Umetnost kao terapija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umetnost kao terapija
MeSHD001155

Umetnost kao terapija, kreativna umetnička terapija ili izražajna terapija umetnošću (engl. art as therapy) je oblik izražajne terapije koja koristi kreativni proces stvaranja u umetnosti (slikarstvo, vajarstvo i druge kreativne likovne forme) u tretmanu osoba sa emocionalnim problemima, za poboljšanje telesnog, mentalnog i emocionalnog blagostanja neke osobe. Ona ohrabrujući ljude da se umetnički izražavaju pomaže im da shvate sopstvene emocije kroz umetnički izraz i kreativni proces.

Najćešće se koristi kod institucionalizovanih klijenata, ali se smatra da je efektivna i kod zdravih ljudi koji žele da podele svoje kreativne sklonosti kao sredstvo poboljšanja ličnog rasta i razvoja. Kreativna umetnička terapija se koristi pretežno u grupnom socijalnom radu i grupnoj terapiji. Ona ohrabruje ljude da se umetnički izražavaju i tako shvate i kontrolišu sopstvene emocije kroz umetnički izraz ili kroz kreativni proces.

Ovom vrstom terapije bave se umetnički terapeuti, koji prepoznaju svestranost i moć slika, i koji se posebno edukuju kako u oblasti umetničke (likovne), tako i u psihološkoj terapiji,[1] Oni se uključuju u aktivni rad sa osobama koja žive u traumatičnom okruženju, kako bi ih oslobodio od njihovog „psihološkog ropstva”.[2]

Čak i ako nekoj osobi nije potrebna ozbiljna pomoć terapeuta, to može biti odličan način da ona oslobodite stres posle dugačke radne nedelje bavljenjem kreativnom umetničkom terapijom.[3] Umetnost kao terapija, danas je rastuća oblast kreativnosti, i široko je prihvaćena, jer može biti za neke osobe osnova i prilika da se i profesionalno počnu baviti umetnošću ili umetničkom terapijom.

Zadaci kreativne umetničke terapije[uredi | uredi izvor]

Kreativni proces uključen izražajnu terapiju umetnošću je istovremeno proces:

  • izgradnja samopouzdanja, koje može pomoći ljudima da reše probleme,
  • razvijanje sposobnosti upravljaanja svojim ponašanjem i osećanjima,
  • smanje uticaj stresa i
  • poboljšavanja svesti o sebi i sredini koja ga okružuje.[3]

Kao oblik izražajne terapije ona koristi umetničke materijale, boje, krede, markere, a u poslednje vreme i digitalne tehnike. Umetnička terapija se kombinacija i sa tradicionalnim psihoterapeutskim teorijama i tehnike uz pomoć kojih se mogu shvatiti psihološki aspekata kreativnog procesa, posebno afektivnih osobina uz primenu različitih umetničkih materijala.

Primenom umetnosti zasnovana na teorijama ličnosti, ljudskom razvoju, psihologiji, porodičnim sistemima i umetničkom obrazovanju, tokom terapije nastaje umetničko delo kojim pacijent razvija svest o sebi i drugima.[4]

Kome je namenjena?[uredi | uredi izvor]

U većini slučajeva, svako može da koristi kreativnu umetničku terapiju. U većini slučajeva ona se obično koristi kao tretman za nešto - obično kao način poboljšanja emocionalnog stanja ili mentalnog blagostanja. Ona ne mora se koristiti samo kao tretman kod neke duševne bolesti, već se može se koristiti i za ublažavanje stresa ili napetosti, ili se može koristiti kao način samoprepoznavanja.

U svetu u kojem postoji mnoštvo načina komuniciranja i sopstvenog izražavanja, kreativna umetnička terapija je još samo jedan takav oblik.

Jedna od glavnih razlika između umetničke terapije i drugih oblika komunikacije je da većina drugih oblika komunikacije zahteva upotrebu reči, instrumenata, glasa za pevanje ili jezika kao najčešćeg sredstva komunikacije, a u tom kontekstu, često su ljudi nesposobni da se izraze u ovom opsegu. U tom smislu jedna od prednosti umetnosti, kao terapije, je sposobnost neke osobe da umesto rečima, izrazi svoja osećanja kroz bilo koji oblik likovne umetnosti.

Iako postoje i druge vrste izražajne terapija (kao što su izvođačke umetnosti, pevanje, sviranje, gluma, pantonima, balet itd), izražajna umetnička terapija o kojoj se ovde govori obično koristi više tradicionalnih oblika umetnosti ... kao što su slikarstvo, crtež, fotografija, film, skulptura ili razne druge vrste vizuelnih umetničkih izraza.[5]

Umetnički terapeuti[uredi | uredi izvor]

Umetnički terapeuti su stručnjaci obučeni kako za umetnost, tako i za terapiju. Oni su upoznati sa ljudskim razvojem, psihološkim teorijama, kliničkom praksom, duhovnim, multikulturalnim i umetničkim tradicijama, i lekovitim potencijalom umetnosti.[6]

Oni koristeći umetnost bave se lečenjem, procenom i istraživanjem, i pružaju konsultacije srodnim profesionalcima.

Umetnički terapeuti rade sa: pojedincima, parovima, porodicom, grupom i zajednicom. Oni pružaju usluge, pojedinačno ili kao deo kliničkih timova, u okruženjima koja uključuju:

  • ustanove za mentalno zdravlje, i rehabilitaciju,
  • medicinske i forenzičke ustanove;
  • programe informisanja u zajednici;
  • velnes centre;
  • škole;[7]
  • staračke domove,
  • korporativne strukture;
  • otvorene studije i
  • samostalnu praksu.[6]

Umetnički terapeuti mogu da rade sa ljudima svih uzrasta, pola, veroispovesti i dr.[7] Oni mogu pomoći pojedincu, paru, porodici ili grupi ljudi i zavisno od situacije, a može se i veći broj terapeuta organizovati i zajedno raditi kao de kliničkog tima.[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alain de Botton John Armstrong, The School of Life, Art as Therapy Ruks Museum, 1. 12. 2016.
  2. ^ Cathy A. Malchiodi and David A. Crenshaw, Creative Arts and Play Therapy for Attachment Problems. 2015. ISBN 9781462523702.
  3. ^ a b Kramer 2001, str. 2
  4. ^ Rubin, Judith Aron (2016). Approaches to Art Therapy: Theory and Technique. Routledge. str. 49. ISBN 978-1-317-50573-0. 
  5. ^ Simon, Rita M. (1997). Symbolic Images in Art as Therapy. Psychology Press. str. 7. ISBN 978-0-415-12228-3. 
  6. ^ a b v Dalley, Tessa (2008). Art as Therapy: An Introduction to the Use of Art as a Therapeutic Technique. Routledge. str. 1. ISBN 978-1-134-95442-1. 
  7. ^ a b Moon, Bruce L. (2012). THE DYNAMICS OF ART AS THERAPY WITH ADOLESCENTS: (2nd Ed.). Charles C Thomas Publisher. str. 5. ISBN 978-0-398-08749-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).