilizacija se kvantitativno karakteriše količinom energije (u mWs/cm²) koju prime mikroorganizmi. Energija od 30 mWs/cm² eliminiše gotovo 99% svih uobičajenih vrsta bakterija.

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Ova fizička metoda predstavlja vrlo efikasnu i pouzdanu alternativu hemijskim oblicima dezinfekcije vode, koja se ogleda u sledećem:[4]

  • ubija mikroorganizme za samo nekoliko sekundi sekundi,
  • ne zahteva upotrebu hemikalija, pa nema stvaranja otrovnih jedinjenja,
  • mineralni sadržaj vode ostaje nepromenjen,
  • voda zadržava svoj prirodni ukus,
  • predoziranje zračenja nema štetan efekat,
  • nema korozije uređaja, što je slučaj kod primene hemikalija,
  • jednostavna instalacija, mali troškovi investicije i troškovi održavanja uređaja,
  • mala potrošnja električne energije,
  • dugogodišnji pouzdani rad.

Primena[uredi | uredi izvor]

Ultraljubičasta sterilizacija vode sve je veća a najzastupljenija jeu sledećim oblastima:

  • Farmaceutskoj, kozmetičkoj i hemijskoj industriji.[5]
  • U pogonima za proizvodnju hrane i pića.
  • Za proizvodnju vode za piće.
  • U poljoprivredi i ribarstvu.
  • U apotekama, ambulantama, bolnicama.
  • U vojnim objektima
  • Za potrebe banja, bazena, akvarijuma itd.
U slučaju sterilizacije vode sa lebdećim materijama, obojene vode ili vode sa većim sadržajem gvožđa (većim od 0,10 mg/l) potreban je predtretman sirove vode (filtriranje, deferizacija, obezbojavanje) kako bi se obezbedila transparencija vode u ultraljubičastom delu spektra.

Montaža[uredi | uredi izvor]

Ultraljubičaste sterilizator treba instalirati što je više moguće u krajnjoj tački separacione instalacije posle mikrofiltra poroznosti 5 - 25 mikrona.

Takođe, sterilizator može da se koristi u cirkulacionom krugu u kojem proizvedena voda visoke čistoće kruži između sterilizatora i rezervoara za skladištenje, pre nego što se pumpama prebaci na mesta korišćenja. U svim instalacijama preporučljivo je postaviti bakteriološki filtar iza sterilizatora, koji će hvatati uginula tela bakterija iz ultraljubičastog sterilizatora.

Mikroorganizmi osetljivi na ultraljubičasto zračenje[uredi | uredi izvor]

  • Agrobacterium tumefaciens
  • Adenovirus Tipo III
  • Aspergillus Amstelodamy
  • Aspergillus flavus
  • Aspergillus glaucus
  • Aspergillus niger
  • Bacillus Anthracis
  • Bacillus Anthracis (esporas)
  • Bacillus Megatherium SP
  • Bacillus Megatherium SP (esporas)
  • Bacillus Paratyphosus
  • Bacillus subtilis
  • Bacillus subtilis (esporas)
  • Bacteriófago
  • Campylobacter jejuni
  • Chiorella vulgaris (Algas)
  • Cianobacteria sp.
  • Clostridium botulinum
  • Clostridium tetani
  • Corynebacterium diphtheriae
  • Coxsackie
  • Cryptosporidium parvum
  • Dysentery bacilli
  • E. hystolitica
  • Eberthella typhosa
  • Echovirus I (Picornaviridae)
  • Echovirus II (Picornaviridae)
  • Enterococcus faecalis
  • Escherichia Coli (E. Coli)
  • Giardia lamblia
  • Huevos de nematodo (helmintos)
  • Influenza (orthomyxovaridae)
  • Legionella bozemanii
  • Legionella dumofii
  • Legionella gormanii
  • Legionella longbeachae
  • Legionella micdadei
  • Legionella pneumophila
  • Leptospira canicola
  • Leptospira interrogans
  • Listeria monocytogenes
  • Micrococcus candidus
  • Micrococcus sphaeroides
  • Mosaico del tabaco (TMV)
  • Mucor Mucedo
  • Mucor Recemosus (A y B)
  • Mycobacterium tuberculosis
  • Neisseria – moraxella catarrhalis
  • Oospora lactis
  • Paramecium sp.
  • Penicillium chrysogenum
  • Penicillium digitatum
  • Penicillium expansum
  • Penicillium roqueforti
  • Phytomonas tumefaciens
  • Poliovirus (picornaviridae)
  • Proteus vulgaris
  • Pseudomonas aeruginosa
  • Pseudomonas fluorescens
  • Rhizopus nigricans
  • Rhodospirillum rubrum
  • Rotavirus (Reoviridae)
  • Saccharomyces cerevisiae
  • Saccharomyces ellipsoideus
  • Saccharomyces sp.
  • Salmonella enteritidis
  • Salmonella paratyphi
  • Salmonella Species
  • Salmonella typhi
  • Salmonella typhimurium
  • Sarcina lutea
  • Serratia marcescens
  • Shigella dysenteriae
  • Shigella flexneri
  • Shigella paradysenteriae
  • Shigella sonnei
  • Spirillum rubrum
  • Staphylococcus albus
  • Staphylococcus aureus
  • Staphylococcus epidermidis
  • Streptococcus haemolyticus
  • Streptococcus lactis
  • Streptococcus pyrogenes
  • Streptococcus salivarius
  • Streptococcus viridans
  • Trichosporon
  • Variola Virus (Poxviridae)
  • Vibrio cholerae
  • Vibrio comma
  • Virus de la Hepatitis A (VHA)
  • Virus de la Hepatitis B (VHB)
  • Yersinia Enterocolitica

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bolton, James; Colton, Christine: The Ultraviolet Disinfection Handbook. American Water Works Association. 2008. ISBN 978-1-58321-584-5. str. 3–4.
  2. ^ Hessling, Martin; Gross, Andrej; Hoenes, Katharina; Rath, Monika; Stangl, Felix; Tritschler, Hanna; Sift, Michael (2016). „Efficient Disinfection of Tap and Surface Water with Single High Power 285 nm LED and Square Quartz Tube”. Photonics. 3: 7. doi:10.3390/photonics3010007Slobodan pristup. .
  3. ^ Meulemans, C.C.E. (1987). „The Basic Principles of UV–Disinfection of Water”. Ozone: Science & Engineering. 9 (4): 299—313. ISSN 0191-9512. doi:10.1080/01919518708552146. 
  4. ^ „UV Sterilizatori”. www.cst.rs. Pristupljeno 24. 2. 2020. 
  5. ^ Gadgil, A., 1997, Field-testing UV Disinfection of Drinking Water, Water Engineering Development Center, University of Loughborough, UK: LBNL 40360.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).