Saznajni relativizam

С Википедије, слободне енциклопедије

Saznajni relativizam tvrdi da je istina sama po sebi relativna. Ovaj oblik relativizma ima svoj poseban problem, bez obzira na to da li je reč o istini koja je relativna u odnosu na pojedinca, poziciju ili svrhu pojedinca ili pojmovne sheme u okviru koje je istina otkrivena.

Saznajni relativizam (poznat i kao epistemički relativizam, epistemološki relativizam ili kognitivni relativizam) je način razmišljanja gde se činjenice koriste da opravdaju ma koje tvrdnje koje su relativne i subjektivne iz perspektive onih koji tvrde ili poriču neki iskaz.[1]

Stanovišta[уреди | уреди извор]

Jedan pravac mišljenja upoređuje naučna znanja sa mitologijom drugih kultura, tvrdeći da je to skup mitova našeg društva baziran na društvenim pretpostavkama. Komentari Pola Fajerabenda u knjizi Protiv metode, „Sličnost između nauke i mita su zaista zapanjujuć”i i „Nauka iz prvog sveta je jedna nauka među mnogima”[2], nekad se citiraju, iako nije jasno da li je Fajerabend nameravao da se oni uzimaju u potpunosti ozbiljno.

Jak program u sociologiji nauke je (prema rečima osnivača Dejvida Blura) „nepristrasan u odnosu na istinu i obmane”.[3] Na drugom mestu, Blur i Beri Barns su rekli:„Za relativiste (kao što smo mi) nema smisla pridržavati se ideje da su neki standardi ili uverenja stvarno racionalni, a ne samo lokalno prihvaćeni kao takvi”.[4] U Francuskoj je Bruno Latur tvrdio da „pošto je rešavanje kontroverze uzrok predstavljanja prirode, a ne posledica toga, nikada ne možemo koristiti ishod- prirodu- kako bismo objasnili kako i zašto je rešena kontroverza”.[5]

Iv Vinkin, belgijski profesor komunikacije, odgovorio je na popularno suđenje u kome su dva svedoka dala kontradiktorna svedočanstva izjavivši za časopis Le Soir da „nema transcedentne istine.[...]Nije iznenađujuće što ova dva čoveka, koja predstavljaju dva veoma različita profesionalna sveta, zastupaju drugačiju istinu. Kad to kažem, mislim da u ovom kontekstu javne odgovornosti komisija može da nastavi samo onako kako se to radi”.[6]

Kritika[уреди | уреди извор]

Kognitivni relativizam je neopovrgljiv i kritikuju ga analitički filozofi i naučnici.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Iris Einheuser, "Varieties of Relativism: Indexical, Propositional and Factual", from the Logos conference on RELATIVIZING UTTERANCE TRUTH, Barcelona, 2005.
  2. ^ Feyerabend, Paul (1992). Against method (Repr ed.). London [u.a.]: Verso. p. 3. ISBN 978-0-86091-646-8.
  3. ^ "PhilosophyScience2". Приступљено August 11, 2012.
  4. ^ Hollis, Martin; Lukes, Stephen, eds. (1982). Rationality and relativism. Cambridge, Massachusetts: MIT press. pp. 27–28. ISBN 978-0-262-58061-8.
  5. ^ Latour, Bruno (1987). Science in action : how to follow scientists and engineers through society. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. p. 99. ISBN 978-0-674-79291-3.
  6. ^ Sokal, Alan; Bricmont, Jean (1998). Fashionable nonsense : postmodern intellectuals' abuse of science. New York: Picador. p. 100. ISBN 978-1-4668-6240-1.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]