Устаничка улица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ustanička ulica
Filmski poster
Izvorni naslovUstanička ulica
Žanrdrama
triler
RežijaMiroslav Terzić
ScenarioĐorđe Milosavljević
Nikola Pejaković
po ideji Gordana Kičića
ProducentGordan Kičić
Snežana Penev
Glavne ulogeGordan Kičić
Uliks Fehmiju
Rade Šerbedžija
MuzikaIvan Brkljačić
ScenografAljoša Spajić
SnimateljMiladin Čolaković
MontažaDejan Urošević
Producentska
kuća
FilmKombajn
Pakt Media
Godina2012.
Trajanje97 minuta
ZemljaSrbija Srbija
Jeziksrpski
Veb-sajtwww.ustanickaulica.com
IMDb veza

Ustanička ulica je srpski film iz 2012. godine. Režirao ga je Miroslav Terzić po scenariju Đorđa Milosavljevića i Nikole Pejakovića[1][2] i saradnika na scenariju Damira Kalembera po ideji Gordana Kičića.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Zamenik tužioca za ratne zločine, Dušan (Gordan Kičić), živi sa ocem, uglednim profesorom prava u penziji, i ženom Irenom. Svaki dan je nalik prethodnom... Slučaj koji će mu dodeliti glavni tužilac (Rade Šerbedžija) izmeniće dnevnu rutinu i, ironično, u isto vreme mu doneti veliki gubitak i nesreću, ali i sigurnost i ličnu potvrdu vrednosti.

Mićun (Uliks Fehmiju) živi skromno sa svojom ženom Jadrankom. I oni čekaju dete. Iako im život nije dao mnogo, utehu nalaze u svojoj ljubavi i detetu koje je na putu. Ipak, niko ne zna da je Mićun zapravo neko drugi, a prošlost se vraća i progoni ga dok se jednog dana mračne slutnje i ne obistine.[1][3][2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Gordan Kičić Dušan Ilić
Uliks Fehmiju Sredoje Govoruša
Rade Šerbedžija Glavni tužilac
Petar Božović Grbavi
Jelena Đokić Irena
Milica Mihajlović Jadranka
Predrag Ejdus Profesor
Aleksandar Đurica Strmni
Bojan Žirović Buca
Miodrag Krstović Zlatar
Marko Janjić Čovek sa kapuljačom
Marko Baćović Inspektor Ratković
Anđelka Ristić Ratkovićeva supruga
Miodrag Rakočević Plavi
Nikola Mićović Dečak
Katarina Čkonjević Devojčica
Marta Milosavljević Medicinska sestra

Kritike[uredi | uredi izvor]

Dubravka Lakić: [4]

Rečenica koja zazveči, koju tokom saslušanja izgovara Sredoje-Mićun: „Šta me gledaš, znam ja ko sam, krvavio gaće niko iz Srbije nije“, s kojom scenaristi svesno ili nesvesno, kao da nije reč o istom narodu, prebacuju sav teret krivice na Srbe preko Drine i Save, abolirajući od svega sve Srbe iz Srbije. Sličnih scenarističkih gafova i dramaturških propusta ima još. Ima i viška koincidencija, paralela, proizvoljnosti (fotografija na kojoj lik iz film drži za kosu preklanog čoveka je fotomontaža, a liči na one čuvene fotografije „ratnih trofeja“ mudžahedina u Bosni), čak i povremene naivnosti u konstrukciji likova, od kojih su neki ispušteni.

Katarina Milovanović: [5]

Velika šteta je to što smo od očekivanog maksimalnog intenziteta, dobili mlak, gledljiv film.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Na Festivalu u Sarajevu Uliks Fehmiu je osvojio Srce Sarajeva u kategoriji najbolji glumac.[3]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ustanička ulica”. Filmski centar Srbije. Pristupljeno 3. 2. 2021. [mrtva veza]
  2. ^ a b „Ustanička ulica”. Rts. Pristupljeno 3. 2. 2021. 
  3. ^ a b „Ustanička ulica”. Moj Tv. Pristupljeno 3. 2. 2021. 
  4. ^ „Pao naredbodavac“
  5. ^ „Ispunjena očekivanja ili...?“