Pređi na sadržaj

Fiat BR.3

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fiat BR.3
Fiat BR.3
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Uveden u upotrebu1930.
Povučen iz upotrebe1943.
Statusneaktivan
Prvi korisnik Italija
Broj primerakaoko 100
Dužina10,56
Razmah krila17,30
Visina3,91
Površina krila77,20
Prazan2.850
Normalna poletna4.550
Klipno-elisni motor1 h Fiat A.25 (V12 cilindara)
Snaga772 kW
Maks. brzina na Hopt227 km/h
Dolet1.300 km
Plafon leta5.800 m

Fiat BR.3 (ital. Fiat B.R.3) je bombarderski avion napravljen i korišćen u Italiji između dva svetska rata. Avion je prvi put poleteo 1928 ili 1929. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

ing.Celestino Rosatelli konstruktor aviona Fiat BR.3
Motor FIAT A.25 aviona Fiat BR.3
Stajni trap aviona Fiat BR.3
Avion Fiat BR.3 izgled spreda
Avion Fiat BR.3 bočni izgled
Avion Fiat BR.4 bočni izgled

U razvoju svakog proizvoda postoje dva metoda evolutivan (postepen) i revolucionaran (progresivan) pa tako i u razvoju aviona[1]. Tipičan primer evolutivnog razvoja aviona je Fiatova familija aviona BR (Bombardiere Rosatelli). Uslovi za evolutivan razvoj su konstantan projektni tim i dobro poslovno okruženje. U ovom slučaju to je bilo ispunjeno: projektantski tim na čelu sa inženjerom Čelestinom Rozatelijem (Celestino Rosatelli) i firmom Fiat Aviazione koja je bila u stanju da proizvede sve ono što je projektantski tim zamislio.

Prvi bombombarder iz ove familije je bio Fiat BR (1918.), drugi je bio Fiat BR.1 (1924.), treći Fiat BR.2 (1925.), četvrti je Fiat BR.3 (1930.) i na kraju peti Fiat BR.4 (1934.).

Avion Fiat BR.3 je bio direktna modifikacija prethodnog aviona iz familije BR.2. Spolja, avion BR.3 se malo razlikovao od BR.2. Motori su ostali isti - Fiat A.25, ali u nešto poboljšanoj verziji (bis), šasija je ponovo poboljšana, pojednostavljena i ojačana, a u opremi su se prvi put pojavili radio prijemnik-predajnik i panoramska kamera.

U vreme kada se projektovala i koristila ova familija italijanskih bombardera dvokrilaca, prema nekim vazduhoplovnim istoričarima u periodu od 1919. do 1939. trajalo je "Zlatno doba avijacije"[2]. U to doba je napravljen izuzetan napredak u aerodinamici, konstrukciji i proizvodnji aviona[1]. Italijansko vazduhoplovstvo je tada bilo među vodećim u svetu, što dokazuje 1933. godine kada 24 aviona Savoja-marketi S-55X, za Svetsku izložbu, preleti od Italije do Čikaga i nazad. Za ovaj poduhvat Č. Janić kaže: "U tom trenutku, nijedno vazduhoplovstvo u svetu nije bilo sposobno da ostvari ovakav let."[2]

Zahvaljujući iskustvu stečenom na projektu hidroaviona Fiat C.29, projektantski tim inženjera Rosatelija je shvatio da rešenje problema kod njihovih aviona predstavlja aerodinamika. Zato su se skoncentrisali na to da sledeći model ima što je moguće manji otpor. Potpuno redizajniran avion, dobio je naziv Fiat BR.4 a prvi put je poleteo 1934. godine. Za razliku od prethodnog modela, imao je tunelski hladnjak, sličan hladnjacima lovaca CR.30 i CR.32. Zadržao je motor Fijat A.25, sa novom aerodinamičkom kapotažom, a podeljeni stajni trap je dobio velike aerodinamike obloge na točkovima. Uprkos značajnim aerodinamičkim poboljšanjima, BR.4 je bio prespor da bi se takmičio sa novom generacijom lakih dvomotornih monoplana sa uvlačećim stajnim trapom, tako da je napravljen samo prototip. Projektantski tim se preorijentisao na izradu projekta bombardera monoplana i učestvuje na konkusu ministarstva vazduhoplovstva. Prototip novog bombardera Fiata poleteo je već 1936. godine i dobio oznaku Fiat BR.20. Bio je to dvomotorni jednokrilni avion sa niskim konzolnim krilom i uvlačećim stajnim trapom, koji je nakon ispitivanja ušao u serijsku prizvodnju.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona Fiat BR.3 ima prostornu čeličnu konstrukciju obavijenu čeličnom mrežom koja formira oblik trupa. Ukrućenja čelične konstrukcije je obavljano na dva načina: u prednjem delu, od motora do pilotske kabine, koji je i opterećeniji deo konstrukcije, ukrućenje polja se vršilo zavarenim dijagonalama od čeličnih cevi a polja konstrukcije iza kabine je ukrućivan dijagonalnim žičanim zatezačima (španerima)[3]. Prednji deo trupa u kome se nalazi motor do pilotske kabine su obloženi aluminijumskim limom a ostatak trupa prema repu je obložen šperom a repne povrđine oblepljene obojenim platnom. U trupu se nalaze dva otvorena kokpita jedan iza drugog. Pilotska kabina sa vetrobranskim staklom i potrebnim instrumentarijumom za siguran let se nalazi u prvom kokpitu a u drugom je nišanđija bomber koji ima obrtni mitraljez za odbranu aviona u slučaju napada.[4]. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer se hladnjak nalazio ispred motora.

Pogonska grupa Avion Fiat BR.3 je bio opremljen 12-to cilindričnim motorom sa linijskim V rasporedom cilindara i tečnošću hlađen Fiat A.25 snage 1.050 KS (772 kW). Na vratilu motora se nalazila dvokraka drvena vučna elisa fiksnog koraka.

Krila su bila metalne konstrukcije sa dve ramenjače, relativno tankog profila, presvučena impregniranim platnom. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Krila nisu bila jednaka po svojim dimenzijama, donje krilo je imalo manji razmah od gornjeg krila, oba krila su bila iste širine i pravougaonog oblika. Gornja i donja krila su međusobno bila povezana i ukrućena V upornicama napravljenih od čeličnih cevi (Vorenova greda). Spojevi prednje ivice sa bočnim ivica krila su polukružno izvedeni[3][4].

Repne površine: Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od metala presvučena platnom[3][4]. Horizontalni stabilizatori su sa donje strane ukrućeni upornicama oslonjenim na trup aviona.

Stajni trap je bio, za to vreme, konvencionalan fiksan, biciklističkog tipa, sa jednostavnim točkovima međusobno nezavisna (nema fiksne osovine na kojoj su točkovi). Konstrukcija trapa je bila od zavarenih čeličnih cevi. Uklanjanjem fiksne osovine iz stajnog trapa i povećanjem razmaka između točkova, oslobodio se trup aviona za postavljanje bombi i torpeda. Istovremeno je poboljšano i olakšano poletanje i sletanje aviona. Ispod repa, avion je imao drvenu elastičnu drljaču kao treću oslonu tačku[3][4].

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Avion je bio naoružan sa dva mitraljeza jednim fiksnim napred Darne kalibra 7,5 mm i drugim pokretnim Levis kalibra 7,7 mm, montiran na rundeli drugog kokpita. Ukupni tovar bombi koje je mogao da ponese ovaj avion je iznosio 600 kg.

Naoružanje aviona: Fiat BR.3
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1hDarne 7,5mm; 1hLevis 7,7mm
Kalibar 7,5mm i 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Ukupna masa 600 kg
Raketno naoružanje (rakete)


Verzije[uredi | uredi izvor]

  • BR.3 - serijski model aviona, proizvedeno je oko 100 aviona.
  • BR.4 - prototip modela iz 1934. godine, aerodinamički poboljšan avion. Nije se serijski proizvodio.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avion BR.3 je u italijanskim bombarderskim eskadrilama postepeno zamenjivao svog prethodnika BR.2 koji je prelazio u avion za obuku i trenažu. Ukupno je proizvedeno oko 100 primeraka ovih aviona.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvan nijedan primerak ovog aviona.

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  2. ^ a b Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija], Beočin: Efekt 1, ISBN 86-84905-00-8
  3. ^ a b v g http://www.cmpr.it/MN%20-%20Manuale%20Fiat%20BR.3%20-FC/man.Fiat%20BR%203.htm
  4. ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  • Achille Boroli, Adolfo Boroli, Fiat BR, BR 1, BR 2, BR 3 e BR 4, in L'Aviazione, vol. 7, Novara, Istituto Geografico De Agostini, 1983.
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija], Beočin: Efekt 1, ISBN 86-84905-00-8

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]