Vaspitni stilovi roditelja
Roditeljstvo je fenomen koji poznaje svako društvo, univerzalno i nezamenljivo. Autori[1] [2] navode da se u litaraturi koriste različiti termini koji objašnjavaju postupanje roditelja sa decom: vaspitni stavovi, vaspitni stilovi, vaspitni postupci roditelja itd. Pod vaspitnim stilom roditelja podrazumeva se relativno dosledan način ponašanja roditelja, a kroz te postupke roditelja se uspostavljaju odnosi sa decom.
Vaspitni stilovi roditelja
[uredi | uredi izvor]Vaspitni stav počinje vrlo rano da se formira i proteže se kroz celo detinjstvo i mladost osobe[1] . U našim istraživanjima i dalje dominira Šeferov dvodimenzionalni model vaspitnih stavova roditelja: afektivne i kontrolne[3]. Afektivna dimenzija predstavlja emocionalni odnos roditelja prema detetu i ima dva ekstrema: toplo i hladno vaspitanje, dimenzija kontrole pokazuje dozvoljenu psihičku i fizičku slobodu i samostalnost deteta, a njeni polovi su popustljivo i ograničavajuće vaspitanje [1]. Kombinacijom ovih ekstremnih tačaka afektivne dimenzije i dimenzije kontrole mogu se dobiti:
- toplo-popustljiv,
- toplo-ograničavajući,
- hladno-popustljiv
- hladno-ograničavajući vaspitni stil roditelja [4]
Pomenute dimenzije kreiraju vaspitne stilove roditelja[5]. D. Bomrajnd oslanjajući se na Šeferov model definisala je tri osnovna tipa odnosa roditelj-dete: autoritarni, autoritativni, permisivni[4] . Neki autori dodaju na ova osnovna tri tipa odnosa i zanemarujući stil roditeljskog vaspitanja[6]. Autoritarni (krut, strog) vaspitni stil podrazumeva visoko izraženu kontrolu od strane roditelja, njihovo strogo i nadmoćno ponašanje, dok se od dece očekuje poslušnost, roditelj vidi poslušnost kao vrlinu i preferira kažnjavanje, kada se detetove akcije ili verovanja ne podudaraju sa onim što on misli da je ispravno ponašanje, odgovara hladno-ograničavajućem vaspitnom stavu iz Šeferovog modela[1]. Autoritativni (demokratski, dosledan) vaspitni stil odgovara toplo-ograničavajućem vaspitnom stavu, karakteriše roditelje koji ohrabruju verbalnu komunikaciju i inicijativu deteta, kontrola je relativno visoka ali razumno prilagođena uzarstu deteta, primenjuju čvrstu kontrolu nad detetom i postavljaju jasne zahteve i granice ponašanja [7]. Permisivan (prepopustljiv) stil imaju roditelji koji postavljaju niske zahteve uz slabu kontrolu, uz visok nivo topline i podrške, pri tome se svaki detetov zahtev zadovoljava [8]. Permisivan stil odgovara toplo-popustljivom stavu iz Šeferovog modela. Indiferentan stav (zanemarujući) podrazumeva potpunu nebrigu o detetu, dete je prepušteno samom sebi jer mu nedostaju pravila i toplina porodičnog doma. Prisutno je emocionalno zanemarivanje deteta kao posledica toga što su jedan ili oba roditelja često odsutni od kuće ili preokupirani nečim drugim – radom, siromaštvom, sticanjem dobara, alkoholizmom, razvodom ili bolešću[9]. Odgovara hladno-popustljivom vaspitnom stavu. Posebno negativni po dete su vaspitni stilovi koji se karakterišu odbacivanjem, izbegavanjem, preteranim zahtevima i preteranom zaštitom - poželjni su saradnja, prihvatanje, poštovanje prava deteta i umerena sloboda[10]. Uspešno roditeljstvo zahteva veliku fleksibilnost i sposobnost da se prepoznaju zadaci koji su promenljivi u odnosu na uzrast i nivo razvoja deteta [11].
Dosadašnja istraživanja na temu roditeljskih vaspitnih stilova
[uredi | uredi izvor]Dosadašnja istraživanja na temu roditeljskih vaspitnih stilova i stavova, pokazala su da postoji povezanost ove dimenzije sa drugim dimenzijama ličnosti. Ispitivana je povezanost obrazaca afektivne vezanosti Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (11. април 2019) roditelja sa procenama njihovih vaspitnih stilova od strane vlastite dece[12]. Rezulati su pokazali da postoji veza između kvaliteta partnerske afektivne veze i vaspitnog stila roditelja. Dalje, istraživanja analiziraju optimalni vaspitni stil za razvoj darovitosti. Topao i prihvatajući vaspitni stav roditelja pokazao se povezanim sa visokim stepenom ostvarenosti detetovih potencijala[13]. Vaspitni stil majke značajniji je nego vaspitni stil oca za objašnjenje interpersonalne orijentacije mlade osobe[1]. Jedna doktorska diseratacija bavi se povezanošću vaspitnog stila roditelja, funkcionalnosti porodice i stresa roditeljske uloge. Dolazi do zaključka da funkcionalni ili disfunkcionalni porodični odnosi, kao i postojanje ili nepostojanje doživljaja stresa roditeljske uloge u velikoj meri određuju vaspitni stil [14]. Sprovodi se istraživanje koje meri uticaj između vaspitnog stila roditelja i uspeha mlađih adolescenata u školi. Rezultati su pokazali da je na prvom mestu premisivan vaspitni stil u kombinaciji sa toplim vaspitanjem, na drugom autoritarni vaspitni stil sa toplim vaspitanjem i na trećem je autoritativni vaspitni stil[4]. Potvrđeno je veza između autoritativnog vaspitnog stila i školskog uspeha učenika, dok povezanost između zanemarujućeg vaspitnog stila i školskog uspeha odnosno autoritarnog vaspitnog stila i školskog uspeha adolescenata nije utvrđena[4]. Istraživanja pokazuju da zanemarujući vaspitni stil roditelja utiče na agresivno ponašanje adolescenta, dok veza između odbacujućeg i demokratskog vaspitnog stila i agresivnog ponašanja nije potvrđena[11]. Istraživanja su pokazala da postoji povezanost između stabilnosti samopoštovanja i vaspitnih stilova roditelja. Emocionalna toplina i prihvatanje od strane majke stvaraju uzajamni odnos poverenja koji je pogodan za razvoj visokog i stabilnog samovrednovanja tj. pozitivne i postojane slike o sebi, dok drugi ispitivani vaspitni stilovi – nedoslednost i prezaštićivanje majke nosi rizik za formiranje nestabilnih samoprocena[15]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ а б в г д Pavićević, M; Stojijković, S (2016). „Percipirani vaspitni stavovi roditelja kao prediktori interpersonalne orijentacije studenata”. Primenjena psihologija. 9(3): 293—311.
- ^ Pelemiš, D (2017). „Vaspitni stil roditelja kao faktor opšteg uspeha učenika”. Pedagoška stavrnost. 63(1): 27—40.
- ^ Pavićević, M; Petrović, D (2016). „Povezanost vaspitnih stavova roditelja i etnocentrizma roditelja”. Zbornik radova Filozofskog Fakulteta. 58(1): 375—397.
- ^ а б в г Matejević, M; Stojković, J (2012). „Vaspitni stil roditelja i školski uspeh mlađih adolescenata”. Inovacije u nastavi. 25(2): 37—46.
- ^ Zuković, Z; Ninković, S; Krstić, K (2015). „Vaspitni postupci roditelja iz ugla adolesecenata”. Psihološka istraživanja. 18(1): 125—143.
- ^ Ilić, M (2008). „Stilovi porodičnog ponašanja”. Norma. 13(3): 9—28.
- ^ Kompirović, T (2016). „Uticaj porodice na razvoj socijalnih kompetencija učenika (doktorska diseratcija)”. Filozofski Fakultet, Kosovska Mitrovica.
- ^ Stanković Đorđević, M; Todorović, J (2011). „Kontekstualni model roditeljskih vaspitnih uticaja”. Nastava i vaspitanje. 60(3): 443—460.
- ^ Opsenica Kostić, J (2012). Adolescenti i njihovi roditelji u svetlu PART teorije (doktorska disertacija). Niš: Filozofski Fakultet.
- ^ Grijak, Đ; Mićević Karanović, S; Vukobrat, J (2018). Prepoznavanje nasilnog ponašanja kao osnova primarne prevencije nasilja u predškolskom uzrastu. Kikinda: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača.
- ^ а б Matejević, M; Knežević, J (2012). „Vaspitni stilovi roditelja i agresivno ponašanje adolescenata u školi.”. Godišnjak Učiteljskog fakulteta u Vranju. 3: 75—90.
- ^ Stefanović Stanojević, T (2006). „Partnerska afektivna vazanost i vaspitni stilovi”. Godišnjak za psihologiju. 4(5): 71—90.
- ^ Pekić, J (2012). „Vaspitni postupci roditelja kao činioci aktualizacije darovitosti”. Godišnjak Filozofskog Fakulteta u Novom Sadu. 37: 201—213.
- ^ Vuković, S (2015). Vaspitni stil roditelja u kontekstu porodične funkcionalnosti i stresa roditeljske uloge (doktorska disertacija). Niš: Filozofski Fakultet. стр. 161.
- ^ Todorović, J (2004). „Vaspitni stilovi u porodici i stabilnost samopoštovanja adolescenata”. Psihologija. 37(2): 183—193.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Vaspitni stilovi roditelja
- Vaspitni stilovi roditelja
- Koji je vaš vaspitni stil?
- Roditeljstvo se uči. Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (11. април 2019)