Shigella dysenteriae
| Shigella dysenteriae | |
|---|---|
| |
| Otkriće bakterije | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Bacteria |
| Tip: | Pseudomonadota |
| Klasa: | Gammaproteobacteria |
| Red: | Enterobacterales |
| Porodica: | Enterobacteriaceae |
| Rod: | Shigella |
| Vrsta: | S. dysenteriae
|
| Binomno ime | |
| Shigella dysenteriae (Shiga 1897)
Castellani & Chalmers 1919 | |
Shigella dysenteriae je vrsta bakterije u obliku štapa iz roda Shigella.[1] Vrste šigela mogu izazvati šigelozu (bacilarnu dizenteriju). Šigele su gram-negativne bakterije koje ne formiraju spore, fakultativno anaerobne, nepokretne bakterije.[2] Shigella dysenteriae ima sposobnost invazije i replikacije u različitim vrstama epitelnih ćelija i enterocita.[3]
Simptomi[uredi | uredi izvor]
Najčešće primećeni znaci povezani sa dizenterijom šigela uključuju kolitis, neuhranjenost, rektalni prolaps, tenesmus, reaktivni artritis i probleme sa centralnim nervnim sistemom. Dalje, Shigella dysenteriae je povezana sa razvojem hemolitičko-uremičkog sindroma, koji uključuje anemiju, trombocitopeniju i otkazivanje bubrega. Ako je inficiran sa Shigella dysenteriae, pojedinac će doživeti težak slučaj šigeloze.[4] Mortalitet je veći kod Shigella dysenteriae tipa 1.[3] Većina slučajeva šigeloze je u zemljama u razvoju. Izbijanje šigeloze u Aziji, Latinskoj Americi i Africi imalo je stopu smrtnosti i do 20%.[4]
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Pošto tipični fekalni uzorak nije sterilan, upotreba selektivnih ploča je obavezna. XLD agar, DCA agar ili Hektoen enteric agar se inokulišu; svi daju bezbojne kolonije jer organizam nije fermentator laktoze. Inokulacija TSI slant nagiba pokazuje alkalni nagib i kiselu, ali bez gasa, ili H2S proizvodnja. Nakon inkubacije na SIM-u, kultura se čini nepomičnom bez H2S proizvodnja. Dodavanje Kovačevog reagensa u SIM epruvetu nakon rasta obično ukazuje da nema formiranja indola (serotipovi 2, 7 i 8 proizvode Indol[5]). Testovi na manitol daju negativne rezultate.[4] Testovi na ornitin dekarboksilazu daju negativne rezultate.[4]
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Liječenje šigeloze, nezavisno od podvrste, zahteva antibiotik. Često korišćeni antibiotici uključuju ampicilin, ciprofloksacin, ceftriakson, između ostalih. Opioide treba izbegavati za liječenje šigeloze.[3]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Infekcije šigelama mogu se dobiti usled nedostatka praćenja kvaliteta vode i hrane, nehigijenskih uslova kuvanja i nepravilne higijenske prakse.[6] Shigella dysenteriae se širi kroz kontaminiranu vodu i hranu, izaziva manju dizenteriju zbog svog šiga toksina, ali i druge vrste mogu biti uzročnici dizenterije. Shigella dysenteriae oslobađa egzotoksin koji ugrožava crijeva i centralni nervni sistem.[4] Ako djeluje kao enterotoksin, pojaviće se dijareja. Kada djeluje kao neurotoksin, razvijaju se teški slučajevi šigeloze, izazivajući komu i meningizam.[4]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Rodriguez, Margaret (2022). „16. Gram negative bacilli and coccobacilli: Enterobacteriaceae, Shigella”. Microbiology for Surgical Technologists (na jeziku: engleski) (3rd izd.). Cengage. str. 222—224. ISBN 978-0-357-62624-5.
- ^ Hale, Thomas L.; Keusch, Gerald T. (1996). „Shigella: Structure, Classification, and Antigenic Types”. Ur.: Baron, Samuel. Medical microbiology (4 izd.). Galveston, Texas: University of Texas Medical Branch. ISBN 978-0-9631172-1-2. Pristupljeno 11. 2. 2012.
- ^ a b v Ryan, Kenneth James (2018). „Chapter 33: Enterobacteriaceae”. Sherris Medical Microbiology (7th izd.). McGraw-Hill Professional Med/Tech.
- ^ a b v g d đ Karen C. Carroll; Jeffery A. Hobden; Steve Miller; Stephen A. Morse; Timothy A. Mietzner; Barbara Detrick; Thomas G. Mitchell; James H. McKerrow; Judy A. Sakanari (2016). "Chapter 15: Enteric Gram-Negative Rods (Enterobacteriaceae)". Jawetz, Melnick, & Adelberg's Medical Microbiology (27 ed.). McGraw-Hill Professional Med/Tech.
- ^ Germani, Y.; Sansonetti, P.J. (2006). „Chapter 3.3.6: The Genus Shigella”. Ur.: Dworkin, M. (editor-in-chief). The Prokaryotes: Proteobacteria: gamma subclass. 6 (3rd izd.). Springer. str. 99—122. ISBN 0-387-25496-X. doi:10.1007/0-387-30746-x_6.
- ^ Justin L. Kaplan MD; Robert S. Porter MD (2018). Larry M. Bush,MD, ur. Merck Manual Consumer Version.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
 | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |
