Ušće Porečke reke (lokalitet)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ušće Porečke reke je arheološko nalazište istraženog rimskog kompleksa za snabdevanje pogranične vojske na đerdapskom delu Dunavskog limesa.

Na ušću Porečke reke u Dunav bilo je pristanište Centra za prikupljanje carskog poreza u žitaricama. Štitio ga je kameni zid širine 1,5—2m, izgrađen duž 485m dunavske obale. Zid se pružao duž obe obale Porečke reke. Na istočnom kreju, na lokalitetu Ćeteće, kao i iznad zapadnog kraja bedema, na uzvišenju Glavica, lokalitet su štitile dve kule-stražare. I ušće Porečke reke zatvoreno je zidom prema rečnom toku.

Na desnoj obali, sa spoljne strane zaštitnog bedema, podignuto je utvrđenje kvadratne osnove (60x60m) sa kvadratnim kulama na uglovima, kapijom na južnom bedemu i prolazom ka pristaništu (poterna) na severnom bedemu.

Jugoistočno i severoistočno od utvrđenja istražene su dve građevine, najverovatnije skladišta ili radionice (objekat A je dimenzija 15x9m, objekat B 16x9m). Južno od utvrđenja, na desnoj obali Porečke reke, nalazile su se još dve kule, 5x5m. Ispod temelja kastela i odbrambenog zida otkriveni su grobovi spaljenih pokojnika tipa Mala Kopašnica - Sase I, koji datiraju iz 12. veka. Nakon što je utvrđenje napušteno, iznad njegovog jugoistočnog dela podignuto je krajem 4. veka manje javno kupatilo 11x7m.

Nastanak kompleksa datovan je kulturnom stratigrafijom i arheološkim nalazima. S obzirom na istraženu nekropolu i terme, utvrđenje je nastalo u drugoj polovini 3. veka i opstalo do poslednje četvrtine 4. veka, najverovatnije do rimskog poraza u Hadrijanopoljsoj bici, 378. godine. Nakon toga usledio je prodor varvara, Gota, Huna i Alana u Gornju Meziju. Kompleks je nastavio da živi posle normalizacije prilika krajem 4. veka, sve do invazije Huna u Podunavlje (441448), posle čega nema tragova obnove objekata na ušću Porečke reke.

Centar za snabdevanje rimske vojske i pristanište na ušću Porečke reke potopljeni su akumulacijom HE Đerdap 1.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Više autora (2015). Leksikoni nacionalnih parkova Srbije - Đerdap. Beograd: JP Službeni glasnik - Geografski institut "Jovan Cvijić" SANU. str. 328. ISBN 978-86-519-1799-1.