Mihailo Čanak
Mihailo Čanak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. jun 1932. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 1. decembar 2014.82 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Porodica | |
Supružnik | Nada Đuričin Čanak |
Deca | Miloš |
Roditelji | Stevan Olga Dinić |
Mihailo Čanak (Beograd, 2. jun 1932 — Beograd, 1. decembar 2014)[1] bio je srpski arhitekta i istraživač.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Nakon završetka srednje škole,1951. godine upisao je Arhitektonski fakultet u Beogradu, a diplomirao je u junu 1957. godine, sa prosečnom ocenom 9.45. Diplomu magistra dobija 1975. godine, na 5. postdiplomskom studiju urbanizam na Arhitektonskom fakultetu sa temom Funkcionalni aspekti organizacije stanova i njihovog uticaja na formiranje Apartment struktura. Doktorirao je 1984. godine na istom fakultetu, sa temom Evaluacija kvaliteta stambene izgradnje i života u stanovima. Diplomirao je specijalistički kurs Montažna izgradnja objekata 1967. godine.[2]
Godine 1957. zaposlio se u Institutu za ispitivanje materijala Srbije, gde je bio direktor Centra za stanovanje u periodu od 1970—1986. godine.[3] Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, pridružio se 1986. i bio direktor tog instituta do 1988. godine.[4] U institutu je ostao, kao naučni savetnik sve do penizije, 1999. godine. U periodu od 1968—1987. godine bio je stalni član jugoslovenske delegacije u Grupi za Izgradnju EEZ UN u Ženevi. Njegov predlog Kvalitet i evaluacije u stanovanju usvojen je i realizovan u periodu od 1982—1987. godine.
Bio je oženjen Nadom Čanak, koja je po struci ekolog, a iza sebe ima sina Miloša, koji je takođe arhitekta. Zajedno sa svojim sinom Milošem, 1991. godine otvorio je Biro za arhitektonsko projektovanje i istraživanje ARD.[5]
Ostvarenja
[uredi | uredi izvor]Neka od Čankovih najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja su:[6]
- Stambeni blokovi »B-7« i »B-9« (1.424 stambenih jedinica)[7] i objekti društvenog standarda (Osnovna škola »Jovan Dučić«, te predškolske ustanove »Čuperak« i »Vesna«) u Bloku 21 na Novom Beogradu 1960-1966 (sa arhitektama Leonidom Lenarčičem, Milosavom Mišom Mitićem i Ivanom Petrovićem).
- Stambeni blokovi i stambene kulice (920 stambenih jedinica) u Limanu 1 i 2 u Novom Sadu 1962-1965 (sa arhitektama Leonidom Lenarčičem, Milosavom Mišom Mitićem, Ivanom Simovićem i Ivanom Petrovićem).
- Stambeni blok (200 stambenih jedinica) u Tuzli u naselju Slatina 1965.
- Stambene kule (800 stambenih jedinica) u Bloku 45 i Bloku 70 na Novom Beogradu 1968-1972.
- Stambeni blokovi (1.100 stambenih jedinica) i objekti društvenog standarda u Bloku 29 na Novom Beogradu, 1970-1972 (sa arhitektom Milosavom Mišom Mitićem).
- Stambene zgrade u Bloku 2 u Novom Sadu, blizu železničke stanice Novi Sad 1970-1972 (ukupno 808 stambenih jedinica).[8]
- Stambene površine u beogradski naseljima Kijevo i Kneževac, 1971-1980 (sa arhitektom Aleksandrom Đokićem).
- Stambeno naselje u beogradskom naselju Košutnjak sa arhitektom Aleksandrom Đokićem, 1981-1983.
- Stambene zgrade u Bloku 57 na Bežanijskoj kosi u Novom Beogradu 1982-1985 (sa arhitektama Duašnom Simićem i Predragom Napijalom).
- Stambene zgrade u ulici Cara Lazara u Loznici 1990-1992.
- Pijaca u Banji Koviljači 1990.
- Upravna zgrada Kreativnog centra u Gradištanskoj ulici 8 u Beogradu, 2002.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Zgrada u Bloku 21
-
Zgrada kreativnog centra
-
Zgrade u Bloku 45 i 70
-
Naselje Liman 1, Novi Sad
-
Naselje Liman 2, Novi Sad
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Preminuo arhitekta Mihailo Čanak
- ^ Čanak Mihailo- biografija arhitekte
- ^ Centar za stanovanje
- ^ Modernizam - arhitektura socijalističke Jugoslavije
- ^ Zavod za arhitektonski dizajn, istraživanje i obrazovanje
- ^ Dr Mihailo Čanak, arhitekt. Beograd: Biro za arhitektonsko projektovanje i istraživanje ARD, 2007. Str. 3
- ^ Anđelković, Goran V. Specifičnosti in pomen tlorisne zasnove večstanovanjske arhitekture modernizma v obdobju 1950-1973 v Beogradu, Ljubljani in Zagrebu. Ljubljana, 2018. Str. 415
- ^ Anđelković, Goran V. (2024). „Stvaralačka međufaza arhitekte Mihaila Mike Čanka (1970)”. Arhitektura i urbanizam. 58: 58—69.