Hanau (grofovija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grafschaft Hanau
Grofovija Hanau
Grb Grofovije Hanau
Grb
Geografija
Kontinent Evropa
Glavni grad Hanau
Društvo
Službeni jezik nemački jezik
Religija do 16 veka : Katolicizam , od 16 veka : Kalvinizam i Luteranstvo
Oblik države monarhija (grofovija)
Istorija
Postojanje  
 — Osnivanje 1429
 — Ukidanje 1736

Grofovija Hanau bila je teritorija u okviru Svetog rimskog carstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastanak grofovije[uredi | uredi izvor]

Grofovija je formirana 1429. godine, kada je Žigmund Luksemburški, car Svetog rimskog carstva, Rajnharda II od Hanaua, proizveo u grofa. Kao rezultat toga posedi kojima on gospodari, postaju grofoija[1]. Glavni deo njegovog imanja nalazio se severno od reke Majine, a protezao se od Frankfurta na Majni duž doline reke Kinzig do Šlihterna i duž planinskog spektra Špesart do Partenštajna.

Grb
Grb grofova od Hanaua, Šajblerov grbovnik 1450–1480

Podela[uredi | uredi izvor]

Samo godinu dana nakon smrti Reinharda II, umire Reinhard III, njegov sin i naslednik, ostavivši za naslednika svog sina Filipa I (mlađeg), tada dečaka starog četiri godine. Realno pretnja za dalje postojanje porodice grofova Hanaua je bila mogućnost da Filip neće poživeti dovoljno dugo da sam proizvede muškog naslednika. Jedini drugi živi muškarac iz porodice bio je Filip I (stariji), brat Reinharda III i stric Filip I (mlađeg). Elem, ubrzo je došlo do sukoba koji je 1458. godine rezultirao podelom grofofine i to na grofoviju Hanau-Lictenberg (Hanau-Lichtenberg) koja je pripala Filipu I (starijem)[2] i na grofoviju Hanau-Mincenberg (Hanau-Münzenberg)

Ponovno ujedinjenje[uredi | uredi izvor]

Grb
Dvorac Filipsrue, danas Istorijski muzej u Hanauu

Poslednjih godina tridesetogodišnjeg rata , 1642. godine umire poslednji muški član porodice Hanau-Mincenberg. Najbliži srodnik je maloletni Fridrih Kazimir, grof Hanau-Lihtenberg. Međutim, izuzev što je u veoma "tankom" srodstvu sa porodicom Hanau-Mincenberg, već protiv njega stoje i verske prilike i neprijateljski nastrojena vlastela u ovom delu grofovije. Naime, u Hanau-Lihtenbergu je dominantno luterantstvo dok je u Hanau-Mincenberg dominantan kalvinizam. Fridrih Kazimir prihvata da se u obe grofovije državna religija bude kalvinizam, zadržavajući pravo da obavlja luteranski obred samo za sebe i članove svog dvora. Takođe, ženi se , znatno starijom Amalijom Elizabetom , rođenom groficom od Hanau-Mincenberga, čime i formalno omogućuje ujedinjenje grofovije[3].

Ekonomska situacija[uredi | uredi izvor]

Ekstravagantna inicijativa grofa Fridiha Kazimira da od Holandske zapadnoindijske kompanije zakupi 3000 kvadradtnih kilometara u Južnoj Americi, ispostavila se katastrofalnom. Ne samo da se nije ostrvario grofov san o osnivanju kraljevine Hanau-Indija (između reka Orinoko i Amazon) , već je to skoro dovelo do bankrota grofovije. Grofovija je bila toliko finansijski ugrožena , da su grofovi rođaci tražili od suda u Beču i od cara Leopold I , da grofoviju stavi pod neku vrstu prinudne uprave, što je car i učinio. Fridrih Kazimir se 1670. podvrgnuo ovoj odluci cara i od tada je vladao vrlo štedljivo. Umro je 1685. godine.[4]

Drugi podela[uredi | uredi izvor]

Uzimajući u obzir da je Fridrih Kazimir umro bez dierktnih naslednika, nasleđuju ga nećaci i ponovo dele grofofiju na dva dela: Filip Rainhart počeo je vladati u Hanau-Mincenbergu, a Johan Rainhart III u Hanau-Lihtenbergu. 1712. umire Filip Rainhart, a grofovija Hanau se ponovno ujedinjenjuje.

Poslednji grofovi[uredi | uredi izvor]

Sa smrću grofa Johana Rainharta III 1736, i poslednji muški član porodice Hanau umire. Zbog sporazuma o nasleđivanju iz 1643. godine kneževina Hesen-Kazel nasledila je Hanau-Mincenberg, dok je Hanau-Lihtenberg pao pod kneževinu Hesen-Darmštata. Time grofovija prestaje da postoji. [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dietrich , str. 34.
  2. ^ Dietrich, str. 119-126.
  3. ^ Dietrich, str. 192-194.
  4. ^ Dietrich, str. 117.
  5. ^ Dietrich, str. 202-207.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Reinhard Dietrich, Die Landesverfassung in dem Hanauischen. Die Stellung der Herren und Grafen in Hanau-Münzenberg aufgrund der archivalischen Quellen (= Hanauer Geschichtsblätter 34). Selbstverlag des Hanauer Geschichtsvereins, Hanau 1996. ISBN 3-9801933-6-5..