Pređi na sadržaj

Ušća čovekovog srca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ušća čovekovog srca
Srčana ušća
Detalji
Identifikatori
Latinskivalvulae cordis
Anatomska terminologija

Ušća čovekovog srca su anatomski otvori pomoću kojih srčane pretkomore i komore komuniciraju međusobno ili sa plućnom arterijom, aortom, gornjom i donjom šupljom venom i plućnim venama.[1] Srce kao dvofazna mišićna pumpa svojim ritmičkim kontrakcijama prima krv iz vena, i potiskuje je kroz svoje šupljine (pretkomore i komore) u arterije. Taj proces između pojedinih delova srca i cirkulacije ostvaruje uz pomoć srčanih ušća, koje ne samo da propuštaju krv već služe i kao ventili koji regulišu jednosmeran protok krvi, i time sprečavaju njeno vraćanje u prostore iz kojih je ona prehodne istisnuta (komore, pretkomore, krvni sudovi).[2]

Pretkomorno-komorna ušća

[uredi | uredi izvor]

Pretkomorno-komorna ušća, su srčani otvori pomoću kojih pretkomore komuniciraju sa komorama. Na ovim ušćima se nalazi valvularni aparat (srčani zalisci), koji sprečavaju vraćanje krvi iz komora u pretkomore. Na desnom pretkomorno-komornom ušću je trolisni (trikuspidalni) zalistak lat. valvula tricuspidalis, a na levoj dvolisni (mitralni) zalistak (lat. valvula mitralis).

Trolisni zalistak

[uredi | uredi izvor]

Trikuspidalna valvula ili trolisni zalistak (lat. valvula tricuspidalis), reguliše protok krvi između desne pretkomore i desne komore. Sastoji se od tri listića; prednjeg (A) zadnjeg (P) i septalnog (S), Septalni zalistak je najmanji, i povezan je sa kratkim hordama uz pregradni zid, i odgovarajući papilarni mišić. Prednji i zadnji zalisci su veći. Broju zalistaka odgovara i broj papilarnih mišića (prednji, septalni i zadnji papilarni mišić)

Dvolisni zalistak

[uredi | uredi izvor]

Dvolisni zalistak koji zbog sličnosti sa biskupovom mitrom nosi naziv mitralna valvula (lat. valvula mitralis), omogućava kiseonikom obogaćenoj krvi da iz pluća preko leve pretkomore pređe u levu komoru. Sastoji se od dva zalistka; jednog ventralnog ili aortnog (A1,2,3) i jednog zadnjeg (P1,2,3) i dva pripadajuća papilarna mišića lat. mm. papillares).

Arterijska ušća

[uredi | uredi izvor]

Otvori na arterijskim ušćima tj aorti - aortni zalistak i plućnoj arteriji - plućni zalistak (polumesečasti zalisci) su tvorevine preko kojih leva i desna komora komuniciraj sa plućnom arterijom i aortom. Ova dva zalistka sprečavaju vraćanje krvi iz aorte i plućne arterije u levu odnosno desnu komoru. Na ovim ušćima se nalaze po tri polumesečasta (seminularna) zalistka, koji formiraju prepreke u obliku „lastinog gnezda“ i koje u dijastoli krv u aorti, odnosno plućnoj arteriji, raširi u vidu „džepa“ što sprečava povratak istisnute krvi u srčane komore.

Aorni zalistak, sa tri polumesečasta lista

Aortni zalistak

[uredi | uredi izvor]

Levo arterijsko ušće sa aortnim zalistkom (lat. valva aorte) je otvor preko koga leva komora komunicira sa aortom, i omogućava kiseonikom obogaćenoj krvi da iz leve komore uđe, u najveći krvni sud u telu, aortu.

Sastoji se od tri polumesačasta listića, koja se označavaju (LCC, RCC, NCC).[3]

Plućni zalistak

[uredi | uredi izvor]

Desno arterijsko ušće sa plućnim zalistkom (lat. valvula pulmonalis) je otvor preko koga desna komora komunicira sa plućnom arterijom. Ona omogućava regulaciju protoka krvi iz desne komore u plućne arterije. Kroz njega protiče krv koja se u plućima obogaćuje kiseonikom. Plućni zalistak, sastoji od tri polumesečasta listića, koji se označavaju (AC, LC, RC).

Ušća gornje i donje šuplje vene

[uredi | uredi izvor]

Na gornjoj strani desne pretkomore nalazi se ušće gornje šuplje vene (lat. ostium v. cavae superioris), a na donjoj ušće donje šuplje vene (lat. ostium v. cavae inferioris) i venačnog (koronarnog) sinusa.

Ušća plućnih vena

[uredi | uredi izvor]

Na zadnjem zidu leve pretkomore nalaze se četiri ušća plućnih vena (lat. vv. pulmonales sinistra et vv. pulmonales dextra).

Mehanizam zatvaranja srčanih ušća

[uredi | uredi izvor]
Analiza rada srčanog zalistka

Zalistci zatvaraju odnosno otvaraju ušća u određenoj fazi srčane akcije. Faza punjenja krvlju naziva se dijastola, a faza kontrakcije srčanog mišića i pražnjenje šupljine naziva se sistola.[4]

U fazi dijastole pretkomore, komora je u fazi sistole. Tada su trolisni zalistak i dvolisni zalistak na pretkomorsko-komorskim ušćima zatvorene, a plućni zalistci i aortnai zalistak na arterijskim ušćima otvorene i komora se prazni.

U fazi sistole pretkomora, komora je u fazi dijastole. U tom su trenutku trolisni zalistak i dvolisni zalistak otvorene, a plućni zalistak i aortni zalistak zatvoreni i komora se puni krvlju.

Srčano pumpanje je proizvod ritmičke kontrakcije i opuštanja srčanog mišića, koji se naziva miokardijum. Pri kontrakciji zida pretkomora ili komora, zid se pomera unutar srca i potiskuje krv u komore. Ovaj pritisak tečnosti unutar komora primorava krv da napusti srce, i mišići koji čine zid pretkomore ili komore se opuštaju i primaju novu količinu krvi. Mišići zidova komora su deblji, jer za razliku od pretkomora (koje moraju da usmere krv do komora), komore usmeravaju krv do svih organa u organizmu, od najbližih do najdaljih, i zato moraju da imaju veću masu kako bi ostvarili veću snagu pumpanja.

Takođe, mišićni zid leve komore je deblji od desne, jer desna komora pumpa krv samo u pluća, dok leva komora pumpa krv u ostatak organizma. Pretkomore i komore sa obe strane srca (leve i desne) su odvojene pretkomorsko-komorskim zalistcima. Uloga ovih zalistaka je da kontrolišu tok krvi, tj. regulišu protok krv tako da ona teče iz pretkomore u komoru, a nikako u obrnutom smeru, iz komore u pretkomoru. Pretkomorsko-komorski zalistci se otvaraju i zatvaraju kao rezultat cikličnih promena pritiska sa svakim otkucajem srca. Kada je pritisak u pretkomori viši od onog u komori, zalistak se otvori, u suprotnom zalistak je zatvoren.

Mehanizam zatvaranja i otvaranja srčanih ušća
Krv iz venskog sistema dospeva u desnu pretkomoru, potom prelazi u desnu komoru, koja je potiskuje u pluća ili mali krvotok (prikazano plavim strelicama) Krv iz pluća prvo dospeva u levu pretkomoru, zatim u levu komoru koja potom krv potiskuje u aortu ili veliki krvotok (prikazano crvenim strelicama)

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Šercer, Ante (1967). Anatomija srca U:Medicinska enciklopedija: Sol-Z. Jugoslavenski leksikografski zavod. 
  2. ^ Levy, Matthew N.; Berne, Robert M. (1997). Cardiovascular physiology (7th izd.). St. Louis: Mosby. ISBN 978-0-8151-0901-3.
  3. ^ Sliver MA, Roberts WC. Detailed anatomy of the normally functioning aortic valve in hearts of normal and increased weight. Am J Cardiol. 1985; 55:454–61.
  4. ^ Malouf JF, Edwards WD, Tajik AJ, Seward JB. Functional anatomy of the heart. In: Fuster V, Alexander RW, O’Rourke RA, et al, eds. The heart. 11th ed. New York, NY: McGraw-Hill, 2004; 75–83.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]