Pređi na sadržaj

Smart Forfour

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Smart Forfour
Druga generacija
Pregled
Proizvođač Mercedes-Benc
Smart
Proizvodnja2004. – 2021.
MontažaBorn, Holandija (Prva generacija)
Novo Mesto, Slovenija (Druga generacija)
Karoserija i šasija
KlasaMali automobil (Prva generacija)
Mikroautomobil (Druga generacija)
Karoserija5 vrata – hečbek
Hronologija
NaslednikSmart 1

Smart Forfour (engleski prevod: za četvoro) (transkr. Smart forfor) (nem. Smart ForFour) je bio mikroautomobil koji su proizvodile nemačke fabrike automobila Mercedes-Benz i Smart. Prva generacija je bila na tržištu u Evropi od 2004. do 2006. sa konfiguracijom prednjeg motora, koja je delila svoju platformu sa Micubiši koltom. Druga generacija se plasirala na tržište u Evropi od 2014. nakon osmogodišnje pauze, koristeći konfiguracije sa zadnjim motorom ili zadnjim električnim motorom. Zasnovan je na trećoj generaciji Reno tvinga, koji takođe čini osnovu za treću generaciju Smart fortu. Električna verzija na baterije je reklamirana kao EK forfor od 2018.

Forfor na benzinski pogon je prekinut 2019. godine pošto je tada završena proizvodnja svih Smart modela sa unutrašnjim sagorevanjem. Proizvodnja EK forfor je završena 2021.[1][2] Indirektno je zamenjen većim Smart #1 krosoverom.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Razlika između prve i druge su dimenzije i klasa. Prva generacija je bila mali automobil u klasi tamo gde su Folksvagen polo, Opel korsa, Reno klio, Ford fijesta i drugi, a druga je postala mikroautomobil tamo gde su Reno tvingo (brat blizanac), Smart fortu (takođe brat blizanac) i drugi.

Prva generacija (2004–2006)[uredi | uredi izvor]

Automobil je proizveden u fabrici VDL Nedcar u Holandiji u saradnji sa Micubiši Motors. Ovo je ista fabrika koja je proizvodila Volvo 300 1970-ih i 1980-ih i Volvo S40 1990-ih. Da bi se uštedeli troškovi proizvodnje, Smart Forfor je podelio skoro sve svoje komponente sa Micubiši koltom iz 2003. godine. Ovo uključuje šasiju, vešanje i novu generaciju MIVEC benzinskih motora, u rasponu od trocilindričnog 1,1 L do četvorocilindričnog sa snagom do 80 kV (109 KS; 107 KS).

Smart forfor je povučen iz proizvodnje 2006. godine zbog spore prodaje.[3]

Druga generacija (2014–2021)[uredi | uredi izvor]

Druga generacija Forfora je razvijena zajedno sa Renoom, navodno deli približno 70% svojih delova sa Reno tvingom treće generacije, uz zadržavanje zaštićene hemisferične čelične sigurnosne ćelije, koja se prodaje kao Tridion ćelija. Fortu se sklapa u Smartvajlu, a Forfour se proizvodi zajedno sa Renoom tvingo 3 u Novom Mestu, Slovenija. Smartvajl, gde su proizvedene serije V450 i V451, prošao je nadogradnju u vrednosti od 200 miliona evra počevši od sredine 2013. godine, u pripremi za C453 Fortu. Druga generacija forfora, zajedno sa novim fortuom, puštena je u prodaju u oktobru, ubrzo nakon njihovog debitovanja na Salonu automobila u Parizu.

Forfor na benzinski pogon je prekinut 2019. godine pošto je tada završena proizvodnja svih Smart modela sa unutrašnjim sagorevanjem. Proizvodnja EK forfor (nem. Smart EQ ForFour) je završena 2021.[1][2] Indirektno je zamenjen većim Smart #1 krosoverom.

Za treću generaciju, Autovik je predvideo da se Dajmler konsultovao sa Fordom kako bi saznao više o Fordovom 1,0-litarskom turbopunjenom linijskom 3-cilindričnom motoru, zauzvrat delivši informacije o sopstvenim Euro 6 stratifikovanim benzinskim motorima sa siromašnim sagorevanjem.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Say hello to the new all-electric Smart range”. Top Gear (na jeziku: engleski). 2019-09-05. Pristupljeno 2022-01-03. 
  2. ^ a b „Smart EQ ForFour Production Ends To Make Room For Future Growth”. Motor1.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-03. 
  3. ^ Neff, John. „SMART forfour production ends - Mitsubishi and DaimlerChrysler part ways”. Autoblog.com. Pristupljeno 2012-05-17. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]