Pređi na sadržaj

Fokača

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fokača
Vrsta jelaprilog sendvič
Regije ili država Italija
Temperatura serviranjatoplo i hladno
Glavni sastojcitijesto, sir, ruzmarin,
  Mediji: Fokača

Fokača (ital. focaccia, izgovor: foˈkattʃa; ligurski fyˈɡasa) je ravni italijanski hljeb pečen u peći, silom pravljenja i teksturom sličan pici. U nekim mjestima se naziva bela pica (ital. pizza bianca). Fokača se može poslužiti kao prilog ili kao sendvič hljeb.[1]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

U starom Rimu panis focacius bio je ravni hljeb koji se pekao na ognjištu. Riječ je izvedena iz latinskog focus što znači „ognjište, mjesto za pečenje“. Neki smatraju da osnovni recept potiče od Etruraca, ali danas je široko povezan sa ligurskom kuhinjom.[2]

Izvan Ligurije, reč se obično odnosi na đenovske varijante.

Prva upotreba riječi fokača pojavljuje se 1300 godine.

Fokača se ponekad smatra nekom vrstom pice, iako se ostavlja da naraste nakon što se spljošti, dok se pica peče odmah.[2]

Regionalne varijante[uredi | uredi izvor]

Fokača ima bezbroj varijacija duž obale Ligurije, od tvrde fokače u keksu, do kukuruznog brašna, masne, mekane Voltri verzije. Neke malo podsjećaju na đenovsku verziju.

Izuzetan primer je focaccia col formaggio, „fokača sa sirom“,koja se pravi u Recu, u blizini Đenove. Ova verzija ima sir stračino uguran između dva sloja tijesta tankog kao papir.[3]

Ostale verzije imaju površinu prekrivenu sosom ili šunkom. Postoje i slatke verzije sa kremom, voćem i kremom od gianduia.

Đenovski somun[uredi | uredi izvor]

Đenovski somun,obilježen rupama veličine prsta, na površini (ombrisalli -kišobran, na đenovskom dijalektu)posipa se maslinovim uljem, krupnom solju, a ponekad i vodom.

U Đenovi se fokača jede ujutru za doručak ili tokom dana. Često se umače u mlijeko ili kapućino za doručak i jede se toplo i mokro.[4]

Druge varijante[uredi | uredi izvor]

U sjeverozapadnoj Italiji popularna je varijanta focaccia dolce „slatka fokača“, koja se lagano posipa šećerom, a može sadržati grožđice ili med. U sjeveroistočnoj Italiji focaccia veneta „venecijanska fokaćča“ tipična je za Uskrs: zasniva se na jajima, šećeru i maslacu.[5]

U Južnom Tirolu i austrijskom selu Kriml, Osterfochaz je tradicionalni uskršnji poklon kumova svojim kumićima. Napravljen je nešto tanji u sredini tako da se tamo mogu staviti obojena jaja.[6]

Fokača sa ruzmarinom[uredi | uredi izvor]

Fokača sa ruzmarinom je prelivena ruzmarinom. Može se služiti kao antipasto, stoni hljeb ili užina. Mogu se koristiti cijeli ili isječeni svježi listovi ruzmarina, kao i sušeni ruzmarin. Može se ukrasiti grančicama svježeg ruzmarina nakon pečenja i posuti solju. Fokača sa ruzmarinom, pravljena od krompira,u Njujorku se često naziva „pica sa krompirom“. Iako je ruzmarin najčešće bilje koje se koristi za aromatizaciju fokaće, koristi se još i žalfija. Fokača sa ruzmarinom može imati vlažnu teksturu, a tačan recept se razlikuje. Može biti slano ili slatko. Tipično je pečen, mada je ponekad i pržen. Može se dodati bijeli luk ili bosiljak. Služi se ponekad uz kriške pršuta. Može se koristiti u pripremi sendviča.[7][8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ https://web.archive.org/web/20170712075143/http://www.italiantourism.com/pane.html
  2. ^ a b History, Big. „A Short History of Focaccia Bread” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-14. 
  3. ^ https://www.academiabarilla.it/en/ricetta/focaccia-di-recco-2/
  4. ^ https://www.worldcat.org/title/focaccia-genovese/oclc/956047034
  5. ^ https://web.archive.org/web/20120503210537/http://www.bread-maker.net/Bread-Types/Focaccia-Bread.htm
  6. ^ http://www.familien-feiern-feste.net/156d763.html
  7. ^ https://books.google.ba/books?id=2WgdAgAAQBAJ&pg=PA32&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false
  8. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2016. g. Pristupljeno 14. 06. 2021.