Crkva Svetog Lovre u Petrinji
Crkva Svetog Lovre u Petrinji | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Tip | Katedrala |
Eparhija | Sisačka biskupija |
Osnivanje | 1780 |
Posvećen | Svetom Lovri |
Reosnovan | 2004. |
Lokacija | |
Mesto | Petrinja |
Država | Hrvatska |
Koordinate | 45° 26′ 28.86″ N 16° 16′ 32.59″ E / 45.4413500° S; 16.2757194° I |
Crkva Svetog Lovre u Petrinji izgrađena u kasno-baroknom odnosno klasicističkom stilu je replika prvobitne crkve, koja je porušena u ratu na prostoru bivše Jugoslavije 23. februara 1992. godine.
Položaj[uredi | uredi izvor]
Crkva se nalazi u strogom centru Petrinje u gradskom parku na Štrosmajerovom šetalištu, u Pokuplju, 13 kilometara jugoistočno od Siska, na ušću Petrinjčice u Kupu, na 106 m apsolutne nadmorske visine.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prva crkva u Petrinji izgrađena je 1603. godine, a prvobitna (stara) crkva Svetog Lovre u Petrinji u kasnobaroknom, odnosno neoklasicističkom stilu 1780. godine. Više od pola veka crkva nije imala stalne sveštenike, a župa je postojala povremeno. Župa Svetog Lovre stalno deluje tek od 1677. godine u sastavu Vojne krajine, i bila je pod velikim uticajem krajiških vojnih vlasti.[1]
Crkva je porušena je do temelja 23. februara 1992. godine, u ratu vođenom na prostoru bivše Jugoslavije u poslednjoj deceniji 20. veka. Počinilac miniranja crkve za sada nije otkriven.
Nakon miniranja i rušenja crkve do temelja teren je očišćen i na njenom mestu je zasejana trava i osmišljen park.
Posle vojne operacije „Oluja” i oslobađanja Petrinje na temeljima stare crkve 2004. godine sagrađena je nova koja je do detalja arhitektonski oblikovana po projektima stare crkve, u već postojećem gradskom parku.
Zvono, koje je zvonilo na misnom slavlju koje je u Mariji Bistrici predvodio Sveti Otac, kad je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca, 16. oktobra 1998. dovezeno je u obnovljenu župnu crkvu Svetog Lovre u Petrinji. Zvono teško 325 kilograma i široko 830 mm, koje je izradila zagrebačka privatna firma „Metal-Produkt”, je Petrinjskoj crkvi darovala porodicu Stjepana Šafrana iz Zagreba. Zvono je privremeno stajalo na vrhu bistričke Kalvarije, ispred 12. postaje Križnog puta, i na tom mestu se poslednji put oglasilo 16. oktobra tačno u 12 sati. Nakon toga zvono je preuzeo petrinjski župnik Ivica Šestak i postavljio je na zvonik obnovljene župne crkve.[2]
Crkva je 2015. godine dobila orgulje, koje su u Petrinju donete, nakon četiri i po godine obnove, iz crkve Svetog. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu, gde su svirale od 1936. godine. Orgulje imaju trideset registara, a izradila ih je Orguljaška radionica Heferer, prema konceptu orguljaša Franje i Čedomila Dugana, kao instrument za praćenje zborskog pevanja. Orgulje imaju jedinstvenu istorijsku i Muzikološki vrednost.[3]
Status[uredi | uredi izvor]
Stara crkva Svetog Lovre u Petrinji, izgrađena 1780. godine, pre rušenja do temelja 1992. godine bila je spomenik 0. kategorije upisan u Registar spomenika kulture Hrvatske.[4]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom Srednjem vijeku, Zagreb, 1976.
- ^ „U OBNOVLJENU CRKVU SVETOG LOVRE U PETRINJI DOVEZENO ZVONO IZ MARIJE BISTRICE”. Informativna katolička agencija. 17.10.1998. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ „Blagoslovljene nove orgulje u crkvi Sv. Lovre u Petrinji”. Sisak info. 2015. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ^ „Srušena crkva Svetog Lovre u Petrinji-23. veljače”. http://dogodilose.com. Arhivirano iz originala 19. 10. 2016. g. Pristupljeno 13. 10. 2016. Spoljašnja veza u
|publisher=
(pomoć)