Švedsko-francuski period tridesetogodišnjeg rata
Švedsko-francuski period tridesetogodišnjeg rata | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo tridesetogodišnjeg rata | |||||||||||
Evropa posle Vestfalskog mira 1648. | |||||||||||
| |||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||
Švedska Kraljevstvo Francuska Holandija Nemački protestanti |
Habsburška monarhija Španska imperija Bavarska Katolička liga Danska | ||||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||||
Johan Baner Lenart Torstenson Karl Gustav Vrangel Luj Konde Bernhard Vajmarski |
Johan Vert Otavio Pikolomini Johan Georg I Saksonski Francisko Meljo | ||||||||||
Jačina | |||||||||||
18.000[a] 50.000[1][b] 20.000[2] |
23.000[1] 27.000[1] | ||||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||||
laki[2] | teški[2] |
Švedsko-francuski period (1635-1648) je poslednja, četvrta faza tridesetogodišnjeg rata. Počela je intervencijom katoličke Francuske na strani protestanata, protiv Habsburške monarhije i Španije. Završena je Vestfalskim mirom, 24. oktobra 1648, porazom Habsburga i rasparčavanjem Svetog rimskog carstva, dok su Francuska i Švedska pripojile Alzas i Pomeraniju.[1][2]
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Za Francusku je poraz Šveđana kod Nerdlingena (1634) bio velika opomena. Rišelje je shvatio da dalje oklevanje od neposrednog oružanog angažovanja u tridesetogodišnjem ratu može Francusku dovesti u situaciju da ostane usamljena u borbi protiv habsburške koalicije. Francuska i Švedska potpisale su 28. aprila 1635. novi ugovor o zajedničkom ratu protiv habsburške koalicije. Tom ugovoru ubrzo su prišle Holandija, Mantova, Savoja i Venecija. Francuska je, u savezu sa Holandijom, objavila 19. maja 1635. rat Španiji. Vođa nemačkih protestanata, Bernhard Vajmarski, prihvatio se obaveze da uz francusku novčanu pomoć prikupi oko 18.000 ljudi. Rišelje je, pored toga, uspeo da isposluje produžetak mira između Švedske i Poljske, i da tako obezbedi puno angažovanje švedske vojske na nemačkom ratištu.[1]