Pređi na sadržaj

The Stanley Parable

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
The Stanley Parable
The Stanley Parable
Developer(i)Galactic Cafe
Izdavač(i)Galactic Cafe
Pogon(i)
PlatformeMicrosoft Windows
OS X
Linux
Izlazak
31. jul 2011.
    • Half-Life 2 mod
    • 31. jul 2011.
    • Microsoft Windows[a]
    • October 17, 2013
    • OS X[a]
    • December 19, 2013
    • Linux[a]
    • September 9, 2015
Žanr(ovi)Interaktivna priča, Avantura
ModifikacijeSingle-player
Dizajner(i)
Programer(i)Hesus Higeras
UmetniciAndreas Jorgensen
Pisci
  • Dejvi Reden
  • Vilijam Pu
Kompozitor(i)

The Stanley Parable je interaktivna drama i simulator hodanja dizajniran od strane američkog programera Dejvija Redena. Igra je prvobitno objavljena 27. jula 2011. kao besplatni mod za Half-Life 2. Zajedno sa Vilijamom Puom, Reden je kasnije objavio samostalni rimejk koristeći Source engine pod imenom Galactic Cafe studio. Rimejk je podrazumevao nove elemente priče i bolju grafiku. Najavljen je i potvrđen preko Steam Greenlight u 2012, i objavljen je 17. oktobra 2013, za Microsoft Windows. Ažuriranja koja su usledila za igru dodala su podršku za OS X 19. decembra 2013, a za Linux 9. septembra 2015. Dalje prošireno izdanje pod nazivom The Stanley Parable: Ultra Deluxe je zakazano za objavu u 2020. Biće dostupno na konzolama i uključivaće dodatni sadržaj..

Igra ne sadrži borbu ili druge sekvence zasnovane na akciji. Umesto toga, igranje podrazumeva vođenje tihog protagoniste pod imenom Stenli uz naraciju od strane britanskog glumca Kevana Brajtinga. Kako priča napreduje, igrač je suočen sa razilazećim putevima. Igrač ne mora poslušati naratorove predloge, što će biti uračunato u priču. U zavisnosti od napravljenih izbora, igrač će se susresti sa različitim krajevima pre nego što se igra restartuje. Rimejk je rekreirao dosta izbora originalnog moda i istovremeno dodao nove oblasti i tokove priče. Originalni mod, kao i rimejk, dobili su kritičke pohvale novinara. Kritičari su hvalili priču igre i komentare na izbore i donošenje odluka od strane igrača.

Priča[uredi | uredi izvor]

A brightly lit office space with tanish-brown flooring, egg-white walls, and square overhead lights. Several closed doors leading to personal offices and other rooms line the walls, as well as plants and other office-related objects. In the center of the room is a large filing cabinet.
Igra počinje u misteriozno napuštenoj kancelariji.

Igra je predstavljena igraču iz perspektive prvog lica. Igrač se može kretati unaokolo i interagovati sa određenim elementima okruženja, poput pritiskanja dugmića ili otvaranja vrata, ali nema nikakvu drugu kontrolu.[1]

Priča je primarno prezentovana igraču od strane naratora. On objašnjava da glavni lik Stenli radi u poslovnoj zgradi, zaposlen da nadgleda podatke koji stižu preko kompjuterskog ekrana i pritiska odgovarajuće dugmiće bez postavljanja pitanja. Jednog dana taj ekran je prazan. Stenli, nesiguran u to šta treba da radi, počinje da istražuje zgradu i nalazi je lišenu ljudi.[1]

U ovoj fazi, priča se račva u mnoštvo mogućnosti, zasnovanim na izborima igrača. Kada igrač dođe u oblast gde je izbor moguć, narator će predložiti kojim putem Stenli treba da ide. Igrač ima opciju da uradi suprotno od onoga što narator predlaže i uradi drugu stvar. Ovo će primorati priču da uračuna novi pravac koji može vratiti igrača na pravi put ili kreirati novu priču. Na primer, prvi izbor koji igrač pravi je prolazak kroz dvoja vrata dok narator izlaže da je Stenli izabrao vrata na levoj strani.[b] Igrač može izabrati da prati ovu priču, što drži naratorovu priču na pravom putu, ili može izabrati vrata na desnoj strani, što izaziva naratora da prilagodi svoju priču kako bi vratio igrača na „pravi” put.[1] Narator takođe ruši četvrti zid u nekoliko navrata prilikom rukovanja odlukama igrača.[3] Postoji ukupno šest mogućih krajeva u originalnom modu, i Reden izlaže da je da je potrebno približno sat vremena kako bi ih igrač sve iskusio.[3] Rimejk nudi više od 10 dodatnih krajeva, kao i nekoliko Uskršnjih jaja i druge aspekte igara sa odlučivanjem.[2] Ultra Deluxe izdanje će ovo proširiti dalje.[4][5]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Half-Life 2 mod[uredi | uredi izvor]

Inicijalno, samo sam želeo da napravim igru koja bi bila nešto što nisam sreo do sada. Volim svaki medij koji menja moja očekivanja i iznenađuje me, [The Stanley Parable] je vrsta igre koju bih želeo da igram. Voleo sam igre čitavog svog života, kao i naraciju, ali retko vidim nešto interesantno urađeno po tom pitanju, pa sam se zapitao šta bi se dogodilo kada bi igrače postavio protiv nekonvencionalnog naratora. Sam koren igre bilo je samo jedno pitanje, znatiželja za tim šta bi se dogodilo ako biste mogli da ne poslušate naratora, i nisam imao pojma, pa sam odlučio da je napravim i saznam.

Dejvi Reden, 2011 Vice intervju[6]

Dejvi Reden, dvadesetdvogodišnjak u trenutku izlaska moda, bio je inspirisan da kreira The Stanley Parable tri godine ranije,[7] posle razmatranja tipičnih tokova priča u video igrama, i razmišljanja šta bi se dogodilo kada bi igrač išao protiv te naracije; ovo je takođe video kao sredstvo ka svojoj planiranoj karijeri kreatora igara.[1][8] Kao igrač, Reden je shvatio da je većina velikih triple-A naslova u to vreme pravila mnoge pretpostavke o igračevom iskustvu i uklapala to u igru, ne obezbedivši odgovore na „šta ako” pitanja koja igrač može pomisliti.[8] Razmotrio je da su novije igre koje više angažuju igrača ili njegove misli pričom, uključujući Metal Gear Solid serijal, Half-Life 2, Portal, Braid, i BioShock, počele da prilaze ovoj praznini, davajući povod igraču da se zaustavi i razmisli o naraciji umesto pukog kretanja kroz igru..[8] Iako mu je prvobitna namera bila samostalni projekat u kom bi pokušao da napravi igru koja bi postavljala pitanja o tome zašto ljudi igraju video igre, shvatio je da nema drugih igrača koji su razmatrali istu vrstu pitanja.[8] Odlučio je da napravi igru koja će biti tema diskusija igrača čak i po završetku.[1] Po Redenovom tvrđenju, dizajn za igru bio je „Zbuni igrača na različite načine, hvataj ga nespremnim, ili se pretvaraj da je odgovor pred njim a potom ga naglo ukloni”.[3]

Bez pređašnjeg iskustva u radu sa Source engine, Reden se znatno oslanjao na informacije i pomoć sa vikija i foruma o Source Development Kit, učeći sebe osnove.[8] Pored glasa Kevana Brajtinga, The Stanley Parable je potpuno Redenovo delo. Korisio je proces audicija kako bi pronašao naratora, i uvideo da je Brajting idealan za igru.[9] Glas je obezbedio u jednom snimanju.[1] Reden je želeo da igra bude kratka kako bi igrači iskusili sve krajeve bez trošenja prekomerne količine vremena ponovo igrajući igru.[1] Kratko trajanje igre bi mu takođe dopustilo da uvede nebulozne i besmislene krajeve, poput „A zatim, sve bilo srećno!”, koji bi u suprotnom uvredili igrača kao loša nagrada za završavanje duge igre.[1] Većina ideja koje je imao za igru su ispunjene, ali neke su morale biti odbačene usled nemogućnosti da shvati kako bi radio sa njima u okviru Source engine.[8] U jednom slučaju, hteo je da uvede trenutak u kom bi igrač morao da pritiska dugmiće u skladu sa naracijom i ispisima na ekranu, nije mogao da shvati kako da poveže unos sa tastature, ali je to ostavio u igri kao „slomljena” zagonetka; Kasnije je hvaljen zbog toga pošto je igračima ovo dalo utisak manjka kontrole dok traje naracija.[1] Uprkos uspehu završavanja igre, Reden je razmatrao da je čitav projekat „zamarajući” i guši njegovu ambiciju o karijeri,[1] mada su njegovi napori postali intenzivniji kada je počeo uviđati interes drugih igrača za ovu igru.[8]

Reden je inicijalno testirao igru sa prijateljem pre objavljivanja moda na veb stranicu ModDB, nekoliko nedelja pre diplomiranja sa koledža.[8][10] Posle diplomiranja, Reden je otputovao u Australiju sa namerom da otvori bar čija su tema video igre, poput lokala Mana Bar, u kome je radio oko godinu dana, ali su se njegovi planovi promenili usled uspeha koji je postigao mod.[10] Počeo je da dobija različite ponude za pomoć u izradi novih igara kao i nekoliko ponuda za posao od strane većih kompanija za razvoj igara koje je odbio, budući da u tom trenutku to „nije bila scena” u kojoj je želeo da radi.[8] Umesto toga, počeo je da okuplja druge nezavisne programere za izradu unapređene verzije The Stanley Parable, vodeći ka potpuno novom naslovu u budućnosti.[8]

Rimejk[uredi | uredi izvor]

„Objekat za kontrolu uma” u originalu (gore) kao i rimejku (dole). Okruženje u modu primarno je kreirao Reden koristeći podrazumevane modele u Source engine, ali Pu je znatno pomogao da se unaprede sredstva igre za rimejk.
William Pugh, pointing at the camera and smiling. He has long, curly black hair.
Vilijam Pu 2015. Game Developers Conference

Ubrzo posle objavljivanja originalnog moda, Redena je kontaktirao Vilijam Pu, igrač sa iskustvom u kreiranju okruženja u okviru programa Source engine, i koji je prethodno osvojio Saxxy Award nagradu za svoj rad.[10] Pu je čuo za mod preko drugih, i impresioniran igranjem moda, video je da Reden traži pomoć za njegovo unapređenje.[7][10][11] Sarađivali su svakog dana u periodu od dve godine povodom novog moda.[10] Iako je Reden prvobitno želeo da rekreira originalnu igru „beat for beat”, razgovori sa Puom doveli su do odluke da izmene postojeći materijal i dodaju više, „interpolaciju” originalne igre, i prave samostalnu igru.[7] Rimejk je sadržao šest krajeva originalnog moda, kao i nekoliko novih.[7] Brajting ostaje glas naratora u rimejku kako je Reden smatrao njegov glas „polovinom razloga zašto je igra bila uspešna”.[1] Dodatno, originalna prateća muzika je kreirana za rimejk, komponovana od strane Blejka Robinsona, Jianisa Joanidesa, i Kristiana Bakera.

U toku testiranja, Pu je uvideo da igrači nisu dobro odgovorili na posedovanje unapred zamišljene ideje o tome gde će se divergentni trenuci u igri dogoditi, što je predstavljeno grafikonom rano u igri, i ovo je uklonjeno. Ipak, Pu je takođe uvideo da bez određenih vizuelnih nagoveštaja gde se dešavaju divergentni putevi, igrači bi često propustili ove izbore, i dodao je elemente poput boja da naglasi mogućnost izbora u ovim trenucima.[9] U originalnom modu, jedna serija izbora na kratko vodi igrača u deo modelovan po ugledu na delove igre Half-Life 2. U rimejku, Pu i Reden su dodali deo gde igrač na kratko iskusi uvodnu špicu igre Portal, i drugi gde je igrač ubačen u Minecraft svet. Ovi odeljci dodati su posle dobijanja dozvole od strane kreatora, Valve i Markusa Persona.[9]

Za distribuciju nove verzije,tim je prvobitno razmatrao plati koliko želiš šemu,[7] ali su potom tražili usluge Steam Greenlight servisa, gde nezavisni programeri mogu zatražiti glasove od drugih igrača kako bi Valve naknadno ponudio igru kroz Steam.[12] U oktobru 2012, igra je uspešno odobrena od strane kompanije Valve da bude objavnjena na platformi Steam nakon njenog završetka.[13] Iako je Reden originalno nazvao samostalnu verziju The Stanley Parable: HD Remix, odlučio je da ukloni razliku u nazivu, potvrđujući da veruje u ovu verziju kao konačnu.[14] Verzija OS X (zahteva 10.8 ili novije) je objavljena 19. decembra 2013,[15] a podrška za Linux je dodata 9. septembra 2015.[16]

The Stanley Parable demo smešten je u „objektu za konstrukciju demoa”, potpuno odvojenoj postavci od glavne igre.

Reden i Pu najavili su da će rimejk biti objavljen na platformi Steam 17. oktobra 2013, i propratili su objavu sa demo verzijom dostupnom za igranje. Takođe su shvatili da upotreba dela igre, bez ikakvog konteksta, ostavlja igrače zbunjenima i uzrujanima po pitanju razumevanja tog dela bez ikakvih dodatnih monologa.[17] Umesto toga, odlučili su da naprave netradicionalan demo, koji je razvijen da igraču pruži osećaj igre, koristeći iste koncepte zablude i nelinearnog pripovedanja koji su bili deo originalne igre.[18] Reden je izjavio da „najbolji način da se prenese srž naše igre je kroz dodatni sadržaj, potpuno odvojen od glavne igre, koji odlikuju stil i ton glavne igre bez ikakvih otkrivenih detalja”.[17] Ovo uključuje deo modelovan po ugledu na čekaonicu, koja je bila jedna od prvih stvari dizajniranih za demo. Po Redenu, „katalizovala je osećaj da čak i svakodnevne radnje poput sedenja u čekaonici su zabavne ako nisu ono što bi „trebalo” da radimo”.[17] Reden je poslao personalizovane verzije demo igre u Game Grumps[19] i Adamu Sesleru iz Revision3 za Let's Play verzije, svaki sa nekoliko snimljenih rečenica upućenih ovim igračima; Reden je smatrao da su velike količine pregleda ovih snimaka dobar marketing za igru,[20][21] i da je demo dobio slično pokriće kao i potpuna igra, efektivno pomažući da se stvori medijska pažnja oko dve igre u trajanju od 2 meseca koliko je bilo potrebno da se kreira specijalizovan demo.[22]

Avgusta 2016, Galactic Cafe se udružio sa IndieBox, mesečnim pretplatničkim servisom, da prave ekskluzivno, jedinstveno dizajnirano, fizičko objavljivanje igre.[23][24][25] Ovo ograničeno kolekcionarsko izdanje uključivalo je DRM-free CD igre, Zvaničnu prateću muziku igre, uputstvo, Steam ključ, i razne kolekcionarske predmete poput „Avantura kravate” i „Egzistencijalne podloge za miš”.

Ultra Deluxe[uredi | uredi izvor]

Prostorija „šefova kancelarija” u sve tri verzije igre The Stanley Parable. S leva na desno: Half-Life 2 mod, rimejk, i Ultra Deluxe izdanje.

Na The Game Awards 2018 nagradama, prošireno izdanje The Stanley Parable nazvano The Stanley Parable: Ultra Deluxe je najavljeno za objavu u 2019, za postojeće platforme kao i konzole. Ultra Deluxe je objavljeno od strane studija Galactic Cafe i Pugh's Crows Crows Crows. Kako bi podržala konzole, igra će biti prenesena na Unity game engine. Dodatni sadržaj biće dodat i u ovu verziju.[4][5] Studiji su objavili u novembru 2019. da će igra biti odložena do sredine 2020.[26][27] Kako bi stvorili interesovanje za Ultra Deluxe izdanje, rimejk je bio besplatan u ograničenom periodu u martu 2020. na Epic Games Store.[28][29]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Half-Life 2 mod[uredi | uredi izvor]

U prve dve nedelje od objavljivanja, mod je preuzet više od 90,000 puta.[3] Odgovori većine igrača bili su pozitivni, i Reden je postao „internet senzacija preko noći među žestokim gejmerima”.[30]

The Stanley Parable mod dobio je pohvale novinara kao igra koja podstiče razmišljanje i kao eksperimentalna igra za koju je potrebno kratko vreme kako bi je igrač iskusio.[1][3][31] Mnogi novinari ohrabrivali su igrače da i sami probaju igru, u želji da izbegnu spojlere koje bi se odrazilo na iskustvo igrača, kao i podsticanja diskusije na forumima u okviru svojih sajtova.[31] Ben Kučera sa Ars Technica sajta primetio je da dok igra navodno daje mogućnost izbora igraču, mnogi od njih na kraju nemaju uticaj na nju, kako bi „se osećali da posedujete više kontrole nego što je slučaj”.[31] Brajtingov glas smatran je snažnim elementom, pružajući pravi suvi britanski smisao za humor složenoj naraciji.[1][32] Aleks Agard iz What Culture veruje da će The Stanley Parable „biti smatrana jednom od najvažnijih pionirskih igara svih vremena” u periodu tranzicije video igara iz zabave u legitiman i poštovan umetnički izraz.[33]

Igra je počasno pomenuta za Seumas Mekneli glavnu nagradu kao i „Izvrsnost u naraciji” nagradu na 15. godišnjem Independent Games Festival festivalu.[34] The Stanley Parable dobila je nagradu počasnog priznanja na IndieCade događaju 2012.[35]

Rimejk[uredi | uredi izvor]

Prijem (Rimejk)
Ocena agregatora
AgregatorOcena
Metacritic88/100[36]
Ocene recenzenata
PublikacijaOcena
Eurogamer9/10[37]
Game Informer8.5/10[38]
GameSpot9/10[39]
IGN8.8/10[40]
PC Gamer (UK)90/100[41]
Polygon9/10[42]
Slant Magazine80/100[43]
Hardcore Gamer4.5/5[44]
The Daily Telegraph4.5/5 zvezdica[45]

Samostalni rimejk dobio je kritičko priznanje recenzenata.[46][47][48] Na Metacritic sajtu, do marta 2020, igra ima 88/100 rezultat baziran na osnovu 47 recenzija.[36] Forbes je naveo Redena na svojoj listi za 2013. godinu „30 ispod 30” lidera u polju igara za uspeh i marketing igre The Stanley Parable.[49] Za svoj rad na igri, Vilijam Pu imenovan je kao jedan od osamnaest „probojnih Britanaca” u 2014. od strane BAFTA.[50]

Brena Hilier iz VG247 smatra da samostalna igra naglašava trenutne probleme u pisanju igara vođenih pričama, i da „uzima ograničenja tradicionalnih igara i koristi ih za nemilosrdno otkrivanje sopstvenih mana”.[51] Ešton Rejz iz The Telegraph publikacije smatrao je da igra „nudi... pogled na, ne kritiku... prirode konstrukcije naracije” koja može biti faktor u drugim igrama.[52] Rimejk je osvojio nagradu publike i bio nominovan u kategorijama „Izvrsnost u naraciji”, i „Izvrsnost u zvuku” uz to što je imenovan za finalistu Seumas Mekneli glavne nagrade na 2014. nagradama festivala Independent Games Festival.[53][54] Igra je nominovana za „Najbolju priču”, „Najbolju novu igru”, i „Inovacije u igri” nagrade za 2014. BAFTA Video Games Awards nagrade, dok je Brajtingovo izvođenje nominovano za „Izvođač” nagradu.[55] Na National Academy of Video Game Trade Reviewers (NAVGTR) nagradama 2013, igra je osvojila Pisanje u komediji i Izvođenje u komediji, glavna uloga (Kevan Brajting kao Narator).[56]

Televizijski ekran postavljen iznad označene kartice sa upravljačem pored njega. Televizija prikazuje deo kraja "Konfuzija" u rimejku, u kome je igraču rečeno da prati oslikanu žutu liniju kroz kancelariju.
The Stanley Parable izložen u Computerspielemuseum Berlin, tokom „Konfuzija” kraja.

Reden je naveo da je više od 100,000 prodaja načinjeno u prva tri dana od objavljivanja;[20] ovo je bio daleko veći prihod nego što je očekivao, s obzirom da će prodaje od ova tri dana biti dovoljne da živi komforno i postane isključivo programer igara narednih pet godina.[57] Za godinu dana, igra je prodaja više od jednog miliona kopija.[58] Reden je kasnije objavio dodatak za samostalnu verziju koji pravi izmene u izgledu instrukcionog videa po ugledu na 1950. godine koji su igrači smatrali uvredljivim na rasnoj osnovi.[59]

Demo za igru je slično dočekan, i Reden ga je smatrao ključnim delom uspeha potpune igre.[22] IGN-ov Luk Rajli naveo je The Stanley Parable demo kao jedan od najboljih šest u video igrama, navodeći kako je „potpuno samostalna vežba dizajnirana da pripremi [igrača] za jedinstveni odnos igrača i pripovedača koji čini jezgro iskustva The Stanley Parable”.[60]

Prateći rimejk, Reden je počeo rad na sledećem naslovu, The Beginner's Guide, koji je objavljen u oktobru 2015,[61] dok je Pu osnovao samostalni studio Crows Crows Crows. Prva igra im je bila Dr. Langeskov, The Tiger, and The Terribly Cursed Emerald: A Whirlwind Heist, objavljena u decembru 2015.[62]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

U maju 2014, paket koji sadrži glas Naratora objavljen je za multiplayer online battle arena igru Dota 2.[63]

The Stanley Parable pojavio se u trećoj sezoni serije House of Cards, gde predsedniku Franku Andervudu pokazuju igru romanopisac i kritičar video igara koji piše njegovu biografiju, gde je zagonetna priroda igre korišćena kao metafora za trenutna politička zbivanja u fiktivnom svetu serije.[64][65]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Beleške[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Remake
  2. ^ Tehnički govoreći, prvi izbor je zaključavanje vrata Stenlijeve kancelarije, u kom zaključavanje ima za rezultat jedinstven kraj, ali je izbor dvoja vrata prvi očigledno predstavljen igraču.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Hamilton, Kirk (9. 8. 2011). „The Stanley Parable Turns Video Game Storytelling On Its Head”. Kotaku. Arhivirano iz originala 24. 8. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  2. ^ a b Fenner, James (27. 10. 2013). „The Stanley Parable Endings Guide: the Definitive Ending Tree”. Guardian Liberty Voice (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 03. 2020. g. Pristupljeno 1. 3. 2020. 
  3. ^ a b v g d Schreier, Jason (16. 8. 2011). „Brilliant Indie Game The Stanley Parable Will Mess With Your Head”. Wired. Arhivirano iz originala 6. 3. 2016. g. Pristupljeno 3. 1. 2013. 
  4. ^ a b O'Conner, Alice (6. 12. 2018). „The Stanley Parable expands again in Ultra Deluxe edition”. Rock Paper Shotgun. Arhivirano iz originala 7. 12. 2018. g. Pristupljeno 6. 12. 2018. 
  5. ^ a b „The Stanley Parable: Ultra Deluxe: Press Kit”. stanleyparable.com. Arhivirano iz originala 07. 12. 2018. g. Pristupljeno 7. 12. 2018. 
  6. ^ Finch, Greg (12. 8. 2011). „The Man Behind The Deconstructionist Mod The Stanley Parable”. Vice (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 24. 3. 2020. g. Pristupljeno 24. 3. 2020. 
  7. ^ a b v g d Yang, Robert (11. 11. 2011). „Level with Me, Davey Wreden”. Rock Paper Shotgun. Arhivirano iz originala 11. 1. 2013. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  8. ^ a b v g d đ e ž z i Matias, Jeff (27. 9. 2011). „Interview: The Stanley Parable developer Davey Wreden”. Shacknews. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  9. ^ a b v Rose, Mike (17. 10. 2013). „Behind the scenes with The Stanley Parable”. Gamasutra. Arhivirano iz originala 21. 8. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2013. 
  10. ^ a b v g d Walker, John (28. 3. 2014). „Davey Wreden & William Pugh: Life After The Stanley Parable”. Rock Paper Shotgun. Arhivirano iz originala 29. 7. 2016. g. Pristupljeno 28. 3. 2014. 
  11. ^ Petit, Carolyn (20. 8. 2013). „Breaking Out of the Routine: Player Agency in The Stanley Parable”. GameSpot. Arhivirano iz originala 29. 8. 2015. g. Pristupljeno 19. 10. 2013. 
  12. ^ Walker, John (13. 9. 2012). „Stanley Clicked "YES": The Stanley Parable Returns”. Destructoid. Arhivirano iz originala 22. 02. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  13. ^ Grayson, Nathan (16. 10. 2012). „Postal Dad: Stanliest Gnome – 21 New Games Greenlit”. Destructoid. Arhivirano iz originala 22. 02. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  14. ^ Wreden, Dave (13. 8. 2013). „About that name...”. Dave Wreden. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 15. 10. 2013. 
  15. ^ Futter, Mike (19. 12. 2013). „The Stanley Parable Now Available For Mac”. Game Informer. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 19. 12. 2013. 
  16. ^ Dawe, Liam (9. 9. 2015). „The Stanley Parable Released For Linux, You Will Play It, You Won’t Play it”. GamingOnLinux (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 3. 2020. [mrtva veza]
  17. ^ a b v Tach, Dave (10. 10. 2013). „The Stanley Parable's super clever demo hits Steam today”. Polygon. Arhivirano iz originala 1. 2. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2013. 
  18. ^ Rose, Mike (10. 10. 2013). „The Stanley Parable: The demo that's not a demo”. Gamasutra. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 10. 10. 2013. 
  19. ^ Thew, Geoff (14. 2. 2014). „Vertical Slice Demos Provide a Clear-Cut Advantage”. Hardcore Gamer. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 13. 3. 2014. 
  20. ^ a b Hillard, Kyle (20. 10. 2013). „The Stanley Parable Has Sold More Than 100,000 Copies Since Launch”. Game Informer. Arhivirano iz originala 16. 11. 2015. g. Pristupljeno 20. 10. 2013. 
  21. ^ Wreden, Davey (20. 10. 2013). „A postmortem on the launch of the Stanley Parable”. Galactic Cafe. Arhivirano iz originala 9. 2. 2015. g. Pristupljeno 20. 10. 2013. 
  22. ^ a b Correia, Alexa Rae (21. 10. 2013). „The Stanley Parable's popular demo helped make the game a success, dev says”. Polygon. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 21. 10. 2013. 
  23. ^ Maria, Alex (5. 8. 2016). „The Stanley Parable Goes Physical Thanks To Indiebox”. TechRaptor (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 4. 2019. g. Pristupljeno 18. 3. 2020. 
  24. ^ Fahey, Mike. „The Perfect Box Art For The Stanley Parable”. Kotaku (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 6. 8. 2016. g. Pristupljeno 3. 6. 2017. 
  25. ^ „The Stanley Parable | IndieBox”. www.theindiebox.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 20. 9. 2016. g. Pristupljeno 3. 6. 2017. 
  26. ^ Talbot, Carrie (27. 11. 2019). „You probably won’t like the punchline in this Stanley Parable: Ultra Deluxe video”. PCGamesN. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  27. ^ Gardner, Matt. „‘The Stanley Parable: Ultra Deluxe’ Delayed To 2020; Let Its Narrator Tell You What’s Going On”. Forbes (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 1. 3. 2020. g. Pristupljeno 1. 3. 2020. 
  28. ^ Thubron, Rob (20. 3. 2020). „Watch Dogs and the Stanley Parable are currently free on the Epic Games Store”. TechSpot (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 03. 2020. g. Pristupljeno 23. 3. 2020. 
  29. ^ Broida, Rick (19. 3. 2020). „2 free PC games you cannot miss: Watch Dogs and The Stanley Parable”. CNET (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 3. 2020. g. Pristupljeno 23. 3. 2020. 
  30. ^ Mattas, Jeff (27. 9. 2011). „Interview: The Stanley Parable developer Davey Wreden”. ShackNews. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 12. 4. 2015. 
  31. ^ a b v Kuchera, Ben (11. 8. 2011). „A tragedy, not a challenge: understanding The Stanley Parable”. Ars Technica. Arhivirano iz originala 14. 5. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  32. ^ Rossignol, Jim (4. 8. 2011). „So, Yes: The Stanley Parable”. Rock Paper Shotgun. Arhivirano iz originala 02. 12. 2015. g. Pristupljeno 2. 1. 2013. 
  33. ^ Aagaard, Alex (21. 9. 2012). „Why 'The Stanley Parable' Almost Granted Videogames 'Art' Status”. What Culture. Arhivirano iz originala 23. 9. 2012. g. Pristupljeno 6. 12. 2013. 
  34. ^ „2013 Independent Games Festival announces Main Competition finalists”. Gamasutra. 7. 1. 2013. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 7. 1. 2013. 
  35. ^ Matulef, Jeffrey (12. 10. 2012). „IndieCade 2012 winners announced, Unmanned takes the top prize”. Eurogamer. Arhivirano iz originala 28. 2. 2016. g. Pristupljeno 28. 2. 2016. 
  36. ^ a b „The Stanley Parable for PC Reviews - Metacritic”. Metacritic. CBS Interactive. 17. 10. 2013. Arhivirano iz originala 9. 12. 2019. g. Pristupljeno 2. 3. 2020. 
  37. ^ Donlan, Christian (17. 10. 2013). „The Stanley Parable review”. Eurogamer. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2013. 
  38. ^ Marchiafava, Jeff (22. 10. 2013). „The Stanley Parable”. Game Informer. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 10. 2013. 
  39. ^ Petit, Carolyn (17. 10. 2013). „The Stanley Parable review”. GameSpot. Arhivirano iz originala 9. 1. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2013. 
  40. ^ MacDonald, Keza (18. 10. 2013). „The Stanley Parable review”. IGN. Arhivirano iz originala 22. 3. 2016. g. Pristupljeno 18. 10. 2013. 
  41. ^ Savage, Phil (25. 10. 2013). „The Stanley Parable review”. PC Gamer. Future plc. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 25. 10. 2013. 
  42. ^ Kollar, Phillip (17. 10. 2013). „The Stanley Parable Review: The Soul of Wit”. Polygon. Arhivirano iz originala 21. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 10. 2013. 
  43. ^ Riccio, Aaron (17. 10. 2013). „Game Review: The Stanley Parable”. Slant Magazine. Arhivirano iz originala 5. 4. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2013. 
  44. ^ Cunningham, James (17. 10. 2013). „Review: The Stanley Parable”. Hardcore Gamer. Hardcore Gamer. Arhivirano iz originala 15. 9. 2016. g. Pristupljeno 18. 10. 2013. 
  45. ^ Raze, Ashton (12. 11. 2013). „The Stanley Parable review”. The Daily Telegraph. London, England: Telegraph Media Group. Arhivirano iz originala 15. 11. 2013. g. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  46. ^ Hargreaves, Roger (21. 10. 2013). „The Stanley Parable review – choose your own adventure”. Metro. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 21. 10. 2013. 
  47. ^ Anderson, Daniel (18. 10. 2013). „'The Stanley Parable' simply has to be experienced”. Canoe.ca. Arhivirano iz originala 10. 3. 2016. g. Pristupljeno 20. 10. 2013. 
  48. ^ Kieser, Joe (23. 10. 2013). „I Choose You”. The A.V. Club. Arhivirano iz originala 17. 04. 2016. g. Pristupljeno 23. 10. 2013. 
  49. ^ Ewalt, David (6. 1. 2014). „2013 30 Under 30 - Games”. Forbes. Arhivirano iz originala 4. 8. 2016. g. Pristupljeno 6. 1. 2014. 
  50. ^ „BAFTA Breakthrough Brits 2014”. BAFTA. 2014. Arhivirano iz originala 1. 11. 2014. g. Pristupljeno 10. 2. 2015. 
  51. ^ Hillier, Brenna (25. 10. 2013). „The Stanley Parable calls shenanigans on narrative-driven design”. VG247. Arhivirano iz originala 19. 4. 2016. g. Pristupljeno 25. 10. 2013. 
  52. ^ Raze, Ashton (12. 11. 2013). „The Stanley Parable review”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 27. 4. 2018. g. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  53. ^ „Papers, Please takes the grand prize at 16th annual IGF Awards”. Gamasutra. 19. 3. 2014. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  54. ^ „2014 Independent Games Festival announces Main Competition finalists”. Gamasutra. 7. 1. 2014. Arhivirano iz originala 20. 3. 2014. g. Pristupljeno 7. 1. 2014. 
  55. ^ „BAFTA Video Game Awards - Nominations” (PDF). BAFTA. 12. 2. 2014. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 02. 2014. g. Pristupljeno 12. 2. 2014. 
  56. ^ „NAVGTR Awards (2013)”. National Academy of Video Game Trade Reviewers. 17. 2. 2014. Arhivirano iz originala 3. 7. 2017. g. Pristupljeno 18. 3. 2020. 
  57. ^ Kuchera, Ben (21. 10. 2013). „The Stanley Parable creators are struggling with success, and why the best thing you can buy is time”. Penny Arcade Report. Arhivirano iz originala 6. 12. 2013. g. Pristupljeno 21. 10. 2013. 
  58. ^ Hillier, Brenna (21. 10. 2014). „The Stanley Parable has sold 1 million copies”. VG247. Arhivirano iz originala 21. 2. 2016. g. Pristupljeno 21. 10. 2014. 
  59. ^ McWhertor, Michael (23. 10. 2018). „The Stanley Parable update in the works to remove offensive images”. Polygon. Arhivirano iz originala 1. 8. 2016. g. Pristupljeno 18. 3. 2020. 
  60. ^ Reilly, Luke (11. 8. 2014). „6 of the Greatest Game Demos Ever”. IGN. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  61. ^ Matulef, Jeffrey (1. 10. 2015). „The Stanley Parable creator reveals The Beginner's Guide”. Eurogamer. Arhivirano iz originala 1. 10. 2015. g. Pristupljeno 1. 10. 2015. 
  62. ^ Matulef, Jeffrey (4. 12. 2015). „The Stanley Parable designer's new heist game is out now for free”. Eurogamer. Arhivirano iz originala 27. 4. 2018. g. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  63. ^ Sarkar, Samit (18. 11. 2013). „Dota 2 getting Stanley Parable announcer pack”. Polygon. Arhivirano iz originala 21. 3. 2016. g. Pristupljeno 18. 11. 2013. 
  64. ^ Rivera, Joshua (4. 3. 2015). „How House of Cards broke new ground for video games in pop culture”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 7. 3. 2016. g. Pristupljeno 6. 3. 2015. 
  65. ^ Phillips, Tom (2. 3. 2015). „Watch indie games star in House of Cards season three”. Eurogamer. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 6. 3. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]