Crmnička nahija
 | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Crmnička nahija je jedna od četiri nahije Stare Crne Gore,[1] a takođe i jedna od deset upravnih nahija Knjaževine Crne Gore. Nahije se dele na plemena, a plemena na bratstva. Ovakva podela je važila do Prvog svetskog rata.
Istorijski podaci iz 1895. godine[uredi | uredi izvor]
Granice[uredi | uredi izvor]
Ova nahija nalazi se južno od Riječke, a graniči: sa sjevera Riječkom nahijom, sa istoka Skadarskijem Blatom; sa juga i zapada Primorskom nahijom.
Plemena[uredi | uredi izvor]
U ovoj su nahiji plemena: Podgor, Brčele, Sotonići, Dupilo, Gluhi Do, Boljevići, Limljani, Seoca.
Planine[uredi | uredi izvor]
Najveće planine u ovoj nahiji: Sutorman, Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovatac.
Ravnice[uredi | uredi izvor]
Sredinom ove nahije pruža se Crmničko polje.
Vode[uredi | uredi izvor]
Ovoj nahiji, u koliko je dotiče, pripada Skadarsko Blato; a kroz Crmničko polje teku rijeke: Crmnica i Oraoštica, koje se sastaju u blizini varošice Vira i utiču u Skadarsko Blato pod imenom rijeka Virštica.
Putevi[uredi | uredi izvor]
Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put preko Sutormana, od Vira do Bara, koji se spaja s Primorskom nahijom i Jadranskijem morem, i vodeni put je spaja s Riječkom nahijom od Vira do Rijeke.
Poznata mjesta[uredi | uredi izvor]
Jedina varošica u ovoj nahiji jest Virpazar, koji se nalazi na utoku rijeke Crmnice (Virštice) u Skadarsko Blato. Ima svoj okružni sud, varošku upravu, telegraf, poštu i tvrđavu, koju je sazidao vladika Rade. Svakoga petka biva na njemu živa trgovina. U blizini varošice nalazi se brdašce Besac, na kome je, u događaju 1702. godine, na Badnji dan noću poginulo sedamdeset Srba iz Dupila. U ovoj nahiji još su znatna mjesta: Krnjice, gdje je naša vojska u ratu 1862. godine zarobila šest stotina Turaka; Karuči, gdje je Ivan Crnojević, nekadašnji vladar Crne Gore, petnaest hiljada Turaka potukao; Boljevići, u njima se rodio vladika Ruvim, koji je pleme Kuče obratio u pravoslavnu vjeru; Brčeli, gdje su ponekad stanovali zetski vladari Balšići. U Brčelima je manastir, u kom je živio i umro „Lažni Car Šćepan Mali“. Boljevići, Brčeli, Sotonići, Godinje i Krajina znatni su, što se tamo rađa dobro grožđe, od koga se dobiva čuveno crmničko vino. Čuveni su ribolovi: Modra Oka, Jasen, Raduš i Luka Krnjička.
Podneblje[uredi | uredi izvor]
U ovoj nahiji podneblje je blago i umjereno, uspijeva svako voće, a osobito smokva, kao i rano povrće. Zemljište je vrlo plodno. Siju se poznati domaći usjevi, a ponajviše kukuruz i pšenica. Gore su obrasle: dubom, jasenom, cerom i drugijem drvećem. Od divljači se nalazi: lisica, zečeva, kunica i drugijeh. Od domaćih životinja gaje se: ovce, koze, goveda, konjčad i svinje.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Najviše se narod u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom; trgovinom vina i ribolovom. Iz ove nahije većinom idu ljudi po svijetu, da štogod zarade. Narod je pobožan, radan, dobroga zdravlja, a čisto se nosi.
Reference[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Denton, William (1877). Montenegro, its people and their history. London: Daldy, Isbister & Company.
- Erdeljanović, Jovan (1926). Stara Crna Gora: Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena. Srpski etnografski zbornik. 39. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Ljušić, Radoš (2001). Istorija srpske državnosti. 2. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
- Radusinović, Pavle S. (1985a). Naselja Stare Crne Gore: Opšti dio. 1. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Radusinović, Pavle S. (1985b). Naselja Stare Crne Gore: Posebni dio. 2. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVI vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 1—88.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 89—227.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVIII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 229—499.
- Stefanović-Karadžić, Vuk (1837). Montenegro und die Montenegriner: Ein Beitrag zur Kenntniss der europäischen Türkei und des serbischen Volkes. Stuttgart und Tübingen: Verlag der J. G. Cotta'schen Buchhandlung.
- Stefanović-Karadžić, Vuk (1969). „Crna Gora i Crnogorci: Prilog poznavanju evropske Turske i srpskog naroda”. Etnografski spisi: O Crnoj Gori. Beograd: Prosveta. str. 265—354.