Pređi na sadržaj

Hekataj Miletski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetska mapa Hekataja

Hekataj iz Mileta (starogrčki Εκαταιος Μιλησιος, oko 550. p. n.e. Milet, Jonija, † oko 476. p. n. e.), starogrčki putnik, kartograf i istoričar[1].

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Hekatej je nastavio racionalističku tradiciju Talesa i koristio je uglavnom u proučavanju zemljine površine. Mnogo je putovao po Persijskom carstvu, koje je u njegovo vreme vladalo Malom Azijom. Napisao je knjigu o Egiptu i Aziji, koja nije sačuvana. U Egiptu je očigledno shvatio koliko daleko seže istorija kada su mu Egipćani pokazali spise prethodnih generacija.

Nastavio je delo Anaksimandra kada je pokušao da iscrta kartu sveta. Podelio je zemlju na severnu polovinu, Evropu, a južnu polovinu, Aziju, a Sredozemno more i Kavkaz su bili granica od istoka do zapada. Dva kontinenta bila su nacrtana kao polukrug, a sve je bilo omeđeno Okeanom, svetskom rekom. Međutim, Grci nisu bili najveći putnici i istraživači tog vremena. Ta čast pripada Feničanima, od kojih je najpoznatiji Hanon[2].

Hekatej je uređivao istoriju kao i geografiju, pošto je napisao prvi grčki izveštaj o postupcima ljudi koji nisu slepo verovali u bogove i mitove. On je zapravo gledao na mitove sa nevericom i potpunim prezirom. Njegova istorija nije sačuvana, ali je bez sumnje inspirisala njegovog velikog naslednika Herodota nekoliko generacija kasnije. Pošto je Herodotova istorija sačuvana, on je poznat kao otac istorije, iako je možda Hekatej to više zaslužio[3].

Kao i Tales, i Hekatej je bio mudar političar. Prigovorio je kada je 499. p. n. e. podigao grčke gradove u Maloj Aziji protiv persijskog kralja Darija I Velikog. Njegov savet nije poslušan, pobuna je surovo ugušena, a naučna prevlast grčkih gradova Male Azije, koja je trajala vek i po, završena je[4]. Hekatej je napisao: „Ima mnogo grčkih priča, ali ja mislim da su smešne.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Evgenьevič, Surikov Igorь (2017). „Zamečaniя ob istoričeskoй mыsli i istoričeskoй nauke v antičnosti (drevnяя Greciя)”. Antičnый mir i arheologiя (18): 46—58. ISSN 0320-961X. 
  2. ^ „I.A. Isaev Tema Zakona v grečeskoй tragedii”. Aktualьnыe problemы rossiйskogo prava. 1 (1): 9—32. 2014. ISSN 1994-1471. doi:10.7256/1994-1471.2014.1.9861. 
  3. ^ „Gekateй Miletskiй | SimpoZiй Συμπόσιον”. simposium.ru. Pristupljeno 2023-10-18. 
  4. ^ Evgenьevič, Surikov Igorь (2010). „Paradoksы «Otca istorii»: Gerodot - issledovatelь arhaičeskoй i klassičeskoй Grecii”. Vestnik RGGU. Seriя: Literaturovedenie. Яzыkoznanie. Kulьturologiя (10 (53)): 66—100. ISSN 2073-6355.