Crkva Svetog velikomučenika Georgija u Lukarevcu
Crkva Svetog velikomučenika Georgija | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Status | istorijski spomenik |
Tip | pravoslavni crkva |
Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
Eparhija | Temišvarska |
Osnivanje | pre 1744. |
Posvećen | Sveti velikomučenik Georgije |
Arhitektura | |
Stil | Crkva brvnara |
Lokacija | |
Mesto | Lukarevac |
Država | Rumunija |
Koordinate | 45° 50′ 19″ N 21° 40′ 18″ E / 45.83861° S; 21.67167° I |
Crkva Svetog velikomučenika Georgija je pravoslavna crkva brvnara u mestu Lukarevac, županija Timiš, Rumunija. Pripada Eparhiji temišvarskoj Srpske pravoslavne crkve. Ovo je najstarija seoska srpska pravoslavna crkva na teritoriji današnje Rumunije. Jedina je sačuvana crkva brvnara Eparhije temišvarske i istorijski je spomenik Rumunije.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nastanak crkve se prema predanju vezuje za porodicu Radić, koja je materijalno pomogla njenu izgradnju, dobivši zauzvrat saglasnost meštana da se mogu članovi porodice sahranjivati u crkvi. U današnjem obliku crkva je podignuta pre 1744. godine, najverovatnije na mestu stare brvnare iz 15. veka. Do 1947. bila je pokrivena šindrom, a tada je dotrajala šindra zamenjena na krovu crepom a na tornju limom.[1] Poslednja obnova izvršena je 2023. godine. Stavljene su nove klade, gredice, stubovi, šindra, pokrivač, kao i pod. Crkvu je 23. aprila 2023. osvetio episkop budimski i administrator temišvarski Lukijan uz prisustvo sveštenstva i naroda iz mesta i okoline.[2]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Lukarevačka crkva je uglavnom sačuvala svoj izgled iz 18. veka. Duga je oko 12 metra, široka 5 m i visoka 3 m, sa dvoja vrata, pet malih prozora i tornjem od dasaka. Oltarska apsida je poligonalna, ali se po nepravilnosti izrade poligona može jedino porediti sa oltarom manastira Kusić. Naspram južne pevnice je bočna apsida, dok je na severnoj strani nema, zbog čega se oblik crkve koleba između krsta i lađe. Oltarska pregrada je od dasaka na koje je sa strane naosa nanet sloj maltera. Carske dveri su stolarske izrade, ukrašene zografskom ikonom Blagovesti iz 18. veka. Oltar i naos su zasvođeni, a nad pronaosom odvojenim povisokom zidanom pregradom, stoji doksat za potrebe hora.
Prilikom povremenih opravki crkve, meštani su nailazili na delove zidnom živopisa, koji je kasnije prekriven krečom. U unutrašnjosti crkve su poznata tri groba, dva u naosu i jedan u pronaosu, za koja se veruje da su grobovi Radića.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Srpske pravoslavne crkve u Rumuniji”. rastko.rs.
- ^ „Najstarija srpska seoska crkva u Rumuniji”. Naša reč: 13. 28. april 2023.