Ursicin (rimski vojskovođa)

Ursicin (lat. Ursicinus) je bio rimski vojskovođa u 4. veku i vršio je službu vrhovnog zapovednika konjice (lat. magister equitum) u istočnom delu Rimskog carstva od oko 349. do 359. godine^[1].

Ursicinova karijera poznata nam je isključivo zahvaljujući Istoriji Amijana Marcelina koji je kao gardista jedno vreme proveo u Ursicinovoj pratnji. Amijan je 353. u Nisibisu u Mesopotamiji postao član Ursicinovog štaba^[2]. Urcicin je opozvan iz Nisibisa 354. kako bi, u ime cezara Konstancija Gala, predsedavao u Antiohiji u suđenjima u slučajevima veleizdaje^[3].

Zbog učešća u procesima koje avgust Konstancije II nije odobrio, Ursicin je pozvan u Milano da se opravda pred carem. Tu je ubrzo dobio novi zadatak kada se pročulo da se vojskovođa Silvan u Kelnu 355. proglasio za cara. Ursicin je sa grupom gardista, među kojima je bio i Amijan Marcelin, poslat u Keln. Silvan je prijateljski prihvatio Ursicina koji se javno pretvarao da nije ni znao za uzurpaciju i da je stigao sa naredbom da zameni Silvana na položaju vrhovnog zapovednika vojske (lat. magister militum). U stvari, Ursicin je potkupio buntovne vojnike koji su zauzvrat pogubili Silvana.

Nakon što je Konstancije II poslao cezara Julijana da preuzme komandu u Galiji, Ursicin i njegova pratnja su upućeni na istok carstva. Tu je došlo do obnove neprijateljstava sa Persijskim carstvom i Ursicin je, kao jedan od zapovednika, morao da organizuje odbranu. Ipak, persijski kralj Šapur II je zauzeo važnu tvrđavu Amidu (današnji Dijarbakir u Turskoj)^[4]. Prema Amijanu, Ursicin je bio stalna meta optužbi i podmetanja carevih dvorana, tako da je na njega svaljena krivica za gubitak Amide. Posle sukoba sa Konstancijevim dvoraninom, evnuhom Evsevijem, Ursicin je 359. otpušten iz vojne službe^[5]

Posle 360. ništa se ne zna o Ursicinovoj biografiji, osim da je imao sina Potencija, koji je kao vojni tribun poginuo u bici kod Hadrijanopolja 378. boreći se protiv Gota^[6].

Reference

^ Wallace-Hadrill, A., Ammianus Marcellinus. The Later Roman Empire (AD 354-378), Harmondsworth, 1986, str. 486.
^ Amijan Marcelin, Istorija, 14.9.1,2; Thompson, E.A., The Historical Work of Ammianus Marcellinus Groningen, 1969, str. 3.
^ Matthews, J., The Roman Empire of Ammianus, London, 1989, str. 34.
^ Trombley, F., "Ammianus Marcellinus and fourth-century warfare: a protector's approach to historical narrative", in J.W. Drijvers and D. Hunt, eds. The Late Roman World and its Historian, London, 1999 str. 20
^ Amijan Marcelin, Istorija 20.2.2-5; Barnes, T. D., Ammianus Marcellinus and the Representation of Historical Reality, Ithaca and London, 1998, str. 63.
^ Amijan Marcelin,Istorija 31.13.18

[1] Wallace-Hadrill, A., Ammianus Marcellinus. The Later Roman Empire (AD 354-378), Harmondsworth, 1986, str. 486.

[2] Amijan Marcelin, Istorija, 14.9.1,2; Thompson, E.A., The Historical Work of Ammianus Marcellinus Groningen, 1969, str. 3.

[3] Matthews, J., The Roman Empire of Ammianus, London, 1989, str. 34.

[4] Trombley, F., "Ammianus Marcellinus and fourth-century warfare: a protector's approach to historical narrative", in J.W. Drijvers and D. Hunt, eds. The Late Roman World and its Historian, London, 1999 str. 20

[5] Amijan Marcelin, Istorija 20.2.2-5; Barnes, T. D., Ammianus Marcellinus and the Representation of Historical Reality, Ithaca and London, 1998, str. 63.

[6] Amijan Marcelin,Istorija 31.13.18

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]