Pređi na sadržaj

Црвене ципеле (bajka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crvene cipele
Ilustracija Ana Anderson
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovDe røde sko
AutorHans Kristijan Andersen
ZemljaDanska
Jezikdanski
Izdavanje
IzdavačC. A. Rajcel
Datum7. april 1845.

Crvene cipele“ (danski: De røde sko) je književna bajka danskog pesnika i pisca Hansa Kristijana Andersena koju je prvi put objavio C. A. Rajcel u Kopenhagenu 7. aprila 1845. u Novim bajkama. Prvi tom. Treća zbirka (Nye Eventyr. Første Bind. Tredie Samling). Ostale priče u tomu uključuju "Vilenjak humka" (Elverhøi)), "Skakači" (Springfyrene), "Pastirica i odžačar" (Hyrdinden og Skorstensfejeren) i "Holger Danske" (Holger Danske).[1]

Priča je ponovo objavljena 18. decembra 1849. kao deo Bajka. 1850. (Eventyr. 1850. ) i ponovo 30. marta 1863. kao deo Bajke i priče. Drugi tom. 1863. (Eventyr og Historier. Andet Bind. 1863.).[2] Priča je o devojci koja je primorana da neprestano pleše u svojim crvenim cipelama. "Crvene cipele" su doživele adaptacije u raznim medijima, uključujući film.

Rezime radnje[uredi | uredi izvor]

Seljančicu po imenu Karen usvojila je veoma mladu bogata starica nakon majčine smrti i zato odrasta sujetna i razmažena. Pre usvajanja, Karen je imala grubo napravljen par crvenih cipela; nakon toga, ona natera svoju usvojiteljku da joj kupi par crvenih cipela prikladnih za princezu. Karen je toliko oduševljena svojim novim cipelama da ih nosi u crkvu, ali stara dama joj kaže: „Ovo je krajnje neprikladno: u crkvi moraš da nosiš samo crne cipele“. Ali sledeće nedelje, Karen nije u stanju da odoli da ponovo obuče crvene cipele. Dok se sprema da uđe u crkvu, sreće tajanstvenog starog vojnika sa crvenom bradom. „O, kakve lepe cipele za ples“, kaže vojnik. „Nikad se ne skidaju kada plešeš“, kaže cipelama i lupka rukom po svakoj cipeli. Posle crkve, Karen ne može da odoli da napravi nekoliko plesnih koraka, i ode, kao da su je cipele kontrolisale, ali konačno uspeva da ih zaustavi nakon nekoliko minuta.

Nakon što se njena usvojiteljica razboli i umre, Karen ne prisustvuje njenoj sahrani, već odluči da ide na ples. Njene cipele ponovo preuzimaju kontrolu i ovaj put ne može da prestane da pleše. Anđeo joj se javlja, noseći mač, i osuđuje je da pleše čak i nakon što umre, kao opomena sujetnoj deci svuda. Karen moli za milost, ali crvene cipele je odvode pre nego što čuje odgovor anđela.

Karen pronalazi dželata i traži od njega da joj odseče noge. On to čini, ali cipele nastavljaju da plešu, čak i sa Kareninim amputiranim stopalima u njima. Dželat joj daje par drvenih nogu i štake. Misleći da je dovoljno propatila zbog crvenih cipela, Karen odlučuje da ode u crkvu kako bi ljudi mogli da je vide. Ipak, njena amputirana stopala, još uvek u crvenim cipelama, plešu pred njom, sprečavajući joj put. Sledeće nedelje ona pokušava ponovo, misleći da je bar dobra kao i ostali u crkvi, ali joj opet preče put rasplesane crvene cipele.

Kada ponovo dođe nedelja, Karen se ne usuđuje da ide u crkvu. Umesto toga, ona sedi sama kod kuće i moli se Bogu za pomoć. Anđeo se ponovo pojavljuje, sada nosi granu punu ruža, i daje Karen milost koju je tražila: njeno srce postaje toliko ispunjeno mirom i radošću da puca. Njena duša leti u raj, gde niko ne pominje crvene cipele.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Andersen je anti-heroinu priče nazvao Karen po svojoj omraženoj polusestri, Karen Mari Andersen.[3] Priča je zasnovana na incidentu kojem je Andersen bio svedok kao malo dete. Njegovom ocu, koji je bio obućar, bogata dama je poslala komad crvene svile da napravi par papuča za ples za svoju ćerku. Koristeći malo vredne crvene kože zajedno sa svilom, pažljivo je napravio par cipela samo da bi mu bogatašica rekla da su užasne. Rekla je da nije uradio ništa osim da je pokvario njenu svilu. Na šta joj je otac odgovorio: „U tom slučaju i ja bih mogao da pokvarim svoju kožu“, i isekao je cipele pred njom.[4]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Originalni plakat za film "Crvene cipele", 1948
  • Crvene cipele je britanski igrani film o baletu iz 1948. zasnovan na bajci.
  • Dok je živeo u Danskoj 1965. godine, američki džez saksofonista Sahib Šihab komponovao je partituru za džez balet zasnovan na ovoj Andersonovoj priči.[5][6]
  • Tale Spinners for Children prilagodili su priču kao audio dramu, menjajući neke detalje priče: Karen uzima časove plesa da bi joj dodelili glavnu ulogu u recitalu pred kraljicom, vežbajući iako je njena dobrotvorka teško obolela. Odluči da pleše na recitalu dok njena dobrotvorka umire, a crvene cipele za ples napravljene posebno za nju postaju trajno vezane za njena stopala i ona je osuđena da pleše dok se zaista ne pokaje. Za razliku od originalne priče, u kojoj su joj amputirana stopala, Karen samo nastavlja da pleše sve dok ne bude u stanju ni da hoda.
  • Crvene cipele adaptirao je kao balet koreograf Metju Born, a premijerno je izveden u Sadler's Wells Theatre u Londonu decembra 2016.
  • Sedmi album britanske kantautorke Kejt Buš, "Crvene cipele", dobio je ime po Pauelovom i Presburgerovom filmu i Andersenovoj bajci na kojoj je film zasnovan.
  • "De rode schoentjes" je atrakcija u holandskom tematskom parku Eftelingsmeštena unutar bajkovite šume.
  • Crvene cipele, južnokorejski horor film inspirisan bajkom.
  • Crvene cipele je roman Džona Stjuarta Vina iz 2013. Reč je o reviziji priče, smeštene u savremeni Njujork.[7]
  • „Crvene cipele“ su flamenko bajka – flamenko muzička i plesna adaptacija plesnog ansambla A'lante u koreografiji Olivije Čekon.[8][9][10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hans Christian Andersen : Nye Eventyr. Første Bind. Tredie Samling. 1845. [Danish title]”. 
  2. ^ „Hans Christian Andersen : The Red Shoes”. 
  3. ^ „Bedtime stories”. 18. 1. 2006. 
  4. ^ Zizek, Slavoj (2012). Less Than Nothing: Hegel and the Shadow of Dialectical Materialism. Verso Books. str. 548. ISBN 9781844679027. 
  5. ^ Baggenaes, Roland (November 1985). "Sahib Shahib, From an Interview by Roland Baggenaes". Coda Magazine. p. 7. Retrieved March 16, 2022.
  6. ^ Larkin, Colin, ed.. The Guinness Who's Who of Jazz. Enfield: Guinness Publishing. 1992. str. 362. ISBN 0-85112-580-8. 
  7. ^ „Home « The Official Website of author John Stewart Wynne aka John Wynne”. www.johnstewartwynne.com. 
  8. ^ Wellinghoff, Jasmina (11. 9. 2012). „Flamenco Fest expands in its third outing”. mySA. 
  9. ^ „Visual art Archive - Weekender 24/7”. Arhivirano iz originala 29. 06. 2013. g. Pristupljeno 21. 06. 2023. 
  10. ^ „A'lante Flamenco Dance Ensemble Tours Texas with "The Red Shoes: A Flamenco Fairytale". PRWeb. Arhivirano iz originala 21. 06. 2023. g. Pristupljeno 21. 06. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]