GS1

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
GS1
Neprofitna organizacija
DelatnostStandardi
Osnovano26. april 1974
SedišteBrisel, Belgija
Rukovodioci
Miguel A. Lopera (CEO)
Veb-sajtwww.gs1.org

GS1 je neprofitna organizacija koja se bavi razvojem i održavanjem globalnih standarda za poslovnu komunikaciju. Najpoznatiji od ovih standarda je barkod, simbol odštampan na proizvodima koji se mogu elektronski skenirati. Preko 100 miliona proizvoda nosi GS1 bar kodove i oni se skeniraju više od šest milijardi puta dnevno.

GS1 ima 115 lokalnih organizacija-članica i preko 2 miliona kompanija korisnika.

GS1 standardi, usluge i rešenja dizajnirani su da poboljšaju efikasnost, sigurnost i vidljivost procesa u lanacima snabdevanja preko fizičkih i digitalnih kanala u širokom spektru sektora. Oni čine poslovni jezik koji identifikuje, beleži i deli ključne informacije o lokacijama, proizvodima, imovini itd.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi proizvod koji je kupljen u prodavnici skeniranjem UPC bar koda.

1969. godine maloprodajna industrija u SAD tražila je način da ubrza postupak evidentiranja proizvoda na kasama u prodavnicama. Ad hok komitet (engl. The Ad Hoc Committee) za jedinstveni identifikacioni kod prehrambenih proizvoda osnovan je kako bi se pronašlo rešenje.

1973. godine ova grupa je izabrala Univerzalni kod proizvoda (UPC) kao prvi pojedinačni standard za jedinstvenu identifikaciju proizvoda, a 1974. godine osnovano je veće Uniform Code Council (UCC) koje će upravljati standardom. [1] 26. juna 1974, pakovanje žvakaće gume kompanije Wrigley je postao prvi proizvod sa bar kodom koji je skeniran u prodavnici. [2]

1976. godine originalni 12-cifreni kod proširen je na 13 cifara, što je otvorilo vrata sistemu za identifikaciju koji će se koristiti van SAD. 1977. godine u Briselu je osnovano Evropsko udruženje za numerisanje članaka (EAN) sa članicama osnivačima iz 12 zemalja. [3]

1990. EAN i UCC potpisali su globalni sporazum o saradnji i proširili ukupno prisustvo na 45 zemalja. 1999. EAN i UCC pokrenuli su Auto-ID centar da bi razvili elektronski kod proizvoda (EPC) omogućavajući GS1 standarde da se koriste za RFID. [4]

EAN i UCC su 2004. godine pokrenuli Globalnu mrežu za sinhronizaciju podataka (GDSN), globalnu inicijativu zasnovanu na internet tehnologiji, koja trgovinskim partnerima omogućava efikasnu razmenu primarnih podataka o proizvodu. [5]

Do 2005. godine organizacija je bila prisutna u preko 90 zemalja koje su počele da koriste naziv GS1 širom sveta. Iako „GS1“ nije skraćenica, odnosi se na organizaciju koja nudi objedinjeni globalni sistem standarda. [6]

Avgust 2018. - Ratifikovan je GS1 Web URI Structure Standard koji omogućava dodavanje jedinstvenih identifikacionih ključeva proizvodima skladištenjem URI-a (adrese nalik veb stranici) u obliku QR koda. [7]

Bar kodovi[uredi | uredi izvor]

GS1 bar kodovi

Bar kodovi definisani GS1 standardima su vrlo zastuljeni. [8] GS1 je predstavio bar kod 1974. godine. [9] U njima je upisan identifikacioni broj proizvoda koji se može elektronski skenirati, što olakšava praćenje, obradu i skladištenje proizvoda.

Bar kodovi poboljšavaju efikasnost, sigurnost, brzinu i vidljivost lanaca snabdevanja preko fizičkih i digitalnih kanala. Oni imaju presudnu ulogu u maloprodajnoj industriji - uključujući današnja onlajn tržišta -, idući korak dalje od brže naplate, time što poboljšavaju upravljanje zalihama i isporukom i pružaju mogućnost onlajn prodaje na globalnom nivou. Samo u Velikoj Britaniji uvođenje bar-koda u maloprodajnu industriju rezultiralo je uštedom od 10,5 milijardi funti godišnje. [10]

Neki od barkodova koje je GS1 razvio i kojima upravlja su: EAN/UPC (koristi se uglavnom na potrošačkoj robi), GS1 Data Matrix (koristi se uglavnom na proizvodima u zdravstvu), GS1-128, GS1 DataBar i GS1 KR Code.

Standardi[uredi | uredi izvor]

Najuticajniji GS1 standard je GTIN. Ovaj identifikacioni ključ identifikuje proizvode jedinstveno širom sveta i čini osnovu GS1 sistema.

Glavni GS1 standardi su sledeći:


Mnogi GS1 standardi su ujedno i ISO standardi. Na primer, GTIN, GLN i SSCC . [11]

GS1 takođe deluje kao sekretarijat ISO-ovog tehničkog odbora za tehnike automatske identifikacije i prikupljanja podataka ( ISO / IEC JTC 1 / SC 31 ). [12]

GS1 standardi se razvijaju i održavaju kroz GS1 proces upravljanja globalnim standardima (GSMP), forum koji okuplja predstavnike različitih industrija i preduzeća. Zajedno pronalaze i primenjuju rešenja zasnovana na standardima za rešavanje zajedničkih izazova u lancu snabdevanja.

Industrije[uredi | uredi izvor]

Maloprodaja i Marketi[uredi | uredi izvor]

Maloprodaja je bila prva industrija sa kojom je GS1 počeo da sarađuje i koja je i dalje ostala njihov glavni fokus. Danas GS1 posluje u četiri maloprodajna podsektora na globalnom nivou: tekstilna industrija, prodaja sveže hrane, CPG i roba široke potrošnje .

Ključna fokusne oblasti u maloprodaji uključuju održivost, kvalitet podataka, usklađenost sa regulatornim zahtevima, sljedivost proizvoda od porekla do isporuke i integraciju između proizvođača i dobavljača.

Kako se potrošači i dalje prebacuju između kupovine u prodavnici i e-trgovine, očekuje se konsistentno iskustvo tokom kupovine, efikasnost, sigurnost i brzina. GS1 je razvio standarde koji jedinstveno identifikuju proizvode u korist potrošača i za pretraživače, pružajući tačne i potpune informacije o proizvodima u digitalnom obliku. [13]

Velike kompanije za e-trgovinu poput eBay, Amazon and Google Shopping zahtevaju od kompanija da koriste GS1 GTIN za prodaju na svojim vebsajtovima. [14] [15] [16]

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Od 2005. godine GS1 posluje u zdravstvu sa primarnim ciljem da poboljša bezbednost pacijenata i poveća efikasnost u lancu snabdevanja.

Razvoj i primena GS1 standarda za zdravstvenu zaštitu pomažu industriji u pogledu sljedivosti proizvoda od proizvođača do pacijenta, doprinose otkrivanju falsifikovanih proizvoda, pomažu u sprečavanju grešaka u pogeldu ispravne dostave prepisanih lekova, omogućavaju efikasno opozivanje i podržavaju kliničke procese. Više od 70 zemalja ima zakonske propise koji se odnose na zdravstvenu zaštitu ili zahteve trgovinskih partnera, gde se GS1 standardi koriste iz gore navedenih razloga, kao i za lekove kao medicinske uređaje. GS1 Healthcare uključuje više od 140 vodećih zdravstvenih organizacija širom sveta. [17]

Ostale industrije[uredi | uredi izvor]

GS1 upravlja sa još tri ključne industrije na globalnom nivou: transport i logistika, prehrambena industrija i industrija vezane za tehnologiju. 115 organizacija članica GS1 u preko 100 zemalja širom sveta kolektivno se fokusiraju na desetine industrijskih sektora. [18]

Članstvo[uredi | uredi izvor]

GS1 ima preko 2 miliona članova širom sveta. Kompanije mogu postati članovi učlanjivanjem u lokalnu GS1 organizaciju.

Upravljanje i struktura[uredi | uredi izvor]

GS1 upravljanje ima tri nivoa:

Takođe postoje još dva odbora na globalnom nivou:

  • Odbor za kvalitet GS1 podataka (GS1 Data Excellence Board), koji je odgovoran za GS1 strategiju prikupljanja, skladištenja i obrade podataka.
  • GS1 odbor za inovacije (GS1 Innovation Board) i EPCglobal odbor guvernera (odgovoran za GS1 inovacije i aktivnosti istraživanja i razvoja). [20]

Finansiranje[uredi | uredi izvor]

Organizacije-članice GS1 širom sveta finansiraju se putem naplate godišnjih članarina i za pružanje usluga.

Partneri[uredi | uredi izvor]

GS1 je u partnerstvu sa drugim međunarodnim organizacijama. Neki od tih partnera su:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harford, Tim (2017-01-23). „How the barcode changed retailing and manufacturing”. BBC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  2. ^ „The History of the Bar Code”. Smithsonian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  3. ^ „Historic Timeline - GS1 40th Anniversary”. 40.gs1.org. Arhivirano iz originala 14. 04. 2018. g. Pristupljeno 2017-04-28. 
  4. ^ Anonymous (2014-12-18). „How we got here”. www.gs1.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  5. ^ „Historic Timeline - GS1 40th Anniversary”. 40.gs1.org. Arhivirano iz originala 14. 04. 2018. g. Pristupljeno 2017-04-28. 
  6. ^ „Historic Timeline - GS1 40th Anniversary”. 40.gs1.org. Arhivirano iz originala 14. 04. 2018. g. Pristupljeno 2017-04-28. 
  7. ^ „GS1 Web URI Structure Standard” (PDF). GS1. 
  8. ^ Robertson, Gordon L. (2016-04-19). Food Packaging: Principles and Practice, Third Edition (na jeziku: engleski). CRC Press. ISBN 9781439862421. 
  9. ^ GS1 - Organisation that manages the barcode standard used by retailers, manufacturers and suppliers 
  10. ^ GS1UK (2013-12-10), Ever wondered what the GS1 barcode has done for you?, Pristupljeno 2017-04-28 
  11. ^ „Organizations in cooperation with ISO”. www.iso.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  12. ^ „ISO/IEC JTC 1/SC 31 - Automatic identification and data capture techniques”. www.iso.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  13. ^ Communications, Edgell. „Tackling Disruptive Forces through Industry Collaboration”. Pristupljeno 2017-04-28. 
  14. ^ „Product Identifiers | eBay Seller Center”. pages.ebay.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  15. ^ „Amazon Announcement: Product UPCs and GTINs - RepricerExpress”. www.repricerexpress.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  16. ^ „Reach more customers online: Add GTINs to your Google Shopping data feed”. Google Commerce (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  17. ^ Anonymous (2014-12-23). „Healthcare”. www.gs1.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  18. ^ „GS1 Strategy”. www.gs1.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 17. 1. 2018. g. Pristupljeno 2017-04-28. 
  19. ^ „GS1 Management Board”. Pristupljeno 5. 3. 2020. 
  20. ^ „GS1 Strategy”. www.gs1.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 17. 1. 2018. g. Pristupljeno 2017-04-28. 
  21. ^ „Strategic Alliances of The Consumer Goods Forum”. www.theconsumergoodsforum.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  22. ^ „Organizations in cooperation with ISO”. www.iso.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  23. ^ „NATO Update: NATO's Standardization Agency broadens cooperation - 31 Jan. 2006”. www.nato.int. Pristupljeno 2017-04-28. 
  24. ^ „E/2015/INF/5 - E”. undocs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-04-28. 
  25. ^ „World Customs Organization”. www.wcoomd.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 9. 2015. g. Pristupljeno 2017-04-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]