Šesta dalmatinska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šesta dalmatinska brigada
Postojanje31. avgust 1943.
Mesto formiranja:
Dalmatinska Bukovica
Jačina1256 vojnika i oficira[traži se izvor]
DeoNOVJ
Angažovanje
OdlikovanjaOrden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantDanilo Damjanović
Komandant 2Politički komesar Ante Gvardiol

Alternativni nazivi:
Bukovička brigada
Druga brigada Devetnaeste divizije


Šesta dalmatinska brigada formirana je 31. avgusta 1943. u dalmatinskoj Bukovici od Prve grupe severnodalmatinskih odreda. Nezvanično je bila poznata kao Bukovička brigada. Njeno formiranje zvanično je potvrđeno naređenjem Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 6. oktobra 1943, u vreme njenog boravka u mestu Ervenik kod Kistanja. Tom prilikom imenovan je i novi štab brigade. U to vreme imala je 1.256 boraca. Oko dve trećine boraca činili su Hrvati, a Srba je bilo oko jedne trećine.

Ova brigada bila je primer primene doktrine Komunističke partije Jugoslavije o bratstvu i jedinstvu. Svi borci su po prijemu u brigadu pohađali osmodnevni kurs. Plan političke nastave za ovih osam dana sastojao se u tome da se sa starešinama i sa borcima odvojeno prorade tri političke teme:

  1. Bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije;
  2. Propast Jugoslavije, oružani ustanak i cilj narodnooslobodilačke borbe;
  3. Organi narodnooslobodilačkog pokreta.

U svim jedinicama NOVJ disciplinskim merama bilo je nametnuto a na političkim časovima propagirano i obrazlagano strogo poštovanje nacionalne ravnopravnosti i politička korektnost prema nacionalnom poreklu, običajima i opredeljenju. Ovo se naročito strogo primenjivalo na odnos prema civilima.

Od formiranja 19. divizije pa do kraja rata Šesta dalmatinska brigada borila se u njenom sastavu. Otuda je alternativni zvanični naziv bio Druga brigada Devetnaeste divizije NOVJ Tokom septembra 1943. učestvovala je u razoružavanju italijanskih trupa u severnoj Dalmaciji i borbama protiv nemačke 114. lovačke divizije. U sastavu svoje divizije ulagala je velike napore da održi slobodnu teritoriju i važne puteve za snabdevanje u severnoj Dalmaciji, odolevajući znatnoj koncentraciji osovinskih trupa i čestim ofanzivnim pokušajima.

U decembru 1943. Šesta dalmatinska brigada nalazila se u odbrani slobodne teritorije u oblasti Bosanskog Grahova od nemačke operacije „Citen“ a u februaru 1944. sa ostalim jedinicama svoje divizije predstavljala je metu operacije „Emil“ u oblasti Velebita.

Tokom septembra i oktobra 1944. učestvovala je u ofanzivnim dejstvima svoje divizije i u oslobađanju Benkovca. Nakon toga, napadala je na utvrđene nemačke položaje Kom i Prevjes i učestvovala u likvidaciji pokušaja prodora Nemaca iz opkoljenog Knina tokom Kninske operacije.

Tokom Ličko-primorske i Tršćanske operacije protiv 15. i 97. nemačkog korpusa 19. divizija predstavljala je središnju napadnu kolonu, prinuđena da frontalnim napadima lomi otpor utvrđenih neprijateljskih formacija. Tokom ovih borbi Šesta dalmatinska brigada učestvuje u oslobađanju Udbine, Senja, Crikvenice, Kraljevice i Sušaka. Istakla se u borbi za Zlobin Poslednja ratna operacija Šeste dalmatinske brigade bila je učešće u opkoljavanju i uništenju 97. nemačkog korpusa kod Ilirske Bistrice. U završnim operacijama pogino je između ostalih boraca i komandant brigade Dušan Bursać.

Kroz brigadu je prošlo oko 3.500 boraca. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.

Literatura[uredi | uredi izvor]