Alija Bejtić — разлика између измена
Нема описа измене |
|||
Ред 50: | Ред 50: | ||
Zbog svog obilnog naučno-istraživačkog rada iz oblasti osmanistike izabran je za dopisnog člana [[Istanbulski institut|Istanbulskog instituta]] i [[Institut za islamsku umjetnost (Ankara)|Instituta za islamsku umjetnost u Ankari]], dok je njegov doprinos zaštiti i regeneraciji Baščaršije polučio dobijanje grupne [[27.-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine|27.-julske nagrade SR Bosne i Hercegovine]] [[1976]]. godine.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8}} Bejtić je učestvovao i na brojnim tematskim skupovima u Jugoslaviji i van nje, a sarađivao je i sa brojim naučnim ustanovama: [[Академија наука и умјетности Босне и Херцеговине|Akademijom nauka Bosne i Hercegovine]], [[Енциклопедија Југославије|Enciklopedijom Jugoslavije]], [[Enciklopedija likovnih umjetnosti|Enciklopedijom likovnih umjetnosti]] (gdje su zapaženi njegovi doprinosi, kao i u [[Енциклопедија лексикографског завода|Enciklopediji leksikografskog zavoda]]).{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8}}{{sfn-lat|Čar-Drnda|1987|pp=209—210}} Iza sebe je ostavio i brojne neobljavljene radove.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8—9}} |
Zbog svog obilnog naučno-istraživačkog rada iz oblasti osmanistike izabran je za dopisnog člana [[Istanbulski institut|Istanbulskog instituta]] i [[Institut za islamsku umjetnost (Ankara)|Instituta za islamsku umjetnost u Ankari]], dok je njegov doprinos zaštiti i regeneraciji Baščaršije polučio dobijanje grupne [[27.-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine|27.-julske nagrade SR Bosne i Hercegovine]] [[1976]]. godine.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8}} Bejtić je učestvovao i na brojnim tematskim skupovima u Jugoslaviji i van nje, a sarađivao je i sa brojim naučnim ustanovama: [[Академија наука и умјетности Босне и Херцеговине|Akademijom nauka Bosne i Hercegovine]], [[Енциклопедија Југославије|Enciklopedijom Jugoslavije]], [[Enciklopedija likovnih umjetnosti|Enciklopedijom likovnih umjetnosti]] (gdje su zapaženi njegovi doprinosi, kao i u [[Енциклопедија лексикографског завода|Enciklopediji leksikografskog zavoda]]).{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8}}{{sfn-lat|Čar-Drnda|1987|pp=209—210}} Iza sebe je ostavio i brojne neobljavljene radove.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=8—9}} |
||
Preminuo je [[7. јул|7. jula]] [[1981]]. godine u Sarajevu.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=7}} |
Preminuo je [[7. јул|7. jula]] [[1981]]. godine u Sarajevu.{{sfn-lat|''POF br. 31''|1981|pp=7}}<ref name="енциклопедија"/> |
||
== Izabrana bibliografija == |
== Izabrana bibliografija == |
Верзија на датум 20. јун 2019. у 19:57
Alija Bejtić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. maj 1920. |
Mesto rođenja | Kukavice kod Rogatice, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca |
Datum smrti | 7. jul 1981. |
Mesto smrti | Sarajevo, SFRJ |
Obrazovanje | Istoričar kulture, orijentalista |
Alija Bejtić (Kukavice kod Rogatice, 1. maj 1920. — Sarajevo, 7. jul 1981.) bio je bošnjački, bosanskohercegovački i jugoslovenski istoričar kulture, orijentalista i publicista.[1][2]
Biografija
Rođen je 1. maja 1920. godine u selu Kukavice kod Rogatice u istočnoj Bosni. Osnovnu školu je završio u Rogatici, a školovanje nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi, koju je završio 1943. godine, te tri godine kasnije dopunski ispit na Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Sarajevu. Diplomirao je na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1955. godine sa radom „Povijest i umjetnost Foče na Drini“.[1][2]
Nakon završetka studija zapošljava se u Zemaljskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu[1][2], gdje ostaje do 1957. godine[2], a potom i u Urbanističkom zavodu Bosne i Hercegovine. Najveći dio radnog vijeka Bejtić je proveo u radu na zaštiti i konzervaciji spomenika kulture. U tom smislu njegov najveći profesionalni doprinos je bio u periodu između 1966. i 1977. godine, kada je obavljao dužnost direktora sarajevskog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, sa čijeg je mjesta dao značajan doprinos zaštiti sarajevskih spomenika, naročito arhitektonsko-urbanističkog ansambla Baščaršije. Njegova studija „Stara sarajevska čacšija jučer, danas i sutra — osnove i smjernice za regeneraciju“ je našla svoju praktičnu primjenu u podlozi plana uređenja Baščaršije.[1]
Nakon odlaska iz Gradskog zavoda za zaštitu, prelazi u Orijentalni institut u Sarajevu gdje radi u zvanju naučnog savjetnika.[1][2]
Bibliografija Alije Bejtića broji preko 420 jedinica (među kojima i 11 zasebnih djela)[1][2], počev od 1939. godine kada izdaje svoj prvi rad „Dolazak Omer-paše u Bosnu“ u Novom Beharu.[1][3] Tematski se njegov opus dijeli na tri grupe: 1. radovi iz istorije i materijalne kulture Bosne i Hercegovine iz osmanskog perioda (koji su uopšte njegov najzančajniji doprinos istoriji i istoriji umjetnosti); 2. prevodilački radovi; 3. radovi na izučavanju književnog i folklornog blaga, naročito lirske i epske muslimanske narodne pjesme.[1]
Od važnosti za jugoslovensku orijentalistiku i istoriju ističu se radovi u kojima se rasvjetljava lik, uloga i djelatnost pojedinih ličnosti iz perioda Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlašću. To su radovi: „Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni“ (Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju (POF) VI—VII, Sarajevo, 1956—57, 77—114); „Elči hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku“ (el-Avdije, V/1942, 7, 165—179, 8-10, 277—240 i 11—12, 276—288); „Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672—1719“ (Radovi — ANUBiH, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga19, Sarajevo 1977, 201—241).[4]
Interesovanje za kulturnu istoriju i poznavanje orijentalnih jezika, Bejtića su odvele i u tada slabo proučenu tematiku bosanskohercegovačke kulturne baštine na orijentalnim jezicima. Plod naučnoistraživačkog rada, koji zauzima važno mjesto u domaćoj orijentalistici i istoriji književnosti, su radovi o ličnostima i stvaralaštvu jednog broja stvaralaca na orijentalnim jezicima, do tada malo poznatih u domaćoj orijentalistici: „Pjesnik Sabit Alaudin Užičanin kao sarajevski kadija i bosanski mula“ (Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, II—III/1974, 3—20); „Ljubuški i Ljubušaci u Kačićevu Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“ (Radovi ANUBiH, Odjeljenje društvenih nauka, knj.19, Sarajevo, 1977, 243—267).[5]
Bejtić je doprinio i izučavanju istorije pojedinih naselja u BiH iz vremena Osmanskog carstva. Posebno se ističu radovi: „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“ (POF III—IV/1952—53, 229—296); „Povijest i umjetnost Foče na Drini“ (Naše starine, III/1956, 23—74, IV/1957, 33—62); „Nova kasaba u Jadru — Građevno-urbanistički razvoj naselja kao tipa karavanske varoši“ (Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine XI/1960, 225—250); „BanjaLuka pod turskom vladavinom — arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku“ (Naše starine, I/1953, 91—117); „Rudo i rudski kraj kroz vjekove“ (Rudo-Spomenica povodom 30. godina Prve proleterske brigade, Sarajevo 1971, 179—240); „Podaci za kulturnu povijest vezirskog grada Travnika“ (Naše starine, II/1954, 151—166), i mnogi drugi radovi.[5]
Prikupljajući i proučavajući narodno književno i folklorno stvaralaštvo dao je znatan prilog i folklornoj baštini: „Prilozi proučavanju naših narodnih pjesama“ (dva dijela) (Bilten Instituta za proučavanje folklora, 2/1953, 387—405, 3/1955, 105—124); U rukopisu je ostao neobjavljen rad: „Zbirka epskih i lirskih pjesama“.[5]
Zbog svog obilnog naučno-istraživačkog rada iz oblasti osmanistike izabran je za dopisnog člana Istanbulskog instituta i Instituta za islamsku umjetnost u Ankari, dok je njegov doprinos zaštiti i regeneraciji Baščaršije polučio dobijanje grupne 27.-julske nagrade SR Bosne i Hercegovine 1976. godine.[5] Bejtić je učestvovao i na brojnim tematskim skupovima u Jugoslaviji i van nje, a sarađivao je i sa brojim naučnim ustanovama: Akademijom nauka Bosne i Hercegovine, Enciklopedijom Jugoslavije, Enciklopedijom likovnih umjetnosti (gdje su zapaženi njegovi doprinosi, kao i u Enciklopediji leksikografskog zavoda).[5][6] Iza sebe je ostavio i brojne neobljavljene radove.[7]
Preminuo je 7. jula 1981. godine u Sarajevu.[1][2]
Izabrana bibliografija
Ovaj članak je nedovršen. |
Knjige
- Bejtić, Alija (2007). Banjaluka pod osmanskom vladavinom : arhitektura i teritorijalni razvitak grada ; [urednici Fuad Balić, Ismet Smailović, Sabira Husedžinović]. Banja Luka: Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" (Banja Luka : Grafid). COBISS.RS 371480 COBISS.BH 371480
Radovi u časopisisma
- Bejtić, Alija (1943). „Uloga vakufa u izgradnji i razvitku naših gradova”. Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1944 : (1363-1364. po Hidžri). Sarajevo: Muslimansko kulturno društvo "Narodna uzdanica", (Sarajevo : Tiskara „Bosanska pošta“). XII: 153—161. COBISS.BH 22110470
- Bejtić, Alija (1953). „Banja Luka pod turskom vladavinom : Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku” (PDF). Naše starine. Sarajevo: Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske) (I): 91—116. COBISS.SR 523428964 COBISS.SR 57465612 COBISS.RS 57465612 COBISS.BH 12902146
- Bejtić, Alija (1953). „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini”. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Sarajevo: Orijentalni institut (III—IV/1952-53): 229—297. COBISS.SR 89151498 COBISS.SR 103969543 COBISS.RS 1126062052 COBISS.BH 16399874
Reference
- ^ а б в г д ђ е ж з POF br. 31 (1981). str. 7.
- ^ а б в г д ђ е „Bejtić, Alija”. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 20. 6. 2019.
- ^ Čar-Drnda (1987). str. 203.
- ^ POF br. 31 (1981). str. 7—8.
- ^ а б в г д POF br. 31 (1981). str. 8.
- ^ Čar-Drnda (1987). str. 209—210.
- ^ POF br. 31 (1981). str. 8—9.
Literatura
- Čar-Drnda, Hatidža (1987). „Bibliografija radova Alije Bejtića”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo: Orijentalni institut (37): 203—210. COBISS.SR 104008455 COBISS.RS 1126062052 COBISS.BH 16399874
- „IN MEMORIAM : Alija Bejtić”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo: Orijentalni institut (31): 7—9. 1981. COBISS.SR 104008455 COBISS.RS 1126062052 COBISS.BH 16399874
- Nametak, Alija (1994). Sarajevski nekrologij. Sarajevo: Globus. COBISS.SR 121028364 COBISS.BH 47073280
- Nametak, Alija (2004). Sarajevski nekrologij. Sarajevo: Civitas, (Ljubljana : Mladinska knjiga). COBISS.SR 13114118 COBISS.RS 214465536 COBISS.BH 13114118
- Zlatar, Behija (2010). „Šezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo: Orijentalni institut (60): 9—20. COBISS.SR 104008455 COBISS.RS 1126062052 COBISS.BH 16399874