Kljun
Kljun (lat. rostrum) osnovni je deo ptičjeg tela. To je dobro razvijeni rožnati organ koji pticama služi za lov, hvatanje i uzimanje hrane, manipulaciju objektima, borbu, udvaranje i hranjenje mladih. Iako kljunovi kod ptica variraju u veličini, obliku, boji i teksturi, oni dele sličnu strukturu. Dva koščata dela — gornja i donja vilica — prekrivena su tankim keratinskim slojem epidermisa poznatim pod nazivom rhamphotheca. Kod većine ptica se na kljunu nalaze dva otvora poznata kao nozdrve koje vode do respiratornog sistema i kojima ptica oseća mirise.
Građa kljuna[uredi | uredi izvor]
.jpg)
Oblik i veličina kljuna su veoma različiti i od njih zavisi i način ishrane ptice. Može biti dug, kratak, širok ili sitan. Ipak, osnovna struktura svakog kljuna je veoma slična. Svaki kljun se sastoji od dve vilice, opšte poznate kao gornja (lat. maxilla) i donja vilica (lat. mandible).[1] Gornja, a u nekim slučajevima i donja vilica su iznutra ojačane kompleksom trodimenzionalnom mrežom koščatih trabekula (lat. trabeculae) smeštenih u mekanom vezivnom tkivu i okruženim tvrdim spoljašnjim slojevima kljuna.[2][3] Usni aparat kod ptica sastoji se od dve komponente: jednog četvoro- i jednog petozglobnog mehanizma.[4]
Boja kljuna[uredi | uredi izvor]
Kod gavrana je crne boje, kod rode narandzaste, a kod ševe bele.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Coues 1890, str. 147.
- ^ Gill 1995, str. 149.
- ^ Seki, Yasuaki; Bodde, Sara G; Meyers, Marc A; Meyers (2009). „Toucan and hornbill beaks: A comparative study” (PDF). Acta Biomaterialia. 6 (2): 331—343. PMID 19699818. doi:10.1016/j.actbio.2009.08.026. Arhivirano iz originala (PDF) 2. 4. 2012. g.
- ^ „Beyond the Beak: Modeling avian cranial kinesis and the evolution of bird skull shapes”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 12. 07. 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Armstrong, Edward Allworthy (1965). Bird Display and Behaviour: An Introduction to the Study of Bird Psychology. New York: Dover Publications. LCCN 64013457.
- Campbell, Bruce; Lack, Elizabeth, ur. (1985). A Dictionary of Birds. Carlton, England: T and A D Poyser. ISBN 0-85661-039-9.
- Coues, Elliott (1890). Handbook of Field and General Ornithology. London: Macmillan and Co. OCLC 263166207.
- Gilbertson, Lance (1999). Zoology Lab Manual (4 izd.). New York: McGraw Hill Companies. ISBN 0-07-237716-X.
- Gill, Frank B. (1995). Ornithology (2 izd.). New York, NY: W. H. Freeman and Company. ISBN 0-7167-2415-4.
- Girling, Simon (2003). Veterinary Nursing of Exotic Pets. Oxford, UK: Blackwell Publishing. ISBN 1-4051-0747-2.
- Hill, Geoffrey E. (2010). National Geographic Bird Coloration. Washington, DC: National Geographic. ISBN 1-4262-0571-6.
- Howell, Steve N. G. (2007). Gulls of the Americas. New York: Houghton Mifflin Company. ISBN 0-618-72641-1.
- King, Anthony Stuart; McLelland, John, ur. (1985). Form and Function in Birds, volume 3. London, UK: Academic Press. ISBN 0-12-407503-7.
- Mullarney, Killian; Svensson, Lars; Zetterström, Dan; Grant, Peter J. (1999). Collins Bird Guide: The Most Complete Field Guide to the Birds of Britain and Europe. London: Harper Collins. ISBN 0-00-711332-3.
- Proctor, Noble S.; Lynch, Patrick J. (1998). Manual of Ornithology: Avian Structure and Function. New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 0-300-07619-3.
- Rogers, Lesley J.; Kaplan, Gisela T. (2000). Songs, Roars and Rituals: Communication in Birds, Mammals and Other Animals. Boston, MA: Harvard University Press. ISBN 0-674-00827-8.
- Samour, Jaime, ur. (2000). Avian Medicine. London, UK: Mosby. ISBN 0-7234-2960-X.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Kljun na Vikimedijinoj ostavi
