Semanotus russicus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Semanotus russicus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
S. russicus
Binomno ime
Semanotus russicus
(Fabricius, 1776)

Semanotus russicus je vrsta insekta iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) i porodice strižibuba (Cerambycidae). Svrstana je u potporodicu Cerambycinae.[1]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Vrsta je rasprostranjena na području jugoistočne i centralne Evrope, Male Azije, Južnog Kavkaza i Severne Afrike. U Srbiji se retko sreće, do sada je zabeležena u svega nekoliko navrata, poslednji nalaz je datirao iz 1986. godine[2] kada je 2022. nađena na Sokolskoj planini.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Glava, pronotum, noge i antene su crne boje. Elitroni su većim delom žućkasti sa dve prepoznatljive mrlje i tamnijim završecima. Antene su srednje dužine do duge. Dužina tela je od 7 do 18 mm.[1]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus traje od jedne do dve godine. Larve se razvijaju u stablima i granama bolesnog i mrtvog drveća. Adulti se sreću se na biljci domaćinu i aktivni su od marta do juna. Kao domaćini javljaju se različite vrste četinara (kedar i kleka).[1][4]

Status zaštite[uredi | uredi izvor]

Semanotus russicus se nalazi na Evropskoj crvenoj listi saproksilnih tvrdokrilaca.[5]

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

  • Callidum russicum Fabricius, 1776
  • Cerambyx russicus (Fabricius, 1776)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Pavićević, Dragan; Ilić, Nastas; Đurić, Milan (2015). Strižibube Srbije. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije; HabiProt. ISBN 978-86-80877-49-5. 
  2. ^ Ilić, Nastas; Ćurčić, Srećko. A checklist of longhorn beetles (Coleoptera: Cerambycidae) of Serbia. Auckland, New Zealand. ISBN 978-1-77557-805-5. OCLC 927351262. 
  3. ^ „Alciphron – Semanotus russicus”. www.alciphron.habiprot.org.rs. Pristupljeno 12. 12. 2020. 
  4. ^ „Cerambycidae - West Palaearctic reigion”. 
  5. ^ Union, Publications Office of the European (2010-04-20). „European red list of saproxylic beetles.”. op.europa.eu (na jeziku: engleski). doi:10.2779/84561. Pristupljeno 2020-06-07. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]