Šesta dalmatinska brigada
Šesta dalmatinska brigada | |
---|---|
Postojanje | 31. avgust 1943. Mesto formiranja: Dalmatinska Bukovica |
Jačina | 1256 vojnika i oficira[traži se izvor] |
Deo | NOVJ |
Angažovanje | |
Odlikovanja | Orden zasluga za narod Orden bratstva i jedinstva |
Komandanti | |
Komandant | Danilo Damjanović |
Komandant 2 | Politički komesar Ante Gvardiol |
Alternativni nazivi:
Bukovička brigada
Druga brigada Devetnaeste divizije
Šesta dalmatinska brigada formirana je 31. avgusta 1943. u dalmatinskoj Bukovici od Prve grupe severnodalmatinskih odreda. Nezvanično je bila poznata kao Bukovička brigada. Njeno formiranje zvanično je potvrđeno naređenjem Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 6. oktobra 1943, u vreme njenog boravka u mestu Ervenik kod Kistanja. Tom prilikom imenovan je i novi štab brigade. U to vreme imala je 1.256 boraca. Oko dve trećine boraca činili su Hrvati, a Srba je bilo oko jedne trećine.
Ova brigada bila je primer primene doktrine Komunističke partije Jugoslavije o bratstvu i jedinstvu. Svi borci su po prijemu u brigadu pohađali osmodnevni kurs. Plan političke nastave za ovih osam dana sastojao se u tome da se sa starešinama i sa borcima odvojeno prorade tri političke teme:
- Bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije;
- Propast Jugoslavije, oružani ustanak i cilj narodnooslobodilačke borbe;
- Organi narodnooslobodilačkog pokreta.
U svim jedinicama NOVJ disciplinskim merama bilo je nametnuto a na političkim časovima propagirano i obrazlagano strogo poštovanje nacionalne ravnopravnosti i politička korektnost prema nacionalnom poreklu, običajima i opredeljenju. Ovo se naročito strogo primenjivalo na odnos prema civilima.
Od formiranja 19. divizije pa do kraja rata Šesta dalmatinska brigada borila se u njenom sastavu. Otuda je alternativni zvanični naziv bio Druga brigada Devetnaeste divizije NOVJ Tokom septembra 1943. učestvovala je u razoružavanju italijanskih trupa u severnoj Dalmaciji i borbama protiv nemačke 114. lovačke divizije. U sastavu svoje divizije ulagala je velike napore da održi slobodnu teritoriju i važne puteve za snabdevanje u severnoj Dalmaciji, odolevajući znatnoj koncentraciji osovinskih trupa i čestim ofanzivnim pokušajima.
U decembru 1943. Šesta dalmatinska brigada nalazila se u odbrani slobodne teritorije u oblasti Bosanskog Grahova od nemačke operacije „Citen“ a u februaru 1944. sa ostalim jedinicama svoje divizije predstavljala je metu operacije „Emil“ u oblasti Velebita.
Tokom septembra i oktobra 1944. učestvovala je u ofanzivnim dejstvima svoje divizije i u oslobađanju Benkovca. Nakon toga, napadala je na utvrđene nemačke položaje Kom i Prevjes i učestvovala u likvidaciji pokušaja prodora Nemaca iz opkoljenog Knina tokom Kninske operacije.
Tokom Ličko-primorske i Tršćanske operacije protiv 15. i 97. nemačkog korpusa 19. divizija predstavljala je središnju napadnu kolonu, prinuđena da frontalnim napadima lomi otpor utvrđenih neprijateljskih formacija. Tokom ovih borbi Šesta dalmatinska brigada učestvuje u oslobađanju Udbine, Senja, Crikvenice, Kraljevice i Sušaka. Istakla se u borbi za Zlobin Poslednja ratna operacija Šeste dalmatinske brigade bila je učešće u opkoljavanju i uništenju 97. nemačkog korpusa kod Ilirske Bistrice. U završnim operacijama pogino je između ostalih boraca i komandant brigade Dušan Bursać.
Kroz brigadu je prošlo oko 3.500 boraca. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Danilo Damjanović. Šesta dalmatinska brigada. Arhivirano iz originala 01. 04. 2015. g. - Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1969.
- Vojna enciklopedija, Beograd 1975. godina