25. domobranski pješadijski puk
| 25. domobranski zagrebački pješadijski puk | |
|---|---|
| hrv. 25. domobranska zagrebačka pješačka pukovnija | |
| Postojanje | 1880—1919. |
| Zemlja |  Kraljevina Hrvatska i Slavonija Austrougarska |
| Formacija | Kraljevsko hrvatsko domobranstvo |
| Tip | pješadija |
| Veličina | 2918 pripadnika[1] |
| Moto | Za dom i kralja krv prolit valja![2][3] |
| Angažovanje | |
| Komandanti | |
| Komandanti puka | Ante Matasić (1914) Matija Murković (1914—1918) |
25. domobranski zagrebački pješadijski puk (hrv. 25. domobranska zagrebačka pješačka pukovnija, mađ. Zágrábi 25. honvéd gyalogezred, njem. Zagraber Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.25) bio je pješadijski puk Kraljevskog hrvatskog domobranstva, oružanih snaga Kraljevine Hrvatske i Slavonije, koje su bile dio Oružanih snaga Austrougarske.
Štab puka se nalazio u Zagrebu,[4] gdje je ujedno bio i štab 1. i 3. bataljona, dok je štab 2. bataljona bio u Varaždinu.[5]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Jedinica je obrazovana 1889. na osnovi 25. pješadijske polubrigade, koja je osnovana 1874. na osnovi 79, 80. i 83. domobranske čete.[1] Komandu nad pukom 1914. preuzeo je pukovnik Austrougarske vojske Ante Matasić,[6] koji je iste godine uključen u sastav 42. domobransku pješadijsku „vražju” diviziju. Divizija je u svom sastavu imala 14 hiljada ljudi, a njom je komandovao general-pukovnik Stjepan Sarkotić. Ova vojna jedinica bila je jedna od najvećih jedinica u istorije Hrvatske.
25. puk je svoj borbeni put započeo u Sremu, učestvujući u prvim bitkama Prvog svjetskog rata:[7] učestvovao je u Cerskoj i Kolubarskoj bici protiv Srpske vojske, gdje je pretpio poraz. Od 1915. djelovao je u Galiciji protiv Ruske imperatorske vojske; štab se nalazio u selu Glibovka (danas Bogorodčanski rejon Ivano-Frankovske oblasti), a pretrpio je velike gubitke zbog ruske ofanzive u ljeto 1916. godine.[8] Početkom 1918. puk je u sastavu divizije upućen u Italiju, gdje nastavio sa službom do kraja rata.[7]
U decembru 1918. jedinice 25. puka, iskoristivši metež u raspadućoj Austrougarskoj, stupile su u borbu s ugarskim trupama za Međimurje i porazile ih.[9] U tim borbama su se na strani hrvatskih domobrana borili 25. i 26. pješadijski puk, kao i 53. i 96. pješadijski puk austrougarske Zajedničke vojske.[10]
Raspuštanje[uredi | uredi izvor]
Država Slovenaca, Hrvata i Srba obrazovana je 1918. i time je ujedno započet proces raspuštanja Kraljevskog hrvatskog domobranstva. U 13 časova 5. decembra pripadnici 25. puka izašli su na Trg bana Jelačića u Zagrebu, protestvujući protiv raspuštanja domobranstva. Zajedno sa građanima istakli su nekoliko hrvatskih zastava, uzvikujući „Republika” i „Hrvatska”. Međutim, na njih je s okolnih krovova otvorena vatra iz pušaka i mitraljeza. U pucnjavi je poginulo 13 ljudi, a 17 je ranjeno.
Početkom 1919. 25. i 26. puk su ipak ukinuti,[9] a njihovi pripadnici su nastavili najvećim dijelom da služe u Jugoslovenskoj vojsci. Prema riječima Miroslava Krleže, koji je i sam služio u puku, 25. puk je imao 14 hiljada poginulih vojnika[11] (26. puk — 20 hiljada poginulih, a 53. puk — 18 hiljada), ali tačni podaci o poginulim i ranjenim još uvijek nisu ustanovljeni. Arhivi sa podacima o pripadnicima Hrvatskog domobranstva čuvaju se u Beču, Budimpešti i Beogradu.
Sastav[uredi | uredi izvor]
Prema sastavu iz 1914. nacionalni sastav puka bio je sljedeći: 97% Hrvata i Srba, 3% ostalih narodnosti Austrougarske.[5]
Poznati pripadnici[uredi | uredi izvor]
- Josip Broz Tito[12] — narednik puka. Tokom Galičke bitke zarobili su ga Rusi.
- Miroslav Krleža — oficir u rezervnom sastavu. Svoje sjećanja je odrazio u romanu „Zastave”.
- Ivan Tomašević — kapetan puka. Kasnije je služio u Jugoslovenskoj vojsci (pukovnik) i Hrvatskom domobranstvu (general).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Pojić, Milan (2000). „Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914.”. Arhivski vjesnik (na jeziku: hrvatski) (43): 147—169. ISSN 0570-9008. Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ Smetko, Andreja (2012). Dadoh zlato za željezo-Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914.–1918. (PDF). Zagreb: Muzejsko-pedagoška knjižica, Hrvatski povijesni muzej. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ „Prigodna zastavica hrvatskih domobrana”. hismus.hr. Hrvatski povijesni muzej. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ „The Austro-Hungarian Order of Battle in Galicia 1914”. austro-hungarian-army.co.uk. Austro-Hungarian Land Forces 1848-1918. Arhivirano iz originala 27. 10. 2021. g. Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ a b „Austro-Hungarian Army - Landwehr Infantry Regiments 1914”. austro-hungarian-army.co.uk. Austro-Hungarian Land Forces 1848-1918. Arhivirano iz originala 4. 10. 2021. g. Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ „Infanterieregimenter der ö.u. Armee 1914”. www.weltkriege.at. Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ a b Aralica, Tomislav (6. 6. 2011). „Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji”. vojnapovijest.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ Graljuk, Boris (2013). Vuković, Đurđica, ur. „Bojišnice i grobišta hrvatskih vojnika na karpatskom ratištu u Prvom svjetskom ratu” (PDF). Riječi (na jeziku: hrvatski). Matica hrvatska Sisak. 1—3: 16—17. Pristupljeno 10. 3. 2023.
- ^ a b Čapo, Hrvoje (28. 12. 2008). „Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”. Časopis za suvremenu povijest (na jeziku: hrvatski). 40 (3): 1087—1103. ISSN 0590-9597. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ Horvat, Damir (16. 4. 2010). „Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja”. Hrvatski povijesni portal. Arhivirano iz originala 26. 04. 2016. g. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ Krleža, Miroslav (1967). Zastave: Knjiga treća (na jeziku: engleski). Zora. Pristupljeno 11. 3. 2023.
- ^ Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (na jeziku: srpski). II. Redakcija Vojne enciklopedije. str. 132. Pristupljeno 11. 3. 2023.