Падеж — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
.
Ред 1: Ред 1:
{{Short description|Категоризација именица, заменица и придева у лингвистици}}{{рут}}
{{глобализовање}}
[[Датотека:Number of grammatical cases.png|400px|мини|десно|Број падежа у употреби међу европским језицима. Сива означава да нема падежа у језику.]]

Граматичка категорија '''падежа''' именских речи су различити наставци исте именске речи који означавају различите односе у које именска реч ступа у [[реченица|реченици]]. По односу тих наставака и граматичке основе једне именске речи она се сврстава у једну од врста промене ([[деклинација (лингвистика)|деклинације]]). [[Српски језик|Српски књижевни језик]] разликује седам падежа за [[једнина|једнину]] и [[множина|множину]].
Граматичка категорија '''падежа''' именских речи су различити наставци исте именске речи који означавају различите односе у које именска реч ступа у [[реченица|реченици]]. По односу тих наставака и граматичке основе једне именске речи она се сврстава у једну од врста промене ([[деклинација (лингвистика)|деклинације]]). [[Српски језик|Српски књижевни језик]] разликује седам падежа за [[једнина|једнину]] и [[множина|множину]].

Граматички падеж је у [[linguistics|лингвистици]] term regarding a manner of categorizing [[noun]]s, [[pronoun]]s, [[adjective]]s, [[participle]]s, and [[Numeral (linguistics)|numeral]]s according to their traditionally corresponding [[grammatical function]]s within a given [[phrase]], [[clause]], or [[sentence (linguistics)|sentence]]. In some languages, nouns, pronouns, adjectives, [[determiner]]s, participles, prepositions, numerals, articles and their [[Modifier (grammar)|modifiers]] take different [[inflected]] forms, depending on their case. As a language evolves, cases can merge (for instance, in [[Ancient Greek]], the [[locative case]] merged with the [[dative case]]), a phenomenon formally called [[Syncretism (linguistics)|syncretism]].{{sfn|Clackson|2007|page=91}}

[[English language|English]] has largely lost its inflected case system although personal pronouns still have three cases, which are simplified forms of the [[Nominative case|nominative]], [[Accusative case|accusative]] and [[genitive case]]s. They are used with [[personal pronoun]]s: [[subjective case]] (I, you, he, she, it, we, they, who, whoever), [[objective case]] (me, you, him, her, it, us, them, whom, whomever) and [[possessive case]] (my, mine; your, yours; his; her, hers; its; our, ours; their, theirs; whose; whosever<ref>{{cite dictionary |title=Whosever {{!}} Definition of Whosever by Merriam-Webster |dictionary=Merriam-Webster |url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/whosever |access-date=2021-02-22}}</ref>).<ref>The Chambers Dictionary, 11th edition</ref>

== Историја ==
It is widely accepted that the Ancient Greeks had a certain idea of the forms of a name in their own language. A fragment of [[Anacreon]] seems to prove this. Nevertheless, it cannot be inferred that the [[Ancient Greeks]] really knew what grammatical cases were. Grammatical cases were first recognized by the [[Stoics]] and from some philosophers of the [[Peripatetic school]].<ref name=treccani>{{cite web |url=http://www.treccani.it/enciclopedia/linguaggio |title=Linguaggio nell'Enciclopedia Treccani}}</ref><ref>{{cite book |last1=Michael |first1=Ian |title=English Grammatical Categories: And the Tradition to 1800 |url=https://books.google.com/books?id=jPf2_DAQxhYC&q=the+stoics+transitive+verbs&pg=PA93 |date=2010-06-10 |isbn=9780521143264}}</ref> The advancements of those philosophers were later employed by the philologists of the [[Alexandrian school]].<ref>{{cite journal |jstor=43646836 |title=The Stoic Notion of a Grammatical Case |journal=Bulletin of the Institute of Classical Studies |volume=39 |pages=13–24 |last1=Frede |first1=Michael |year=1994|doi=10.1111/j.2041-5370.1994.tb00449.x |doi-access=free }}</ref><ref name=treccani/>

== Морфолошки и апстрактни падеж ==

Израз ''падеж'' у традиционалним дескриптивним [[граматика]]ма појединих језика углавном се употребљава када се мисли на ''морфолошки падеж'', деклинацијски облик речи који означава службу или односе именске речи ([[именице]], [[придев]]а, [[заменице]], [[бројеви (врсте речи)|броја]]) у реченици. Према томе за језике који немају развијену морфологију, попут енглеског, каже се да имају мало или уопште немају падежа.

U nekim se suvremenijim teorijama, međutim, pretpostavlja da u svim jezicima postoje tzv. ''apstraktni padeži'', koji su izraženi na razne načine &ndash; morfološki, [[sintaksa|sintaktički]] (primjerice redom riječi ili [[prijedlozi|prijedlogom]]) ili kako drugačije. Pritom se na jedan način može izraziti nekoliko apstraktnih padeža.

U standardnom hrvatskom jeziku tako tradicionalne gramatike navode sedam morfoloških padeža. Od toga se [[dativ]] od [[lokativ]]a razlikuje kod imenica samo naglaskom i to samo kod veoma malog broja riječi, npr. dativ jd. ''grâdu'', lokativ jd. ''grádu''. Jasnije se lokativ od dativa razlikuje po prijedlozima s kojima se redovito koristi: ''na'', ''o'', ''po'', ''pri'', ''prema'' i ''u''. Razlika dativa i lokativa je i u navezcima pridjevskih riječi muškoga i srednjeg roda (dativ -om, -omu, rjeđe -ome, lokativ -om, -ome). Lokativ nikada ne može biti bez svojih pri-
jedloga, što znači da je lokativ prijedložni izraz ("pri" samo s lokativom, "na, o, po, u" i s lokativom i akuzativom), a dativ može biti sam ili s prijedlozima "k, prema, nasuprot, unatoč, usprkos, nadomak" (starije slovnice definirale su: "k(a), prama, proć, proti(-v, -va), suproć, suproti"). U hrvatskom u dativu jednine prednost ima duži nastavak (–omu, –emu) a u lokativu jednine kraći (–om), dok je –ome stilski obilježen. Hrvatske slovnice (gramatike) sve do jezičnog unitarista [[Tomo Maretić|Tome Maretića]] dativ i lokativ bili su ujednačeni padežnim nastavkom.<ref>Ivana Gis: [http://hrcak.srce.hr/file/121492 Dativ i lokativ u suvremenim gramatikama], Hrvatistika, studentski jezikoslovni časopis, str.48-51</ref>
Moglo bi se reći i da se po prijedlozima u hrvatskom razlikuje i [[komitativ]] od instrumentala te [[ablativ]] od [[genitiv]]a (riječ je o apstraktnim padežima):

: ''Pišem '''olovkom'''''. (instrumental)
: ''Razgovaram '''s prijateljem'''''. (komitativ)
: ''Zagreb je glavni grad '''Hrvatske'''''. (genitiv)
: ''Dolazim '''iz Hrvatske'''''. (ablativ)

U [[engleski jezik|engleskom]] ili [[иtalijanski jezik|иtalijanskom jeziku]] još se više apstraktnih padeža razlikuje pomoću prijedloga ili redom riječi:

: ''John (NOM) gives a book (AK) to Bill (DAT).''
: "John daje knjigu Billu."

: ''Gianni (NOM) ha bevuto un bicchiere (AK) d'acqua (GEN).''
: "Gianni je popio čašu vode."

U oba jezika [[subjekt]], u nominativu, stoji ispred glagola, a [[objekt]], u akuzativu, iza njega. U navedenim je primjerima u engleskom dativ izražen prijedlogom ''to'' (hrv. ''u'', ''na'', ''prema''), a u talijanskom genitiv pomoću prijedloga ''di'' (hrv. ''od'', ''iz'').

== Подела језика према употреби падежа ==

Језици се, с обзиром на то којим се падежима у њима изражавају [[субјект]] и [[објект]] деле на [[номинативно-акузативни језици|номинативно-акузативне]], [[ергативни|ергативне]] и [[активни|активне]].

Ово је само један аспект дубље особине која се зове [[морфосинтактички поредак]].

=== Номинативно-акузативни језици ===

Jezici u kojima se na isti način označava [[subjekt]] svih [[glagol]]a, dok se za [[objekt]] koristi neki drugi način, nazivaju se '''nominativno-akuzativnim jezicima'''. Takav je i hrvatski te gotovo svi europski jezici, ali i većina ostalih jezika svijeta. Padež subjekta tu je uvijek [[nominativ]], a padež objekta [[akuzativ]].

Hrvatski:

: ''Čovjek (N) sjedi''.
: ''Čovjek (N) čita knjigu (A)''.
: ''Vidio sam čovjeka (A)''.

Engleski:

:''A man is sitting.''
:''A man is reading a book.''
:''I have seen a man.''

Subjekt je u engleskom uvijek ispred, a objekt iza glagola.

=== Ergativni ===

U '''ergativnim jezicima''' subjekt neprijelaznog [[glagol]]a stoji u istom padežu kao [[objekt]] prijelaznog glagola, tzv. [[apsolutiv|apsolutivu]], dok se [[subjekt]] prijelaznog glagola označava posebnim padežom, [[ergativ|ergativom]]. Od europskih jezika ergativan je samo [[baskijski jezik|baskijski]]. Ergativni su mnogi azijski, australski te neki drugi jezici.

Baskijski:

: ''Otsoa etorri da.''
: "vuk"-član-APS "doći"-particip "biti"-3sg.prez
: "Vuk je došao."

: ''Ehiztariak otsoa harrapatu du.''
: "lovac"-član-ERG "vuk"-član-APS "uloviti"-part. "imati"-3subj.3obj.prez
: "Lovac je ulovio vuka."

"Vuk" je u prvoj rečenici subjekt, a u drugoj objekt, no uvijek je u apsolutivu (s članom ''-a-'' i nultim padežnim nastavkom). "Lovac", subjekt prijelaznog glagola, označen je ergativnim nastavkom ''-k''.

=== Aktivni ===

'''Aktivni jezici''' česti su u [[Amerika|Americi]]. Glagoli se u tim jezicima dijele na dvije skupine - aktivne i stativne. Aktivni označavaju radnju kojom subjekt sam, svjesno upravlja, primjerice ''tući'' ili ''hodati''. Stativni znače uglavnom stanja ili zbivanja te radnje na koje subjekt nema utjecaja, na primjer ''sjediti'', ''spavati'' ili ''bolovati'', a često odgovaraju [[predikat]]ima koji se u europskim jezicima sastoje od pomoćnog glagola ''biti'' i [[pridjev]]a ili [[imenica]] (''biti velik, dobar, čovjek...'').

Uz aktivne glagole (prijelazne i neprijelazne) ide nominativno-akuzativna sintaktička struktura, dok uz stativne (uglavnom su neprijelazni) ergativna. Padež subjekta aktivnih glagola naziva se [[agentiv|agentivom]], a padež objekta aktivnih i subjekta stativnih glagola [[pacijentiv|pacijentivom]]. Evo primjera iz američkog indijanskog jezika lakhota (iz sjuanske jezične porodice):

Aktivni glagoli:

: ''Wa-hí.''
: 1sg.AGT-"doći"
: "Došao sam."

: ''Na-yá-žin.''
: 2sg.AGT-"stajati"
: "Stojiš."

: ''Ma-khíze.''
: (3sg.AGT-)1sg.PAC-"napasti"
: "Napao me je."

: ''Ni-khíze.''
: (3sg.AGT-)2sg.PAC-"napasti"
: "Napao te je."

: 'Ma-yá-khize.''
: 1sg.PAC-2sg.AGT-"napasti"
: "Napao si me."

Subjekt je u ovim rečenicama agens i izražen je agentivnim ličnim afiksima ''wa-'' (1. lice), ''ya-'' (2. lice) i 0- (3. lice). Objekt je pacijens i označen je pacijentivnim afiksima ''ma-'' (1. lice) i ni- (2. lice).

Napomena: Glagol ''stajati'' u jeziku lakhota glasi ''nážin'', dakle afiks ''-ya-'' u drugom primjeru je infiks, a prvi slog, ''na'', dio je glagolske osnove.

Stativni glagoli:

: ''Í-ma-púza.''
: 1sg.PAC-"biti žedan"
: Žedan sam.

: ''Ni-wášte.''
: 2sg.PAC-"biti dobar"
: Dobar si.

Subjekt glagola ''ípuza'' ("biti žedan") i ''wašté'' ("biti dobar") označen je pacijentivnim afiksima ''ma''- (1. lice) i ''ni''- (2. lice). Subjekt stativnih glagola u aktivnim se jezicima, dakle, tretira kao pacijens.


== Питања ==
== Питања ==
[[Датотека:Number of grammatical cases.png|400px|мини|десно|Број падежа у употреби међу европским језицима. Сива означава да нема падежа у језику.]]
{| class="wikitable" border=1 cellpadding=2 cellspacing=0 style="width: 400px; margin: 0px 20px 20px 0px; border-collapse: collapse; border: 1px solid #ffffff;"
{| class="wikitable" border=1 cellpadding=2 cellspacing=0 style="width: 400px; margin: 0px 20px 20px 0px; border-collapse: collapse; border: 1px solid #ffffff;"
|-
|-
Ред 30: Ред 147:
* [[Морфологија (лингвистика)|Морфологија]]
* [[Морфологија (лингвистика)|Морфологија]]


== Извори ==
== Референце ==
{{reflist}}

== Литература ==
{{refbegin|30em}}
* Станојчић, Ж. Поповић, Љ.. „Граматика српског језика“, Завод за издавање уџбеника: Нови Сад. {{page|year=1992|isbn=978-86-17-02288-2|pages=}}.
* Станојчић, Ж. Поповић, Љ.. „Граматика српског језика“, Завод за издавање уџбеника: Нови Сад. {{page|year=1992|isbn=978-86-17-02288-2|pages=}}.
* Ivan G. Iliev. On the Nature of Grammatical Case ... (Case and Vocativeness/Падеж и вокативност) [http://www.scribd.com/doc/133271099/Ivan-G-Iliev-CASE-AND-VOCATIVENESS On the Nature of Grammatical Case ...]
* Ivan G. Iliev. On the Nature of Grammatical Case ... (Case and Vocativeness/Падеж и вокативност) [http://www.scribd.com/doc/133271099/Ivan-G-Iliev-CASE-AND-VOCATIVENESS On the Nature of Grammatical Case ...]
* {{cite book |author-link1=James Clackson |first1= James |last1=Clackson |date=2007 |isbn=9781139467346 |url=https://books.google.com/books?id=DJDjNp6wODoC&pg=PA90 |title=Indo-European linguistics: an introduction |publisher=Cambridge University Press}}
{{-}}
* Ivan G. Iliev (2007) [https://www.scribd.com/doc/133271099/Ivan-G-Iliev-CASE-AND-VOCATIVENESS On the Nature of Grammatical Case ... (Case and Vocativeness)]
* [http://www.ijors.net/issue7_1_2018/articles/iliev.html Iliev, Iv. The Russian Genitive of Negation and Its Japanese Counterpart. International Journal of Russian Studies. 1, 2018]
* Blake, B. (1992). The Case Hierarchy. ''La Trobe Working Papers in Linguistics, 5'', 1-6. Retrieved from https://web.archive.org/web/20070929161614/http://www.latrobe.edu.au/linguistics/LaTrobePapersinLinguistics/Vol%2005/01Blake.pdf
* Caha, P. (2008). The Case Hierarchy as Functional Sequence. ''Linguistische Arbeitsberichte (LAB), 86'', 247-276. Retrieved from https://linguistik.philol.uni-leipzig.de/research/working-papers-lab/lab-volumes
* Blake, B. J. (2001). ''Case'' (2nd ed.). New York, NY: Cambridge University Press.
* {{Cite book|first=Michael|last=Drout|title=King Alfred's Grammar|chapter=Word Order and Cases|url=https://people.umass.edu/sharris/in/gram/KingAlfredGrammar.html|chapter-url=https://people.umass.edu/sharris/in/gram/GrammarBook/GramCases.html|access-date=2021-05-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20200224012042/http://people.umass.edu/sharris/in/gram/KingAlfredGrammar.html|archive-date=2020-02-24|url-status=live|website=umass.edu}}
* {{Cite web|title=Zagrebačka slavistička škola – Izražavanje prostornih značenja padežnim oblicima|url=https://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1823&naslov=izrazavanje-prostornih-znacenja-padeznim-oblicima|first=Diana|last=Stolac|language=hr|archive-url=https://web.archive.org/web/20210520140620/https://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1823&naslov=izrazavanje-prostornih-znacenja-padeznim-oblicima|archive-date=2021-05-20|url-status=live|website=hrvatskiplus.org}}
* {{Cite journal |jstor = 43646836|title = The Stoic Notion of a Grammatical Case|journal = Bulletin of the Institute of Classical Studies|volume = 39|pages = 13–24|last1 = Frede|first1 = Michael|year = 1994|doi = 10.1111/j.2041-5370.1994.tb00449.x|doi-access = free}}
* {{Cite book|page=814|last1=Fowler |first1=H.W.|editor1-last=Butterfield |editor1-first=Jeremy|title= Fowler's Dictionary of Modern English Usage |date=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-966135-0}}
* {{cite book |last1=Huddleston |first1=Rodney |author-link1=Rodney Huddleston |last2= Pullum |first2= Geoffrey K. |author-link2= Geoffrey Pullum|title=The Cambridge Grammar of the English Language |year=2002 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge; New York |isbn=0-521-43146-8 |page=494 }}
* [[James Clackson]] (2007) [https://books.google.com/books?id=DJDjNp6wODoC&pg=PA90 ''Indo-European linguistics: an introduction''], p.90
* Amba Kulkarni and Peter Scharf (eds), ''[https://books.google.com/books?id=t2f1hneiV08C&pg=PA68 Sanskrit Computational Linguistics: First and Second International Symposia Rocquencourt, France, October 29-31, 2007 and Providence, RI, USA, May 15-17, 2008, Revised Selected Papers]'', Volume 5402 of Lecture notes in artificial intelligence, Springer, 2009, {{ISBN|3-642-00154-8}}, pp. 64–68.
* Pieter Cornelis Verhagen, ''[https://books.google.com/books?id=5vmaX_JQzc4C&pg=PA281 Handbook of oriental studies: India. A history of Sanskrit grammatical literature in Tibet, Volume 2]'', BRILL, 2001, {{ISBN|90-04-11882-9}}, p. 281.

{{refend}}

== Спољашње везе ==
{{Commons category|Grammatical cases}}
*[http://www.smg.surrey.ac.uk/features/morphosyntactic/case/ Grammatical Features Inventory] – [[Digital object identifier|DOI]]: 10.15126/SMG.18/1.04
*World Atlas of Language Structures Online
**[http://wals.info/chapter/28 Chapter 28: Case Syncretism]
**[http://wals.info/chapter/49 Chapter 49: Number of Cases]
**[http://wals.info/chapter/50 Chapter 50: Asymmetrical Case Marking]
**[http://wals.info/chapter/51 Chapter 51: Position of Case Affixes]
**[http://wals.info/chapter/98 Chapter 98: Alignment of Case Marking of Full Noun Phrases]
**[http://wals.info/chapter/99 Chapter 99: Alignment of Case Marking of Pronouns]
* {{cite news | title=The singular, gender-neutral 'they' added to the Associated Press Stylebook | author=Andrews, Travis M. | date=March 28, 2017 | newspaper=Washington Post | url=https://www.washingtonpost.com/news/morning-mix/wp/2017/03/28/the-singular-gender-neutral-they-added-to-the-associated-press-stylebook/}}
*[http://www.hi.is/~eirikur/cases.pdf The Status of Morphological Case in the Icelandic Lexicon] by Eiríkur Rögnvaldsson. Discussion of whether cases convey any inherent syntactic or semantic meaning.
*[http://web.phil-fak.uni-duesseldorf.de/~wdl/OptCase.pdf Optimal Case: The Distribution of Case in German and Icelandic] by Dieter Wunderlich

{{падежи}}
{{падежи}}
{{Authority control}}


[[Категорија:Падежи|*]]
[[Категорија:Падежи|*]]

Верзија на датум 13. јун 2021. у 03:28

Број падежа у употреби међу европским језицима. Сива означава да нема падежа у језику.

Граматичка категорија падежа именских речи су различити наставци исте именске речи који означавају различите односе у које именска реч ступа у реченици. По односу тих наставака и граматичке основе једне именске речи она се сврстава у једну од врста промене (деклинације). Српски књижевни језик разликује седам падежа за једнину и множину.

Граматички падеж је у лингвистици term regarding a manner of categorizing nouns, pronouns, adjectives, participles, and numerals according to their traditionally corresponding grammatical functions within a given phrase, clause, or sentence. In some languages, nouns, pronouns, adjectives, determiners, participles, prepositions, numerals, articles and their modifiers take different inflected forms, depending on their case. As a language evolves, cases can merge (for instance, in Ancient Greek, the locative case merged with the dative case), a phenomenon formally called syncretism.[1]

English has largely lost its inflected case system although personal pronouns still have three cases, which are simplified forms of the nominative, accusative and genitive cases. They are used with personal pronouns: subjective case (I, you, he, she, it, we, they, who, whoever), objective case (me, you, him, her, it, us, them, whom, whomever) and possessive case (my, mine; your, yours; his; her, hers; its; our, ours; their, theirs; whose; whosever[2]).[3]

Историја

It is widely accepted that the Ancient Greeks had a certain idea of the forms of a name in their own language. A fragment of Anacreon seems to prove this. Nevertheless, it cannot be inferred that the Ancient Greeks really knew what grammatical cases were. Grammatical cases were first recognized by the Stoics and from some philosophers of the Peripatetic school.[4][5] The advancements of those philosophers were later employed by the philologists of the Alexandrian school.[6][4]

Морфолошки и апстрактни падеж

Израз падеж у традиционалним дескриптивним граматикама појединих језика углавном се употребљава када се мисли на морфолошки падеж, деклинацијски облик речи који означава службу или односе именске речи (именице, придева, заменице, броја) у реченици. Према томе за језике који немају развијену морфологију, попут енглеског, каже се да имају мало или уопште немају падежа.

U nekim se suvremenijim teorijama, međutim, pretpostavlja da u svim jezicima postoje tzv. apstraktni padeži, koji su izraženi na razne načine – morfološki, sintaktički (primjerice redom riječi ili prijedlogom) ili kako drugačije. Pritom se na jedan način može izraziti nekoliko apstraktnih padeža.

U standardnom hrvatskom jeziku tako tradicionalne gramatike navode sedam morfoloških padeža. Od toga se dativ od lokativa razlikuje kod imenica samo naglaskom i to samo kod veoma malog broja riječi, npr. dativ jd. grâdu, lokativ jd. grádu. Jasnije se lokativ od dativa razlikuje po prijedlozima s kojima se redovito koristi: na, o, po, pri, prema i u. Razlika dativa i lokativa je i u navezcima pridjevskih riječi muškoga i srednjeg roda (dativ -om, -omu, rjeđe -ome, lokativ -om, -ome). Lokativ nikada ne može biti bez svojih pri- jedloga, što znači da je lokativ prijedložni izraz ("pri" samo s lokativom, "na, o, po, u" i s lokativom i akuzativom), a dativ može biti sam ili s prijedlozima "k, prema, nasuprot, unatoč, usprkos, nadomak" (starije slovnice definirale su: "k(a), prama, proć, proti(-v, -va), suproć, suproti"). U hrvatskom u dativu jednine prednost ima duži nastavak (–omu, –emu) a u lokativu jednine kraći (–om), dok je –ome stilski obilježen. Hrvatske slovnice (gramatike) sve do jezičnog unitarista Tome Maretića dativ i lokativ bili su ujednačeni padežnim nastavkom.[7] Moglo bi se reći i da se po prijedlozima u hrvatskom razlikuje i komitativ od instrumentala te ablativ od genitiva (riječ je o apstraktnim padežima):

Pišem olovkom. (instrumental)
Razgovaram s prijateljem. (komitativ)
Zagreb je glavni grad Hrvatske. (genitiv)
Dolazim iz Hrvatske. (ablativ)

U engleskom ili иtalijanskom jeziku još se više apstraktnih padeža razlikuje pomoću prijedloga ili redom riječi:

John (NOM) gives a book (AK) to Bill (DAT).
"John daje knjigu Billu."
Gianni (NOM) ha bevuto un bicchiere (AK) d'acqua (GEN).
"Gianni je popio čašu vode."

U oba jezika subjekt, u nominativu, stoji ispred glagola, a objekt, u akuzativu, iza njega. U navedenim je primjerima u engleskom dativ izražen prijedlogom to (hrv. u, na, prema), a u talijanskom genitiv pomoću prijedloga di (hrv. od, iz).

Подела језика према употреби падежа

Језици се, с обзиром на то којим се падежима у њима изражавају субјект и објект деле на номинативно-акузативне, ергативне и активне.

Ово је само један аспект дубље особине која се зове морфосинтактички поредак.

Номинативно-акузативни језици

Jezici u kojima se na isti način označava subjekt svih glagola, dok se za objekt koristi neki drugi način, nazivaju se nominativno-akuzativnim jezicima. Takav je i hrvatski te gotovo svi europski jezici, ali i većina ostalih jezika svijeta. Padež subjekta tu je uvijek nominativ, a padež objekta akuzativ.

Hrvatski:

Čovjek (N) sjedi.
Čovjek (N) čita knjigu (A).
Vidio sam čovjeka (A).

Engleski:

A man is sitting.
A man is reading a book.
I have seen a man.

Subjekt je u engleskom uvijek ispred, a objekt iza glagola.

Ergativni

U ergativnim jezicima subjekt neprijelaznog glagola stoji u istom padežu kao objekt prijelaznog glagola, tzv. apsolutivu, dok se subjekt prijelaznog glagola označava posebnim padežom, ergativom. Od europskih jezika ergativan je samo baskijski. Ergativni su mnogi azijski, australski te neki drugi jezici.

Baskijski:

Otsoa etorri da.
"vuk"-član-APS "doći"-particip "biti"-3sg.prez
"Vuk je došao."
Ehiztariak otsoa harrapatu du.
"lovac"-član-ERG "vuk"-član-APS "uloviti"-part. "imati"-3subj.3obj.prez
"Lovac je ulovio vuka."

"Vuk" je u prvoj rečenici subjekt, a u drugoj objekt, no uvijek je u apsolutivu (s članom -a- i nultim padežnim nastavkom). "Lovac", subjekt prijelaznog glagola, označen je ergativnim nastavkom -k.

Aktivni

Aktivni jezici česti su u Americi. Glagoli se u tim jezicima dijele na dvije skupine - aktivne i stativne. Aktivni označavaju radnju kojom subjekt sam, svjesno upravlja, primjerice tući ili hodati. Stativni znače uglavnom stanja ili zbivanja te radnje na koje subjekt nema utjecaja, na primjer sjediti, spavati ili bolovati, a često odgovaraju predikatima koji se u europskim jezicima sastoje od pomoćnog glagola biti i pridjeva ili imenica (biti velik, dobar, čovjek...).

Uz aktivne glagole (prijelazne i neprijelazne) ide nominativno-akuzativna sintaktička struktura, dok uz stativne (uglavnom su neprijelazni) ergativna. Padež subjekta aktivnih glagola naziva se agentivom, a padež objekta aktivnih i subjekta stativnih glagola pacijentivom. Evo primjera iz američkog indijanskog jezika lakhota (iz sjuanske jezične porodice):

Aktivni glagoli:

Wa-hí.
1sg.AGT-"doći"
"Došao sam."
Na-yá-žin.
2sg.AGT-"stajati"
"Stojiš."
Ma-khíze.
(3sg.AGT-)1sg.PAC-"napasti"
"Napao me je."
Ni-khíze.
(3sg.AGT-)2sg.PAC-"napasti"
"Napao te je."
'Ma-yá-khize.
1sg.PAC-2sg.AGT-"napasti"
"Napao si me."

Subjekt je u ovim rečenicama agens i izražen je agentivnim ličnim afiksima wa- (1. lice), ya- (2. lice) i 0- (3. lice). Objekt je pacijens i označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice).

Napomena: Glagol stajati u jeziku lakhota glasi nážin, dakle afiks -ya- u drugom primjeru je infiks, a prvi slog, na, dio je glagolske osnove.

Stativni glagoli:

Í-ma-púza.
1sg.PAC-"biti žedan"
Žedan sam.
Ni-wášte.
2sg.PAC-"biti dobar"
Dobar si.

Subjekt glagola ípuza ("biti žedan") i wašté ("biti dobar") označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice). Subjekt stativnih glagola u aktivnim se jezicima, dakle, tretira kao pacijens.

Питања

Падеж Питање
Номинатив Ко? Шта?
Генитив Кога? Чега?
Датив Коме? Чему?
Акузатив Кога (видим)? Шта (гледам)?
Вокатив Хеј!
Инструментал С ким(e)? Чим(е)?
Локатив О коме? О чему?

Види још

Референце

  1. ^ Clackson 2007, стр. 91.
  2. ^ „Whosever | Definition of Whosever by Merriam-Webster”. Merriam-Webster. Приступљено 2021-02-22. 
  3. ^ The Chambers Dictionary, 11th edition
  4. ^ а б „Linguaggio nell'Enciclopedia Treccani”. 
  5. ^ Michael, Ian (2010-06-10). English Grammatical Categories: And the Tradition to 1800. ISBN 9780521143264. 
  6. ^ Frede, Michael (1994). „The Stoic Notion of a Grammatical Case”. Bulletin of the Institute of Classical Studies. 39: 13—24. JSTOR 43646836. doi:10.1111/j.2041-5370.1994.tb00449.xСлободан приступ. 
  7. ^ Ivana Gis: Dativ i lokativ u suvremenim gramatikama, Hrvatistika, studentski jezikoslovni časopis, str.48-51

Литература

Спољашње везе