Barionska asimetrija

С Википедије, слободне енциклопедије

U fizičkoj kosmologiji, problem barionske asimetrije, takođe poznat kao problem asimetrije materije ili problem asimetrije materija–antimaterija,[1][2] je uočena neravnoteža u barionskoj materiji (tipu materije koja se doživljava u svakodnevnom životu) i antibarionskoj materiji u vidljivom univerzumu. Ni standardni model fizike čestica, ni teorija opšte relativnosti ne pružaju poznato objašnjenje zašto bi to trebalo da bude tako, a prirodna je pretpostavka da je univerzum neutralan u pogledu svog očuvanog naelektrisanja.[3] Smatra se da je Veliki prasak trebalo da proizvede jednake količine materije i antimaterije. Pošto izgleda da to nije bio slučaj, verovatno su neki fizički zakoni morali delovati drugačije ili nisu postojali za materiju i antimateriju. Postoji nekoliko konkurentskih hipoteza koje objašnjavaju neravnotežu materije i antimaterije koja je rezultirala bariogenezom. Međutim, još uvek ne postoji teorija konsenzusa koja bi objasnila ovaj fenomen, koji je opisan kao „jedna od velikih misterija u fizici“.[4]

Saharovski uslovi[уреди | уреди извор]

Godine 1967, Andrej Saharov je predložio[5] set od tri neophodna uslova koje interakcija koja stvara barione mora zadovoljiti za produkciju materije i antimaterije različitim brzinama. Ovi uslovi su inspirisani nedavnim otkrićima kosmičkog pozadinskog zračenja[6] i CP kršenja u sistemu neutralnog kaona.[7] Tri neophodna „saharovska uslova” su:

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „The matter-antimatter asymmetry problem”. CERN. Приступљено 3. 4. 2018. 
  2. ^ Sather, Eric. „The Mystery of the Matter Asymmetry” (PDF). Vanderbilt University. Архивирано из оригинала (PDF) 04. 04. 2018. г. Приступљено 3. 4. 2018. 
  3. ^ Sarkar, Utpal (2007). Particle and astroparticle physics. CRC Press. стр. 429. ISBN 978-1-58488-931-1. 
  4. ^ Canetti, L.; Drewes, M.; Shaposhnikov, M. (2012). „Matter and Antimatter in the Universe”. New J. Phys. 14 (9): 095012. Bibcode:2012NJPh...14i5012C. S2CID 119233888. arXiv:1204.4186Слободан приступ. doi:10.1088/1367-2630/14/9/095012. 
  5. ^ A. D. Sakharov (1967). „Violation of CP invariance, C asymmetry, and baryon asymmetry of the universe”. Journal of Experimental and Theoretical Physics Letters. 5: 24—27.  and in Russian, A. D. Sakharov (1967). „Violation of CP invariance, C asymmetry, and baryon asymmetry of the universe”. ZhETF Pis'ma. 5: 32—35. Архивирано из оригинала 2019-06-06. г. Приступљено 2017-12-06.  republished as A. D. Sakharov (1991). „Violation of CP invariance, C asymmetry, and baryon asymmetry of the universe”. Soviet Physics Uspekhi (на језику: руски и енглески). 34 (5): 392—393. Bibcode:1991SvPhU..34..392S. doi:10.1070/PU1991v034n05ABEH002497. 
  6. ^ A. A. Penzias; R. W. Wilson (1965). „A Measurement of Excess Antenna Temperature at 4080 Mc/s”. Astrophysical Journal. 142: 419—421. Bibcode:1965ApJ...142..419P. doi:10.1086/148307Слободан приступ. 
  7. ^ J. W. Cronin; V. L. Fitch; et al. (1964). „Evidence for the 2π decay of the K02 meson”. Physical Review Letters. 13 (4): 138—140. Bibcode:1964PhRvL..13..138C. doi:10.1103/PhysRevLett.13.138Слободан приступ.