Hoker tajfun
Hoker tajfun | ||
---|---|---|
Hoker Tajfun Mark 1b | ||
Opšte | ||
Namena | lovac | |
Zemlja porekla | Ujedinjeno Kraljevstvo | |
Prvi let | 24. februar 1940. | |
Uveden u upotrebu | 1941. | |
Povučen iz upotrebe | 1945. | |
Prvi korisnik | Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo | |
Broj primeraka | 3317 |
Hoker Tajfun (engl. Hawker Typhoon) je bio britanski jednosjedi lovac i lovac-bombarder, koga je proizvodila fabrika Hoker Erkraft (Hawker Aircraft). Nasljednik aviona Tajfun je Hoker tempest. Tajfun je u RAF-u bio poznat pod nadimkom „Tifi“.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Konstruktor Sidni Kem (Sidney Camm) je počeo da pravi planove za novi avion i prije nego što je počela proizvodnja lovca Hoker hariken, 1937. godine. Njegovi planovi su se bazirali na masivnim novim motorima u razvoju, Napijer Sejbr (Napier Sabre) i Rols Rojs Vulčr (Rolls-Royce Vulture) koji su obećavali snagu od preko 2000 KS. Hariken je u to vrijeme (1937) bio opremljen Merlin (Merlin) motorom od 1000 KS.
Osnovna namjena ovog aviona je bila da zamjeni Hoker hariken kao lovački avion u sastavu RAF-a.
U konstrukciji aviona, korišteni su isprobani metodi isprobani na Harikenu, i zbog toga je avion završio sa debelim krilom prevelikog raspona, što je praktično ograničilo njegove sposobnosti (kao i kod Harikena).
Problemi su uključivali vibracije repa (i otpadanje kod ranih verzija) pri velikim brzinama, prevelike vibracije aviona zbog snažnog motora, „lepršanje“ (flutter) krilaca pri većim brzinama, ulazak ispušnih gasova u kabinu i drugo. Proizvodnja aviona je počela 1941.
Mnogobrojni problemi i nedovoljna brzina leta su na kraju doprinijeli da avion bude više korišćen za napade na zemaljske ciljeve, jer je većina problema otklonjena tek 1943. kad je potreba za lovcima u Britaniji već bila ispunjena sa drugim tipovima.
U borbi
[uredi | uredi izvor]Prilikom ulaska u operativnu upotrebu, Tajfun se pokazao razočaravajući. Mala brzina penjanja, ispod prosječna pokretljivost i slabe performanse iznad 7.000 m su umalo uzrokovale prekid proizvodnje. Ali na manjim visinama avion se dobro pokazao. Krajem 1942. su počeli sa presretanjima FV-190 iznad južne Engleske.
Međutim tek u 1943. su problemi sa motorom i konstrukcijom potpuno otklonjeni, i tad je postalo jasno da je Tajfun bolje upotrebljiv za napade na zemaljske ciljeve. Dizajn je tad prilagođen u lovac-bombarder, noseći do 900 Kg bombi ili nekoliko raketa vazduh-zemlja.
U ulozi napada na zemaljske ciljeve, avion se pokazao odlično, koristeći svoje topove 20 mm i raketna zrna od 60 funti (60 lb). Naročito su se istakli u napadima na njemačke oklopne jedinice u Normandiji.
Tajfun pilot sa najvećim brojem vazdušnih pobjeda je britanski as Džon Robert Baldvin (Wing Commander John Robert Baldwin) sa 15 pobjeda od 1942-1944.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Lovac i lovac-bombarder
- Posada: jedan pilot
- Prvi let: Februar, 1940.
- Ušao u upotrebu: 1941.
- Proizvođač: Hoker (Hawker)
Dimenzije
- Dužina: 9.73 m
- Razmah: 12.67 m
- Visina: 4.66 m
- Površina krila: 23.13 m²
Mase
- Prazan: 4445 Kg
- Opterećen: 5170 Kg
- Maksimalna poletna masa: 6340 Kg
Pogonska grupa
- Motor: jedan, Napijer Sejbr (Napier Sabre) 2C H-24 2260 KS (1685 KW) sa tekućim hlađenjem
Performanse
[uredi | uredi izvor]- Maksimalna brzina: 650 Km/h na 5485 m
- Borbeni radijus: 980 Km
- Operativni plafon: 10.400 m
- Brzina uzdizanja: 13.4 m/min
Naoružanje
[uredi | uredi izvor]- Streljačko: 4 x 20 mm Hispano topovi,
- Bombe: 2 454 Kg bombe,
- Rakete: 8 raketa RP-3
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Donald, David (1997). The Encyclopedia of World Aircraft. Prospero Books. ISBN 978-1-894102-24-7.