Fehnerov zakon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gustav Teodor Fehner (1801-1887) jedan je od očeva psihofizike.

Fehnerov zakon jeste zakon eksperimentalnog psihologa Gustava Teodora Fehnera, koji se smatra jednim od osnivača psihofizike, grane psihologije, koja proučava čulnu osetljivost nervnog sistema.

Fehnerov zakon[uredi | uredi izvor]

Ovaj zakon je 1860. godine formulisao i izveo nemački matematičar, filozof i psihofizičar Teodor Gustav Fehner u svom delu Elementi psihofizike, na osnovu Veberovog zakona. On je pokušao da pronađe odgovor na jedno veliko pitanje: kakav je odnos fizičke stimulacije i čovekovog saznajnog doživljaja. Kao fizičar, on se pitao da li je adekvatno ljudski perceptivni doživljaj opisivati istim skalama koje se koriste kada su u pitanju energetska variranja, ili su za merenje psiholoških dimenzija potrebne druge skale.[1]

Držeći se striktno Veberovog zakona, čini se da su potrebne različite skale za fizičke i psihološke dimenzije jer, perceptivno, razlika između 5 i 6 grama nije ista kao razlika između 50 i 51 gram.

Međutim, Fehner je primetio da, iako se priraštaj menja, jedva primetne razlike su uvek iste (diferencijalni pragovi su jednaki). To znači da se mogu predstaviti na jednoj fizičkoj dimenziji kao ekvidistantni podeoci. Ako se na h osu stave fizičke vrednosti, a na u osu jedva primetne razlike, dobija se funkcija na slici. Grafikon zapravo odslikava relaciju koju je Fehner postavio između senzornog iskustva i intenziteta stimulacije.[1]

Fehnerov zakon glasi:

To znači da porastu intenziteta draži po geometrijskoj progresiji odgovara porast oseta po aritmetičkoj progresiji. Formulom se to izražava:

S predstavlja senzorno iskustvo, k je konstanta, a D je intenzitet stimulacije.[1]

I gornja relacija je osetljva na modalitet, k je u jednačini konstanta koja zavisi od čulnog modaliteta.[1]

Fehner je dao odgovor na pitanje o odnosu psihičkih i fizičkih skala. Postoji funkcija koja preslikava jedan kontinuum u drugi i to je logaritamska funkcija. Dakle, odnos između čovekove spoznaje i fizičkog sveta je logaritamski. Grafik na slici prikazuje takav odnos. Ukoliko je na h osi fizička dimenzija, a na u osi psihička dimenzija, onda je njihov odnos logaritamski, a jednakost u donjem uglu prikazuje opštu jednakost za ovakav odnos.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Zdravković, S. (2011). Percepcija. Zrenjanin: Gradska narodna biblioteka.