Ческо-лужицки вјестњик

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Česko-lužicki vjestnjik
1. broj 2018. godine
Tipčasopis
IzdavačDruštvo prijatelja Lužice[1]
Osnivanje1920. godina
Jezikčeški
GradPrag

Česko-lužicki vjestnjik” (češ. Česko-lužický věstník — „Češko-lužički glasnik”; skrać. ČLV) češki je časopis o Lužičkim Srbima, koji je osnovan 1920. godine.

Časopis izlazi 12 puta godišnje u nakladi od 300 primeraka.[1] Časopis objavljuje članke o književnosti, kulturi i istoriji Lužičkih Srba, uključujući novine, reportaže, intervjue, biografije. Na početku svakog broja je pesma iz lužičkosrpske poezije. Jednom godišnje izlazi književni dodatak časopisu. Časopis periodično objavljuju članke o književnosti, kulturi i istoriji drugih slovenskih naroda i evropskih nacionalnih manjina (Kašuba, Slovenaca u Italiji, Katalonaca i drugih).[2]

Časopis su osnovali J. Pata i V. Zmeškal 1920. godine.[3] Od 1931. godine se zvao „Lužickosrbský věstník”.[4] Godine 1939. časopis je zabranjen.[3] Od avgusta 1948. do decembra 1949. časopis je izlazio pod imenom „Nová Lužice”, ukupno je izašlo šest duplih brojeva. Njegov glavni urednik je bio član Društva prijatelja Lužice Boris Mihajlov. „Nová Lužice” bila je propagandni alat sovjetske ideologije.[5] Godina 1958—1977. časopis je izlazio pod imenom „Přehled lužickosrbského kulturního života”. U maju 1991. godine prijatelj Lužičkih Srba Petr Sikora počeo je izdavanje časopisa pod imenom „Zpravodaj spolku česko-lužické mládeže”.[3] Taj naziv časopis se nosio do 1993. godine.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b 20 lět Česko-lužický věstník (PDF). 9. Praha: Česko-lužický věstník. 2018. str. 68. 
  2. ^ „Česko-lužický věstník”. // luzice.cz. 
  3. ^ a b v Łušćanski, Jurij (2011). 20 lět Česko-lužický věstník (PDF). 7—8. Praha: Česko-lužický věstník. str. 50. 
  4. ^ Kaleta, Petr (2009). Časopis Nova Lužicя ta йogo rolь u Čehoslovaččinі v časi perehodu vіd demokratії do totalіtarizmu (1948—1949). 48. Lьvіv: Vіsnik Lьvіvsьkogo unіversitetu. str. 343. 
  5. ^ Kaleta, Petr (2009). Časopis Nova Lužicя ta йogo rolь u Čehoslovaččinі v časi perehodu vіd demokratії do totalіtarizmu (1948—1949). 48. Lьvіv: Vіsnik Lьvіvsьkogo unіversitetu. str. 344—347. 
  6. ^ Rachůnková, Zdeňka (1999). Česká slavistika: osoby a instituce. Praha: Národní knihovna ČR. str. 30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]