Pređi na sadržaj

Fernandu od Vizeua

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fernandu od Vizeua
Portret vojvode Fernandua (1678), Regionalni muzej u Beži.
Lični podaci
Datum rođenja(1433-11-17)17. novembar 1433.
Mesto rođenjaAlmeirim, Kraljevina Portugalija
Datum smrti18. septembar 1470.(1470-09-18) (36 god.)
Mesto smrtiSetubal, Kraljevina Portugalija
GrobBeža
SupružnikBeatris
PotomstvoŽoao od Vizeua, Diogo od Vizeua, Eleonora od od Vizeua, Izabela od od Vizeua, Manuel I.
RoditeljiDuarte I
Eleonora Aragonska
DinastijaAviz
Vojvoda Vizeua
Period1460—1470
PrethodnikEnrike Moreplovac
NaslednikŽoao
Vojvoda Beže
Period1453—1470
PrethodnikTitula ustanovljena 1453.
NaslednikŽoao

Princ Fernandu (Almeirim, 17. novembar 1433 — Setubal, 18. septembar 1470) bio je portugalski princ iz dinastije Aviz. Nosio je titule prvog vojvode Beže, drugog vojvode Vizeua, drugog gospodara Kovilja, Serte i Mora. U periodu od 1466. do 1470. godine bio je konstabl portugalijskog kraljevstva. Princ Fernandu je bio i deseti Veliki majstor viteškog reda Hrista.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Almeirimu 17. novembra 1433. godine kao treće dete kralja Duartea I i kraljice Eleonore Aragonske. Princ Fernandu je dva puta nosio titulu Princa prestolonaslednika. Prvi put u periodu od 1438. do 1451. godine, kada je njegov brat Afonso postao kralj Portugalije. I drugi put u periodu od 1451. do 1452. godine.[1]

Nezadovoljan svojim položajem na dvoru i u potrazi za avanturom, bez kraljevog odobrenja, Fernandu napušta dvor i kraljevstvo 1452. godine. Prema nekim izvorima krenuo je na sever Afrike dok drugi smatraju da je krenuo da se pridruži svom ujaku, kralju Alfonsu od Aragona, u pohodima na jug Italije. Imajući u vidu da kralj Aflonso od Aragona nije imao dece Fernandu je sebe video kao budućeg kralja Aragona. Međutim po naređenu kralja Afonsa V princ Fernandu je vraćen na dvor.

Grb vojvode Fernandua od Vizeua.

Godine 1453. i kralj Alfonso V stvara vojvodstvo Beže i proglašava Fernandua za prvog vojvodu od Beže. Nakon smrti Enrikea Navigatora 1460. godine Fernandu postaje i vojvoda Vizeua i Veliki majstor viteškog reda Hrista.

Vojvoda Afonso učestvuje u ratnim pohodima kralja Afonsa V protiv Maroka. Godine 1468. komanduje flotom koja osvaja i razara tvrđavu i luku Alanafe, u blizini današnje Kazablanke. Alanafe je bila utvrđenje berberskih pirata. U stalnoj potrazi za avanturom Fernandu je bio i vođa nekoliko pomorskih ekspedicija.[2][3].

Umro je u Setubalu 18. septembra 1470. godine sahranjen je u manastiru u Beži.[4]

Brak i potomstvo

[uredi | uredi izvor]

Princ Fernandu se oženio 1447. godine sa Beatris, ćerkom princa Žoaoa. Imali su devetoro dece:[4]

  • Žoao (1448—1472);
  • Diogo (1450—1484);
  • Eleonora (1458—1525);
  • Izabela (1459—1521);
  • Duarte (1462—umro u detinjstvu);
  • Dinis (1464—umro u detinjstvu);
  • Simon ( 1467—umro u detinjstvu);
  • Manuel I, kralj Portugalije od 1495. do 1521. godine;
  • Katarina.

Porodično stablo

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ GeneAll.net — D. Fernando, infante de Portugal, 2º duque de Viseu
  2. ^ Primeiro descobridor da América, Os irmãos Pinzon e a descoberta da América, colombo.do.sapo.pt (dados recolhidos na obra «Colón y Pinzón - Informe Relativo à Los Pormenores de Descubrimiento del Nuevo Mundo, Cesáreo Fernandéz Duro. Real Academia de la Historia. Madrid. 1883; Pleitos colombinos, edição de Antonio Muro Orejón, con la colaboración de Florentino Pérez-Embid, et al. Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (25. januar 2012), 1964 -1989, Escuela de Estudios Hispanoamericanos, Sevilha, pág.s 253, 254 e 260».
  3. ^ «Nobreza de Portugal e do Brasil» — Vol. I, pages 311 and 312. Published by Zairol Lda., Lisbon 1989.
  4. ^ a b Sousa, António Caetano de (1736). História Genealógica da Casa Real Portugueza (en portugués) II. Lisboa: Occidental, Officina de Joseph Antonio da Sylva, Impressor da Academia Real. OCLC 66538592

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Sousa, António Caetano de (1736). História Genealógica da Casa Real Portugueza (en portugués) II. Lisboa: Occidental, Officina de Joseph Antonio da Sylva, Impressor da Academia Real. OCLC 66538592.
  • Rodrigues Oliveira, Ana. Rainhas medievais de Portugal. Dezassete mulheres, duas dinastias, quatro séculos de História (en portugués). . Lisboa: A esfera dos livros. 2010. ISBN 978-989-626-261-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Edgar Prestage, Il Portogallo nel medioevo, in Cambridge University Press - Storia del mondo medievale, vol. VII, pp. 576–610, Garzanti, 1999
  • ”Nobreza de Portugal e do Brasil” – Vol. I, pages 311 and 312. Published by Zairol Lda., Lisbon 1989.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]