Međunarodni standardni broj knjige — разлика између измена
м r2.7.2+) (Робот: додато be:Міжнародны стандартны кніжны нумар |
м r2.7.3) (Робот: измењено ilo:Sangalubongan a Pagalagadan a Numero ti Libro |
||
Ред 61: | Ред 61: | ||
[[hr:Međunarodni standardni knjižni broj]] |
[[hr:Međunarodni standardni knjižni broj]] |
||
[[hy:Գրքի միջազգային ստանդարտ համար]] |
[[hy:Գրքի միջազգային ստանդարտ համար]] |
||
[[ilo:Sangalubongan a |
[[ilo:Sangalubongan a Pagalagadan a Numero ti Libro]] |
||
[[is:ISBN]] |
[[is:ISBN]] |
||
[[it:ISBN]] |
[[it:ISBN]] |
Верзија на датум 19. мај 2012. у 01:04
ISBN (International Standard Book Number = međunarodni standardni knjižni broj) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medij na kojem se objavljuju. [1] Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo upotrebljavati u Velikoj Britaniji kao SBN (Standard Book Number = standardni knjižni broj), a obuhvaćao je samo izdavače sa engleskog govornog područja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća SBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN. 1972. godine osnovan je Međunarodna agencija za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordinira rad nacionalnih agencija za ISBN i prati primjenu sistema.
Struktura ISBN-a
Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se od akronima engleskog naziva ISBN i trinaest cifara raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom. Prvu skupinu čini trocifreni prefiks, druga je oznaka nacionalne, geografske ili jezičke grupe, treća je oznaka izdavača, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. “Broj cifara u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o planu izdavača, odnosno broju naslova koje izdavač namjerava objaviti.” [2]
Do 1. januara 2007. godine ISBN oznaka sastojala se od deset cifara raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. januara 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz desetocifrene u trinaestocifrenu tako da je desetocifrena oznaka dobila trocifreni prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni knjižnji broj u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodom [[EAN-13]] (European Article Numbering - europsko označavanje proizvoda brojevima). Izdavači koji su se uključili u sistem ISBN prije 1. januara 2007. ne smiju koristiti desetocifrene ISBN oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaestocifrene ISBN oznake uz pomoć konvertera dostupnog na adresi:http://isbn-international.org/converter/converter.html
Kako se izdavač uključuje u sistem ISBN
Svaki izdavač koji se želi uključiti u ISBN sistem treba najprije ispuniti upitnik, koji se preuzima u nacionalnoj agenciji za ISBN, i priložiti plan izdavača. Na temelju toga izdavač zauzima odgovarajuće mjesto u ISBN sistemu.“ Uključenjem u sistem ISBN podaci o izdavaču objavljuju se u međunarodnom imeniku izdavača Publishers' International ISBN Directory, koji jednom godišnje izdaje Međunarodna agencija za ISBN.” [3]
Zašto ISBN?
Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada narudžbi, evidencija prednarudžbi, marketing, bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga, inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i strojno čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.
Izvori
- Hrvatski ured za ISBN (14.3.2008.)