Устаничка улица
Ustanička ulica | |
---|---|
Izvorni naslov | Ustanička ulica |
Žanr | drama triler |
Režija | Miroslav Terzić |
Scenario | Đorđe Milosavljević Nikola Pejaković po ideji Gordana Kičića |
Producent | Gordan Kičić Snežana Penev |
Glavne uloge | Gordan Kičić Uliks Fehmiju Rade Šerbedžija |
Muzika | Ivan Brkljačić |
Scenograf | Aljoša Spajić |
Snimatelj | Miladin Čolaković |
Montaža | Dejan Urošević |
Producentska kuća | FilmKombajn Pakt Media |
Godina | 2012. |
Trajanje | 97 minuta |
Zemlja | Srbija |
Jezik | srpski |
Veb-sajt | www |
IMDb veza |
Ustanička ulica je srpski film iz 2012. godine. Režirao ga je Miroslav Terzić po scenariju Đorđa Milosavljevića i Nikole Pejakovića[1][2] i saradnika na scenariju Damira Kalembera po ideji Gordana Kičića.
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
Zamenik tužioca za ratne zločine, Dušan (Gordan Kičić), živi sa ocem, uglednim profesorom prava u penziji, i ženom Irenom. Svaki dan je nalik prethodnom... Slučaj koji će mu dodeliti glavni tužilac (Rade Šerbedžija) izmeniće dnevnu rutinu i, ironično, u isto vreme mu doneti veliki gubitak i nesreću, ali i sigurnost i ličnu potvrdu vrednosti.
Mićun (Uliks Fehmiju) živi skromno sa svojom ženom Jadrankom. I oni čekaju dete. Iako im život nije dao mnogo, utehu nalaze u svojoj ljubavi i detetu koje je na putu. Ipak, niko ne zna da je Mićun zapravo neko drugi, a prošlost se vraća i progoni ga dok se jednog dana mračne slutnje i ne obistine.[1][3][2]
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Gordan Kičić | Dušan Ilić |
Uliks Fehmiju | Sredoje Govoruša |
Rade Šerbedžija | Glavni tužilac |
Petar Božović | Grbavi |
Jelena Đokić | Irena |
Milica Mihajlović | Jadranka |
Predrag Ejdus | Profesor |
Aleksandar Đurica | Strmni |
Bojan Žirović | Buca |
Miodrag Krstović | Zlatar |
Marko Janjić | Čovek sa kapuljačom |
Marko Baćović | Inspektor Ratković |
Anđelka Ristić | Ratkovićeva supruga |
Miodrag Rakočević | Plavi |
Nikola Mićović | Dečak |
Katarina Čkonjević | Devojčica |
Marta Milosavljević | Medicinska sestra |
Kritike[uredi | uredi izvor]
Rečenica koja zazveči, koju tokom saslušanja izgovara Sredoje-Mićun: „Šta me gledaš, znam ja ko sam, krvavio gaće niko iz Srbije nije“, s kojom scenaristi svesno ili nesvesno, kao da nije reč o istom narodu, prebacuju sav teret krivice na Srbe preko Drine i Save, abolirajući od svega sve Srbe iz Srbije. Sličnih scenarističkih gafova i dramaturških propusta ima još. Ima i viška koincidencija, paralela, proizvoljnosti (fotografija na kojoj lik iz film drži za kosu preklanog čoveka je fotomontaža, a liči na one čuvene fotografije „ratnih trofeja“ mudžahedina u Bosni), čak i povremene naivnosti u konstrukciji likova, od kojih su neki ispušteni.
Katarina Milovanović: [5]
Velika šteta je to što smo od očekivanog maksimalnog intenziteta, dobili mlak, gledljiv film.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Na Festivalu u Sarajevu Uliks Fehmiu je osvojio Srce Sarajeva u kategoriji najbolji glumac.[3]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ustanička ulica na sajtu IMDb (jezik: engleski)
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Ustanička ulica”. Filmski centar Srbije. Pristupljeno 3. 2. 2021.[mrtva veza]
- ^ a b „Ustanička ulica”. Rts. Pristupljeno 3. 2. 2021.
- ^ a b „Ustanička ulica”. Moj Tv. Pristupljeno 3. 2. 2021.
- ^ „Pao naredbodavac“
- ^ „Ispunjena očekivanja ili...?“