Ganguro

С Википедије, слободне енциклопедије
Dve ganguro devojke u Tokiju, april 2008

Ganguro (јап. ガングロ) je modni trend japanskih devojaka koji je započeo sredinom 1990-ih. Karakteriše ga taman ten i svetla raznobojna šminka. Centri ovog modnog stila bili su Šibuja i Ikebukuro u Tokiju.

Ganguro modu započeli su mladi kao pobunu protiv koncepta tradicionalne japanske lepote koju su karakterisali svetao ten, tamna kosa i šminka neutralnih boja. Ganguro predstavlja njenu suprotnost i zato je za njega karakteran taman ten, svetla blajhana kosa i raznobojna šminka koja se stavljala na neuobičajne načine.[1]  

Ganguro je povezan sa japanskim folklorom jer je ličio na način na koji su demoni i duhovi prikazani u no i kabuki pozorištima. Ova konekcija se još potvrđuje činjenicom da je ogranak ovog modnog stila, jamanba, nazvan po planinskoj veštici iz japanskog folklora. [2]

Ganguro je započeo 1990-ih i dostigao svoj vrhunac krajem te decenije. Navodno je skroz zastareo 2000-ih kada se pojavila bihaku moda kojom su sve mlade devojke htele da imitiraju izgled svojih omiljenih popularnih pevača[3], posebno Ajumi Hamasaki[4], koja je bila nova pevačica na sceni u to vreme. Nakon ovoga je ganguro stil krenuo da nestaje, ali se njegov uticaj može i dalje videti u jamanba i manba modnom stilu.[5]

Karakteristike[уреди | уреди извор]

Dve ganguro devojke u vozu, avgust 2006

Ganguro se pojavio kao novi modni stil 1990-ih, pretežno među japasnkim devojkama. U ganguro modi kombinuje se taman ten sa kosom ofarbanom u nijansama naranđaste do plave ili u srebrno sivu. Crno mastilo se koristilo kao lajner za oči, a beo korektor kao karmin i senka. Uz to su neki dodavali lažne trepavice, cirkone i biserni prah. Nosile se cipele sa platformom i odeću jarkih boja. Stvari koje su još karakteristične za ganguro modu su mini suknje, stikeri na licu, i mnoštvo narukvica, ogrlica i prstenja. [2]

Ganguro spada u veću subkulturu poznatu kao Gjaru (od engleske reči „gal“), koji je sleng termin za razne grupe mladih devojaka i obično se odnosio na veoma detinjaste devojke. Istraživači japanskih studija pretpostavljaju da je ganguro vrsta osvete nad tradicionalnim japanskim društvom zbog zanemarivanja, izolacije i ograničavanja japanskog društva. Ovo je bio njihov pokušaj na izražavanju svoje individualnosti i slobode i otvoreni prkos prema školskim standardima i regulacijama.

Modni časopisi kao što su Egg i Ageha su direktno uticali na ganguro stil. Drugi popularni ganguro časopisi su Popteen i Ego System. Ganguro kulura se često povezuje sa para para, japanskim plesom. Međutim, većina para para plesača nisu ganguro i većina ganguro nisu para para plesači iako ima mnogih koji su ganguro ili gjaru i plešu para para.

Jedna od najpoznatijih ganguro devojaka je bila devojka zvana Buriteri. Nadimak je dobila po sosu crne boje kojim se preliva riba u terijaki kuvanju. Egg časopis ju je napravio zvezdom tako što su je često objavljivali tokom vrhunca ganguro mode. Pritisak društva i negativne glasine su je primorale da se odrekne ganguro stila.[6]

Ganguro stil zajedno sa školskom uniformom u Šinđuku, septembar 2015

Etimologija[уреди | уреди извор]

Ljudi koji spadaju u ganguro subkulturu smatraju da je reč nastala iz fraze „gangankuro“ ili „ganganguro“ (ガンガン黒 – veoma taman/crn). Reč ganguro se može prevesti kao “izgorelo-crni izgled”, “taman ten” ili “crno-lice”.[7]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Mowbray, Nicole (2004-04-04). „Japanese girls choose whiter shade of pale”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 2019-12-27. 
  2. ^ а б „提言論文 かわいいマンバ - ガングロII・2004(2004年) - J-marketing.net produced by JMR生活総合研究所”. J-marketing.net|produced by JMR生活研究所 (на језику: јапански). Приступљено 2019-12-27. 
  3. ^ „ガングロ|流行語や歴史に役立つ情報サイト【あの頃は何が流行ったの?】”. web.archive.org. 2014-02-22. Архивирано из оригинала 22. 02. 2014. г. Приступљено 2019-12-27. 
  4. ^ Rōdo gaia. Himejima, Takahito, 1967-, 姬島, 貴人, 1967-. 文芸社. 2001. OCLC 675832370. ISBN 978-4-8355-1101-6. 
  5. ^ „ガングロはどこへいった”. リアルライブ (на језику: јапански). Приступљено 2019-12-27. 
  6. ^ Macias, Patrick, 1972- (2007). Japanese schoolgirl inferno : Tokyo teen fashion subculture handbook. Evers, Izumi. San Francisco: Chronicle Books. ISBN 978-0-8118-5690-4. OCLC 70866890. 
  7. ^ „ガングロの英訳”. eow.alc.co.jp (на језику: јапански). Приступљено 2019-12-27. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]