Dehidrataza

С Википедије, слободне енциклопедије

Dehidrataze su grupa lijaznih enzima koji formiraju dvostruke i trostruke veze u supstratu putem uklanjanja vode.[1] One se mogu naći na mnogim mestima uključujući mitohondrije, peroksizom i citosol.[2] Postoji više od 150 različitih enzima dehidrataze[3] koji su klasifikovani u četiri grupe. Dehidrataze mogu da deluju na hidroksiacil-CoA sa ili bez kofaktora, a neke imaju metalni i nemetalni klaster koji deluju kao aktivno mesto.

Nedostatak dehidrataze u telu može dovesti do manje teškog stanja hiperfenilalaninemije, što uključuje prekomerno prisustvo fenilalanina u krvi. To je uzrokovano genetskim recesivnim poremećajem u autozomnoj DNK.[4]

Uobičajene dehidrataze uključuju:

Dehidrataza delta-aminolevulinske kiseline se nalazi u krvi i učestvuje u proizvodnji hem grupe globina.[5] Ljudi izloženi olovu će imati smanjenje aktivnosti ADA-D.[6]

Serinska dehidrataza se uglavnom nalazi u jetri i katalizuje reakciju pretvaranja serina u piruvat i amonijak. U ishrani sa povećanom količinom proteina, aktivnost serinske dehidrataze je povećana.[7]

Arogenatna dehidrataza se nalazi uglavnom u hloroplastima viših biljaka. Ona katalizuje reakciju pretvaranja L-arogenata u L-fenilalanin.[8]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „dehydratase”. The Free Dictionary. 
  2. ^ "Evidence that f-hydroxyacyl-CoA dehydrase purified from rat liver microsomes is of peroxisomal origin". Biochem. J. 287.
  3. ^ „ENZYME: 4.2.1.-”. enzyme.expasy.org. Приступљено 2016-11-05. 
  4. ^ "Orphanet: Dehydratase deficiency". www.orpha.net. Retrieved 2016-11-01.
  5. ^ Reference, Genetics Home. "ALAD gene". Genetics Home Reference. Retrieved 2016-11-04.
  6. ^ Burch; Siegel. "Improved Method for Measurement of delta-Aminolevulinic Acid DehydrataseActivity of Human Erythrocytes". Clinical Chemistry. 17.
  7. ^ Mauron, J.; Mottu, F.; Spohr, G. (1973). „10.1111/j.1432-1033.1973.tb02614.x”. European Journal of Biochemistry. 32 (2): 331—342. PMID 4347092. doi:10.1111/j.1432-1033.1973.tb02614.x. 
  8. ^ Jung; Zamir; Jensen. "Chloroplasts of higher plants synthesize L-phenylalanine via L-arogenate". Proc. Nati. Acad. Sci. USA. 83.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • Dehydratases на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)