Parasimpatički nervni sistem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Parasimpatički nervni sistem
Inervacija autonomnog nervnog sistema. Prikazani su simpatički i parasimpatički sistemi, u crvenoj i plavoj boji, respektivno.
Detalji
LatinskiPars parasympathica divisionis autonomici systematis nervosi
Pokazatelji
TAA14.3.02.001
FMA9907
Anatomska terminologija

Parasimpatički nervni sistem (PSNS) je jedan od tri dela autonomnog nervnog sistema (ANS).[1] ANS je odgovoran za regulaciju unutrašnjih organa i žlezda, što se odvija podsvesno. Parasimpatički sistem je specifično odgovoran za stimulaciju aktivnosti do kojih dolazi kada je telo u mirovanju, što obuhvata salivaciju, lakrimaciju, ordinaciju, varenje i defekaciju. Njegovo dejstvo se smatra komplementarim dejstvu drugih glavnih grana autonomnog nervnog sistema, Simpatički nervni sistem je odgovoran za stimulaciju aktivnosti vezanih borba-ili-bežanje respons. Kao posledica takve relacije, dejstvo parasimpatički nervni sistem se često opisuje kao "odmor i varenje".

Fizička lokacija[uredi | uredi izvor]

Parasimpatički nervi (PSN) su autonomne ("visceralne"[2][3]) grane perifernog nervnog sistema (PNS). Parasimpatička nervna vlakna proizlaze iz centralnog nervnog sistema sa S2, S3, S4 i kičmenih živaca i iz trećeg, sedmog, devetog, i desetog moždanog živca. Zbog njegove lokacije parasimpatički sistem se obično kaže da ima "kraniosakralni odliv".

Receptori[uredi | uredi izvor]

Parasimpatički nervni sistem koristi prvenstveno acetilholin (ACh) kao svoj neurotransmiter, mada i niz peptida (kao što je holecistokinin) mogu da dejstvuju na PSNS kao neurotransmiteri.[4][5] ACh dejstvuje na dva tipa receptora, muskarinske i nikotinske holinergične receptore. Najveći deo transmisija se odvija u dva stupnja. Nakon stimulacije, preganglioni nerv oslobađa ACh na ganglion, koji dejstvuje na nikotinske receptore postganglionih neurona. Postganglioni neuron onda oslobađa ACh da bi stimulisao muslarinske receptore na ciljnom organu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Susan Standring, ур. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 изд.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 
  2. ^ „Visceral nerve fibers - definition of visceral nerve fibers in the Medical dictionary - by the Free Online Medical Dictionary, Thesaurus and Encyclopedia.”. 
  3. ^ „Visceral nerve - WrongDiagnosis.com”. 
  4. ^ Wank SA (1995). „Cholecystokinin receptors”. The American Journal of Physiology. 269 (5 Pt 1): G628—46. PMID 7491953. [мртва веза]
  5. ^ Takai N, Shida T, Uchihashi K, Ueda Y, Yoshida Y (1998). „Cholecystokinin as neurotransmitter and neuromodulator in parasympathetic secretion in the rat submandibular gland”. Annals of the New York Academy of Sciences. 842: 199—203. PMID 9599311. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]