Hidrološka piraterija
Dužina svake reke, po pravilu, postaje sve veća, jer se ona svojim izvorištem useca postepeno u razvođe. Tako se događa da reka regresivnom erozijom probije razvođe, uđe u dolinu susedne reke i prihvati njene vode. Ova pojava je poznata pod imenom piraterija.[1]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
U toku erozivnog procesa, može doći do povećanja ili smanjivanja sliva, u zavisnosti od pomeranja razvođa. Pomeranje i snižavanje razvođa najjače je iznad izvorišnih krakova glavne reke. Razvođe se ne snižava svuda podjednako, već najviše na pravcu izvorišnih krakova. Usled toga na razvođu se javljaju specifični oblici: prevoji, presedline (duboki prevoji) i povije (jače sniženi i široki prevoji). Ako povija povezuje dve veće doline, ona se zove udolina.
Tipovi hidroloških piraterija[uredi | uredi izvor]
U zavisnosti od toga kako reka-pirat prilazi drugoj reci, razlikuju se tri tipa piraterija: bočna, čeona i kontaktna.
- Bočna piraterija je najčešća, nastaje kad neki izvorišni krak probije razvođe, zađe u dolinu čiji je uzdužni profil znatno viši od profila reke pirata i pod približno pravim uglom preseče tu reku. Takav primer pruža piraterija Podbalkanske reke.
- Čeona piraterija je manjih razmera, a karakteristična je za planinske predele. U ovom slučaju izvorišni krak jedne reke, pošto probije razvođe, zađe u susedni sliv i skrene neku manju pritoku.
- Kontaktna piraterija je moguća samo u donjim tokovima reka (u ravničarskim predelima). Njen uzročnik nije regresivna, već bočna erozija. Ovaj tip piraterije moguć je u slučaju kad dve približno paralelne reke suze i snize zajedničko razvođe, podsecanjem razvođa u procesu bočne erozije, kao i denudacijom. Kontaktne piraterije česte su u prostranim aluvijalnim ravnicama, gde se zbog malog pada javljaju paralelna korita glavne reke i njenih pritoka. U takvim uslovima može se desiti da glavna reka poteče koritom pritoke ili obratno. Primera ima dosta: Kolubara i Tamnava, Morava i Resavčina, Morava i Jezava, Azanjska fosilna dolina i dr. Ta skretanja nisu dugog veka i ne mogu se smatrati pravim piraterijama.
Azanjska fosilna dolina je suva, fosilna dolina reke Prakubršnice nastala nizvodno od mesta izvršene kontaktne piraterije. Tokom pliocena, u današnjem slivu Jasenice postojala su dva rečna sistema: Prakubršnice i Jasenice. Doline ovih sistema jako su se približavale jedna drugoj jugozapadno od Smederevske Palanke. Snižavanjem zajedničkog razvođa između njih stekli su se uslovi za skretanje Prakubršnice u Jasenicu. Tako je formirana Azanjska fosilna dolina. [2]
Hidrološka piraterija u Srbiji[uredi | uredi izvor]
U Srbiji su poznate piraterije Ibra i Blatašnice. Ibar je u virmu probio razvođe kod Drena i prihvatio gornji tok Ibra. O tome svedoče inversne terase u dolini Ibra uzvodno od Drena sa relativnim visinama preko 30 m. Ovu pirateriju je prvi uočio i proučio Jovan Cvijić. Neke piraterije su izvršene nedavno. Leva pritoka Drine, Jagodnja, uliva se sada kod sela Branjevine, a pre piraterije prema Rogačici. U nekadašnjem donjem toku Jagodnje, koji je ostao bez vode, zapažaju se tragovi mesta gde su nekada bile vodenice.[1]
Hidrološka piraterija u svetu[uredi | uredi izvor]
Reka Lukuga, otoka jezera Tanganjike (Afrika), probila je nisko razvođe i počela da odvodnjava jezero tek 1878. godine. Kada je na jezeru nisko vodostanje, onda se oticanje Lukugom prekida. Pre piraterije Lukuge nivo jezera Tanganjike bio je oko 10 m viši nego što je sada.[1]
Značaj[uredi | uredi izvor]
Veoma je značajna zbog promene količine vode u rekama: kod prve je ona povećana, a kod druge smanjena. S tim u vezi nastaju mnoge promene u životu oba toka, pre svega u režimu nanosa i daljoj izgradnji njihovih uzdužnih profila.[1]