Hrvatska stranka prava (1919)
 | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Hrvatska stranka prava Hrvatska stranka prava | |
|---|---|
| Predsjednik | Ante Pavelić |
| Osnivač | Vladimir Prebeg |
| Osnovana | 1919. god. |
| Raspuštena | 6. januar 1929. god. (zabranjeno) |
| Prethodnik | Hrvatska kršćansko-socijalna stranka prava |
| Nasljednik | Ustaša — Hrvatski revolucionarni pokret (1930) Hrvatska stranka prava (1990) |
| Sjedište | Zagreb Kraljevina SHS |
| Ideologija | Hrvatski nacionalizam Republikanizam Suverenizam |
| Politička pozicija | Krajnja desnica |
Hrvatska stranka prava bila je hrvatska nacionalistička, suverenistička i republikanska politička stranka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kada je u novoosnovanom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca zatraženo da se raspuste sve političke stranke koje su djelovale u Austrougarskoj monarhiji, stranačko vijeće Čiste stranke prava (ČSP) odbilo je prijedlog o raspuštanju i donijelo odluku da se ČSP ujedini sa dijelom Starčevićeve stranke prava i ostalim pravaškim strankama zbog nezadovoljstva ujedinjenjem i novoosnovanom državom. Novoosnovana politička stranka je dobila naziv Hrvatska stranka prava. Bila je ideološka nasljednica stava Anta Starčevića o nezavisnoj Hrvatskoj i hrvatskom državnom pravu, a ni u kom pogledu nije imala vezu sa Hrvatskom strankom prava, koja je djelovala od 1903. do 1918. godine i zajedno sa srpskim strankama dovela je do stvaranja jugoslovenske države.
Na dužnost predsjednika stranke izabran je dr Vladimir Prebeg, a za sekretara Ante Pavelić, advokat i budući predsjednik stranke. Program stranke je usvojen 1. marta 1919. godine u Zagrebu, a poznat je pod nazivom „Republikanski program”. U programu je istaknuto da hrvatski narod ne prihvata novu vlast, nego da nastavlja borbu za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Za razliku od Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), HSP ne samo da je odbijala ujedinjenje, već je zastupala ideju potpuno nezavisne Hrvatske, zasnovane na hrvatskom državnom pravu.
HPSS i HSP nisu učestvovale u radu Privremenog narodnog predstavništva. HSP iako nije priznavala ovo predstavničko tijelo, uputila je protest jer nije uopšte bila pozvana da učestvuje u njenom radu. Radi ostvarenja svojih ciljeva, HSP je sarađivala sa Hrvatskim komitetom u Beču, koji su činili nekadašnji oficiri Austrougarske vojske. Komitet je bio povezan sa habzburgofilskim legitimistima, koji su željeli obnovu Habzburške monarhije.
HSP je dva puta ulazila u preizborne koalicije: prvi put u Hrvatski blok sa Hrvatskom republikanskom seljačkom strankom (HRSS) i Hrvatskom zajednicom (HZ) 1921. godine i drugi put u Hrvatskim blok sa Hrvatskom federalističkom seljačkom strankom (HFSS) 1927. godine. Na izborima za narodne poslanike 1927. godine, Ante Pavelić, zajedno sa Antom Trumbićem iz HFSS, izabran je za narodnog poslanika, na zajedničkoj listi Hrvatskog bloka. Poslije atentata u Narodnoj skupštini 1928. godine, NSP pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji.
Ante Pavelić 1927. godine u tajnosti odlazi u Rim, gdje se sastaje sa vladinim sekretarom Robertom Davancatijem kojem predaje pismenu moblu, koju je sastavio dr Ivica Frank (sin Josipa Franka), u kojoj se Kraljeini Italiji nudi saradnja u rušenju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Prema pisanoj molbi, očekuje se italijanska pomoć u uspostavili i zaštiti nezavisne Hrvatske i ističe se spremnost na političke, teritorijalne, privredne i vojne povlastice italijanskim interesima, što je dosta odudaralo od programa HSP. U okviru stranke Pavelić je posebno posvjetio razvoju omladinskog krila, te su pokrenuti listovi Starčević i Kvaternik. Pokreće i list Hrvatski domobran, a 1. novembra 1929. godine osniva i istoimenu organizaciju za borbena dejstva.
Najbliži Pavelićev saradnik bio je Mile Budak, a među najistaknutijim članovima stranke bili su Milan Šuflaj i Stipe Javor.
Djelovanje stranke je zabranjeno 6. januara 1929. godine, uvođenjem Šestojanuarske diktature. Dio članstva stranke odlazi u iseljeništvo, pod vođstvom Ante Pavelića, koji osniva pokret „Ustaša — Hrvatska revolucionarna organizacija”.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Berić, Dušan M. (2005). Hrvatsko pravaštvo i Srbi. 1. Novi Sad: Orpheus.
- Berić, Dušan M. (2005). Hrvatsko pravaštvo i Srbi. 2. Novi Sad: Orpheus.
- Tuđman, Franjo (1993). Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji: 1918-1941. 1918-1928 (na jeziku: hrvatski). Hrvatska sveučilišna naklada. ISBN 9789531690003.
- Horvat, Rudolf; Matković, Hrvoje (1942). Hrvatska na mučilištu (na jeziku: hrvatski). Školska knjiga. ISBN 9788603007718.