Falstaf (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Falstaf (Falstaff), commedia lirica, opera u tri čina Đuzepea Verdija

Libreto[uredi | uredi izvor]

Arigo Boito (Arrigo Boito) prema komedijama „Vesele žene vindzorske“ i „Kralj Henri IVVilijama Šekspira (William Shakespeare).

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

9. februar 1893, Milano u Teatro alla Scala.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Ser Džon Falstaf
(Ser John Falstaff)
bariton
Fenton
(Fenton)
tenor
Dr. Kajus
(Dr. Caius)
tenor
Bardolf i Pistol
(Bardolph i Pistol)
Falstafovi pratioci tenor
bas
Mis Alisa Ford
(Mrs. Alice Ford)
sopran
Ford
(Ford)
njen suprug bariton
Naneta
(Nanetta)
njihova ćerka sopran
Gazdarica Kvikli
(Mistress Quickly)
mecospran
Mis Meg Pejdž
(Mrs. Meg Page)
mecosopran
Vlasnik krčme
Robin
(Robin)
Falstafov paž
Fordov paž

stanovnici Vindzora, Fordove sluge, maškare (vile, veštice, duhovi i demoni)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Vindzor rani XV veka tokom vladavine kralja Henrija IV

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

I scena[uredi | uredi izvor]

Krčma `The Garter`. Debeli vitez ser Džon Falstaf je napisao dva identična ljubavna pisma ženama dvojice bogataša, Alisi Ford i Meg Pejdž. Nada se ljubavnoj avanturi, ali i prilici da napuni svoj džep. Dugo vremena već nije platio svoje pratioce. Doktor Kajus optužuje Falstafove sluge da su ga pokrali i Falstaf ih izbacuje. Ali kada im da pisma da ih odnesu, oni to odbiju. Falstaf u besu ih otera i da pisma svom pažu.

II scena[uredi | uredi izvor]

Fordov vrt. Alisa i Meg su dobile i uporedile Falstafova pisma. Uz pomoć gazdarice Kvikli, smisle plan da kazne debelog viteza. U međuvremenu, oterane sluge otkriju Fordu Falstafove namere. Ljubomorni Ford posećuje Falstafa pod lažnim imenom da otkrije što više. A njegova žena Alisa naperava da pozove Falstafa na sastanak i da se našali sa njim.

II čin[uredi | uredi izvor]

I scena[uredi | uredi izvor]

Krčma `The Garter`. Falstafovi pratioci su se vratili, praveći se da se kaju. Gazdarica Kvikli donosi Falstafu pozivnicu od Alise Ford. On je oduševljen i sreći njegovoj nema kraja kada ga pod imenom Fontana poseti sâm Ford. On traži od Falstafa da zavede Alisu da bi on, Fontana, mogao lakše da je osvoji. Falstaf se izda da ga Alisa baš čeka tog istog dana. Fordova ljubomora dobija novi zamah.

II scena[uredi | uredi izvor]

Fordova kuća. Gazdarica Kvikli obaveštava svoje saučesnice da Falstaf dolazi. Alisa se zabavlja slušajući njegova udvaranja. Ford se vraća neočekivano kući, i žene skrivaju Falstafa u korpu sa vešom. Ford sa prijateljima pretražuje kuću, ali sve što nađe je njegova ćerka Naneta u Fentonovom zagrljaju. Kako namerava da uda Nanetu za Kajusa, on u besu izbacuje Fentona napolje. Kada nastave potragu za Falstafom, Alisa izbaci veš iz korpe, sa sve Falstafom, kroz prozor u Temzu.

III čin[uredi | uredi izvor]

I scena[uredi | uredi izvor]

Ispred krčme `The Garter`. Nakon ljubavnog neuspeha, Falstaf optužuje ceo buržoaski svet za nepoštenje i pokvarenost. Gazdarica Kvikli donosi poziv od, kako kaže, neutešne Alise, kojim zakazuje novi sastanak kraj hrasta u Vindzorskom parku. Ford i njegovi ljudi čuju ovaj razgovor i odlučuju da kazne Falstafa. Ford Kajusu obećava Nanetinu ruku i nagovara ga da se pojavi u parku obučenkao monah. Ali Alisa, koja želi da uda ćerku za onog koga ona voli, podržava ćerkinu vezu sa Fentonom.

II scena[uredi | uredi izvor]

Vindzorski park. Falstaf je tačan i u ponoć dolazi u park. Da spreče Forda da sprovede plan o udaji Nanete za Kajusa, žene preruše Fentona u monaha. Falstafov sastanak sa Alisom prekida Meg, upozoravajući da se približava Divlji lov1. Meštani, obučeni u duhove i druga natprirodna bića, okruže Falstafa i dobro ga istuku. Kajus hvata osobu za koju misli da je njegova buduća, ali Naneta se pojavljuje sa preobučenim Fentonom. Ford, misleći da je to Kajus, daje blagoslov za venčanje. Kada se maske skinu, Ford i Kajus shvataju da su prevareni. Samo Falstaf na sve gleda sa vedrije strane, posebno pošto ga pozovu na venčanje Nanete i Fentona. Svi mu se priključuju u viđenju da je „sve na svetu samo šala“ (Tutto nel mondo è burla ).

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • L'onore! Ladri – monolog Falstafa (I čin)
  • Signore, v'assista il cielo – duet Falstafa i Forda (II čin)
  • E sogno? o realtà? – Fordova arija (II čin)
  • Quand'ero paggio del Duca di Norfolk – Falstafov ariozo (II čin)
  • Ehi taverniere – Falstafov monolog (III čin)
  • Dal'labbro il canto estasito vola – Fentonova arija (III čin)
  • Sul fil d'un soffio etesio – Nanetina arija (III čin)
  • Tuttuo nel mondo è burla – završna fuga (III čin)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto

Note

Napomene[uredi | uredi izvor]

[1] Divlji lov (engl. Wild Hunt) je mit karakterističan za severnu Skandinaviju, Nemački i Britaniju. Osnovna premisa je uglavnom ista: grupa natprirodnih bića lovaca na konjima se pojavljuje u divljem lovu na nebu ili po pustim predelima noću. Videti divlji lov znači ili predskazanje neke zaraze ili rata ili pak smrt osobe koja ga vidi. Osobe na koje naleti divlji lov mogu biti odnete u svet mrtvih.