Švedsko-francuski period tridesetogodišnjeg rata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Švedsko-francuski period tridesetogodišnjeg rata
Deo tridesetogodišnjeg rata

Evropa posle Vestfalskog mira 1648.
Vreme28. april 1635. - 24. oktobar 1648.
Mesto
UzrokFrancuska intervencija u tridesetogodišnjem ratu.
Ishod poraz Habsburga i Katoličke lige, pobeda Francuske i Švedske
Teritorijalne
promene
Vestfalski mir: Švedska zauzela Pomeraniju, a Francuska Alzas.
Sukobljene strane
 Švedska
 Kraljevstvo Francuska
 Holandija
Sveto rimsko carstvo Nemački protestanti
 Habsburška monarhija
Španska imperija
 Bavarska
Katolička liga
 Danska
Komandanti i vođe
Švedska Johan Baner
Švedska Lenart Torstenson
Švedska Karl Gustav Vrangel
Kraljevina Francuska Luj Konde
Sveto rimsko carstvo Bernhard Vajmarski
Habzburška monarhija Johan Vert
Habzburška monarhija Otavio Pikolomini
Johan Georg I Saksonski
Francisko Meljo
Jačina
Sveto rimsko carstvo 18.000[a]
Kraljevina Francuska 50.000[1][b]
Švedska 20.000[2]
Habzburška monarhija 23.000[1]
27.000[1]
Žrtve i gubici
laki[2] teški[2]

Švedsko-francuski period (1635-1648) je poslednja, četvrta faza tridesetogodišnjeg rata. Počela je intervencijom katoličke Francuske na strani protestanata, protiv Habsburške monarhije i Španije. Završena je Vestfalskim mirom, 24. oktobra 1648, porazom Habsburga i rasparčavanjem Svetog rimskog carstva, dok su Francuska i Švedska pripojile Alzas i Pomeraniju.[1][2]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Za Francusku je poraz Šveđana kod Nerdlingena (1634) bio velika opomena. Rišelje je shvatio da dalje oklevanje od neposrednog oružanog angažovanja u tridesetogodišnjem ratu može Francusku dovesti u situaciju da ostane usamljena u borbi protiv habsburške koalicije. Francuska i Švedska potpisale su 28. aprila 1635. novi ugovor o zajedničkom ratu protiv habsburške koalicije. Tom ugovoru ubrzo su prišle Holandija, Mantova, Savoja i Venecija. Francuska je, u savezu sa Holandijom, objavila 19. maja 1635. rat Španiji. Vođa nemačkih protestanata, Bernhard Vajmarski, prihvatio se obaveze da uz francusku novčanu pomoć prikupi oko 18.000 ljudi. Rišelje je, pored toga, uspeo da isposluje produžetak mira između Švedske i Poljske, i da tako obezbedi puno angažovanje švedske vojske na nemačkom ratištu.[1]

Operacije[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojska nemačkih protestanata pod vođstvom Bernharda Vajmarskog, opremljena o trošku Francuske.[1]
  2. ^ Takozvana Kompjenjska armija.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 123—124. 
  2. ^ a b v g Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 123.