Helmut fon Moltke Stariji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Helmut fon Moltke Stariji
Moltke Stariji
Lični podaci
Puno imeHelmut Karl Bernard Graf fon Moltke Stariji
Datum rođenja(1800-10-26)26. oktobar 1800.
Mesto rođenjaParhim, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti24. april 1891.(1891-04-24) (90 god.)
Mesto smrtiBerlin, Nemačko carstvo
Vojna karijera
Služba1819-1888
Vojska Danska-Norveška
 Prusko kraljevstvo
 Nemačko carstvo
Činfeldmaršal
Učešće u ratovimaDrugi osmansko-egipatski rat, Drugi šlezvički rat, Austrijsko-pruski rat, Francusko-pruski rat

Helmut Karl Bernard Graf fon Moltke Stariji (26. oktobar 1800—24. april 1891.) je bio nemački (pruski) feldmaršal. Njegov sinovac bio je Helmut fon Moltke Mlađi, načelnik nemačkog Generalštaba tokom Prvog svetskog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1800. godine u Parhimu u vojvodstvu Meklenburg, tada delu Svetog rimskog carstva. Od 1819. godine oficir je u danskoj vojsci, a od 1822. godine prelazi u prusku vojsku. Posle završene Ratne škole (1826), bio je nastavnik u jednoj divizijskoj školi. Prelazi zatim u Topografski biro, a 1833. godine u Generalštab. Godine 1835. odlazi u Istanbul gde uz odobrenje svoje vlade ostaje četiri godine kao instruktor turske vojske. Prva ratna iskustva stiče u Drugom osmansko-egipatskom ratu, vođenom od 1838. do 1840. godine između Muhameda-Alija i njegovog sina Ibrahima i sultana. Učestvuje u odsudnoj bici kod Neziba 1839. godine. Nakon rata se vraća u Prusku i piše o ratnim iskustvima u ratu dinastije Muhamed Ali. Piše i o Rusko-turskom ratu i Istočnom pitanju. Ističe značaj železnice. Polemiše sa Adolfom Tjerom o zapadnoj nemačkoj granici, tražeći Alzas i Loren. Od 1851. godine je pukovnik, a 1855. godine postavljen je za prvog ađutanta princa Fridriha Vilhelma, kasnije Fridriha III, koji ga dve godine kasnije unapređuje u general-majora i postavlja za načelnika generalštaba.

Na novom položaju Moltke nastoji da buduće načelnike generalštaba i komandante što bolje pripremi za snalaženje u svim ratnim situacijama. Uporedo je studirao sve ratne slučajeve u kojima bi se Pruska mogla naći. U duhu Bizmarkove politike, sa ministrom rata Albrehtom Ronom, Moltke vidno učestvuje u jačanju vojske spremajući se da oružjem uspostavi prusku prevlast u nemačkom svetu. Njegov ratni plan za napad na Dansku predviđao je uništenje danske vojske. Međutim, feldmaršal Vrangel nije se pridržavao tog plana. Moltke stupa u akciju tek pred kraj rata, kao načelnik štaba savezničke vojske. Njegove direktive, u kojima se odluci potčinjenih ostavljaju detalji izvođenja, postaće uzor u tehnici zapovedanja.

U Austrijsko-pruskom ratu (1866) smelo koncentriše sve snage protiv Austrije i umešno koristi nadmoćniju prusku vojnu organizaciju i povoljniju železničku mrežu. Pošto je izdejstvovao da se kraljeve operativne odluke prenose samo preko načelnika Generalštaba, a ne preko minitra rata (kao što je to bilo ranije) praktično je dobio slobodne ruke pri izvođenju ratnih operacija. Moltke je vrlo vešto doveo pruske snage na bojište kod Keningreca i stvorio im povoljne uslove za bitku. On je više bio organizator operacije nego vojskovođa; više načelnik štaba nego komandant.

U pripremi Francusko-pruskog rata (1870—1871) Moltke veliku pažnju posvećuje ubrzanju mobilizacije i koncentracije, pri čemu glavnu ulogu igraju železnice čije je mreže podešavao ratnim planovima. Železnicu niko pre njega nije toliko uspešno stavio u službu strategije, niti toliko usko povezao sa ratom. Iz ovog rata Moltke se vratio kao grof i feldmaršal. Na čelu nemačkog Generalštaba ostao je do 1888. godine.

Dela[uredi | uredi izvor]

Moltkeova vojna književna zaostavština je veoma velika. Izdao ju je nemački Generalštab u četiri grupe:

  • Vojna korespondencija u 4 dela (Berlin, 1892-1902)
  • Delatnost kao načelnika Generalštaba u miru u 3 dela (Berlin, 1892-1906)
  • Vojnoistorijski radovi u 3 dela (Berlin, 1893-1904)
  • O ratnoj veštini u 3 dela (Berlin, 1911-1912)

Izvori[uredi | uredi izvor]