Histerosalpingografija
Histerosalpingografija | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Ginekologija |
MKB-9-CM | 87.8 |
MedlinePlus | 003404 |
MeSH | D007047 |
Histerosalpingografija (HSG) jedna je od minimalno invazivnih radioloških i ginekoloških metoda ispitivanja morfologije unutrašnjih genitalnih organa, ubrizgavanjem radiološkog kontrastnog sredstva kroz kanal grlića materice u materčnu duplju i jajovode.[1]
Ovom metodom se pored ispitivanja anatomskog stanja grlića materice, kanala grlića materice, šupljine materice i jajovaoda, u istom aktu utvrđuje prolaznost jajovoda i dijagnostikuje postojanje organskih (patoloških) promena na unutrašnjim genitalnim organima, njihova lokalizacija i stepen oštećenja.[2]
Najpovoljni period za HSG ispitivanje je prva polovina menstrualnog ciklusa.[3]
Histerosalpingografija, kao jednostavana metoda, suverano „vlada“ u ispitivanju neplodnosti, i često se zajedno sa laparoskopijom kao komplementna metodoa, primenjuje u ispitivanju tubarne neplodnosti. Međutim histerosalpingografija je inferiornija metoda u odnosu na laparoskopiju, jer otkriva i peritubarne priraslice.[4][5]
Indikacije
[uredi | uredi izvor]Histerosalpingografija se najčešće koristi u dijagnostiici:
- Steriliteta opstrukcionog porekla.[6][7]
- Genitalne tuberkuloze
- Benignih, pa čak i malignih tumora materice i jajovoda
- Amonoreja,
- Intaktne tubarne trudnoće.
Takođe HSG ima veliki dijagnostički značaj za ztvrđivanje:
- Razvojnih anomalija unutrašnjih polnih organa,
- Diferencijalno dijagnostičke razlike materice od genitalnih i ekstragenitalnih tumora male karlice.
-
HSG kod priraslica unutrašnjih genitalija
-
HSG kod Ašermanovog sindroma
-
HSG kod hidrosalpingsa
Kontraindikacije
[uredi | uredi izvor]- Trudnoća ili sumnja na trudnoću
- Nakon infekcije ili vraćenja infekcije na reproduktivne organe
- Alergija na kontrastno sredstvo
- Krvarenja iz materice
Način izvođenja
[uredi | uredi izvor]Histerosalpingografija se sprovodi tako što se na grlić materice postavi instrument, kroz koji se ubrizgava konstrast. Nakon ubrizgavanja kontrastno sredstvo ispunjava kanal grlića materice, matericu, ulazi u jajovode i ako su njihovi otvori prolazni, dospeva u trbušnu šupljinu. Ubrizgavanje kontrasta i njegovo ispunjavanje genitalnih šupljina posmatra se uz momoć rentgenskog zračenja.[3]
HSG se u načelu izvodi bez anestazije mada se može raditi i u kratkotrajnoj opštoj anesteziji. Procedura je bezbolna, kratko traje i tokom nje načine se minimum tri radiološka snimka. Pacijentkinja već nakon dva do tri sata posle snimanja može da ide kući. Nakon pregleda snimaka snimka ginekolog može da predložiti korake u daljem ispitivanju ili lečenju.
Pre pristupanja HSG pacijentkinja mora pribaviti potvrdu da nema mikroorganizme u vagini i grliću materice, kako se tokom izvođenjem HSG mikroorganizmi iz vagine ne bi preneli u matericu. Takođe neophodno je uraditi i laboratorijske analize krvi (sedimentacija eritrocita i broj leukocita), koje mogu da ukažu na postojanje neke infekcije u organizmu.
Neželjena dejstva
[uredi | uredi izvor]Komplikacije koje mogu nastati u toku histerosalpingografije su:[5]
- Infekcija unutrašnjih genitalnih organa,
- Alergijske reakcije, na upotrebljeni materijal i kontrastno sredstvo,
- Embolija, ako sa greškom iz šupljine materice unese vazduh u krvne sudove. Opasnost od embolije ne postoji pri korišćenju vodenih rastvora kontrastnik sredstava, zbog čega se ona, umesto uljanih) danas uglavnom i upotrebljavaju.
- Ruptura jajovoda, iako se retko dešava tokom intervenciji ipak je moguća. Da bi se izbegla tokom intervencije, prema prostranstvu materične šuplje ubrizgava se, najviše do 8 cm³ kontrastnog sredstva pod doziranim maksimalnim pritiskom koji ne sme da prelazi 2,5 bara.
Mere prevencije
[uredi | uredi izvor]Posle histerosalpingografije, koja se vrši ambulantno, žena treba da ostane tri dana u postelji da bi izbegla eventualnu infekciju. Radi prevencije zapaljenja u pojedinoj literaturi se preporučujue da žena uzima nekoliko dana sulfonamide i antibiotike.[7]
Kako istovremena insuflacija jajovoda sa histerosalpingografijom, kao metode u sebi kriju znatne opasnosti u pogledu eventualnih komplikacija, i treba ih koristiti na kraju ispitivanja, kako bi se isključilo postojanja svih ostalih razloga za neplodnost žene.[4]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Drobnjak P, Berić B, Šulović V, Ginekologija, Mediicnska knjiga, Beograd-Zagreb, 1980.
- ^ Grgurević M, Pavlić Z, Grizelj V. Ginekologija, Yumena, Zagreb, 1987
- ^ a b Kase NG, Weingold AB, Lucas WE. Connell E.B. Principles and Practice Clincal Gynecology, John Wiley & Sons, Inc, 1983.
- ^ a b Rajah, R.; McHugo, J. M.; Obhrai, M. (1992). „The role of hysterosalpingography in modern gynecologycal practice.”. Br J Radio1. 65 (778): 849—51. PMID 1422656. doi:10.1259/0007-1285-65-778-849..
- ^ a b Trpčevski T. Komparacija dijagnostičke preciznosti izmedju histerosalpingografije, laparoskopije i histeroskopije u ispitivanju infertilnih žena. Subspecijalistički rad. Medicinski fakultet, Beograd l993
- ^ Grabiec, M.; Szymanski, W.; Ludwikowski, G.; Tyloch, M.; Lukaszewicz, A.; Chwarścianek, P. (1994). „HSG usuefulness in diagnosing infertility”. Ginekol Po1. 65 (3): 121—4. PMID 8001845..
- ^ a b Majstorović J. Komparativne vrednosti histerosalpingografije i celioskopije u dijagnostici opstrukcionog steriliteta u žena. Magistarski rad. Medicinski fakultet, Beograd 1984.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- „Provera prolaznosti jajovoda”. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g.
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |