Ivan Ceković
| Ivan Ceković | |
|---|---|
 |
Ivan Ceković (6. oktobar 1930 - 15. februar 2009) je bio crnogorski književnik.[1]
Biografija[уреди | уреди извор]
Ivan Ceković je rođen 6. oktobra 1930. godine u selu Golubovci, blizu Podgorice,[2] gdje je pohađao gimnaziju. Studirao je Novinarsko-diplomatsku visoku školu i Filozofski fakultet u Beogradu, u kome je živio skoro četiri decenije.[1] U Beogradu se upoznao i oženio Danicom Vejnović, novinarkom „Politike“. Iz tog braka ima ćerku Ivanu, vizuelnog umjetnika.
Posljednju godinu i po dana svog života proveo je u Domu za stare u Grbama,gdje je neumorno pisao.Umro je 15 februara 2009. godine. Po njegovoj želji, na njegovom posljednjem počivalištu, ispred Nikolj crkve u Golubovcima, upisan je stih I mrtav biću kao tek probuđen.[1]
Bibliografija[уреди | уреди извор]
Objavio je osam knjiga poezije za odrasle:
- Oko što ne umire ćutke (1956),
- Ratu umjesto psovke (1958),
- Kakav je to način (1961),
- Ravnaj se po boru (1964),
- Hod i ruža (1970),
- Pozna zora (1972),
- Otići dalje (1976),
- Čovjek mu vidik jedini (1978).
Skoro pet decenija je pisao za djecu. Njegovi stihovi su u čitankama, antologijama i školskim lektirama za djecu. Objavio je knjige za najmlađe: [1]
- Kad bi mjesec bio balon (1964),
- Zvjezdani vrt (1965),
- Šetači laganije (1967),
- Poznanstva s dječjim piscima (1970),
- Nek izvoli kako ko voli (1973),
- Putovati svijetom makar trotinetom (1976),
- Sunce u tvojim očima (1979) ,
- Čitao sam da čitate (1980),
- Ko se sa kim grli (1990),
- Najveći šešir ima dan (1999) .
Knjiga pjesama "Ja sada putujem" ,nastala dok je pjesnik boravio u Domu za Stare u Grbama, objavljena je posthumno u izdanju Gradske Biblioteke "Radosav Ljumović" 2015.godine.[1] Promocija knjige je održana 15.10.2015.godine .Na promociji su govorili književnici Momir Marković i Slobodan Vukanović,kao i profesor Natalija Abramović,koja se obratila u ime porodice pjesnika,a stihove je govorio dramski umjetnik Danilo Čelebić .
Nagrade[уреди | уреди извор]
Za svoju prvu pjesničku knjigu za najmlađe, „Kad bi mjesec bio balon“ dobio je nagradu „Mlado pokoljenje“(1964), a za sljedeću zbirku „Šetači laganije“ dobio je nagradu „Neven“ (1967).[3] Dobitnik je i „Nagrade oslobođenja Podgorice“ (1978) i Trinaestojulske nagrade za životno djelo (1981). Dodijeljena mu je Povelja za stvaralaštvo za djecu u Kolašinu (1997), kao i priznanje „Pod starom maslinom“ (1998). u Baru. Nagrada za životno djelo dodijeljena je posthumno u Golubovcima 2013. godine.[1]
Izvori[уреди | уреди извор]
- ^ а б в г д ђ Kalezić, Sofija. „STVARALAŠTVO ZA DJECU I MLADE IVANA CEKOVIĆA” (PDF). maticacrnogorska.me. Приступљено 19. 1. 2022.
- ^ Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. 1984. стр. 97.
- ^ „Nagrada Neven”. Архивирано из оригинала 24. 09. 2015. г. Приступљено 15. 05. 2015.
Literatura[уреди | уреди извор]
- Akademik Žarko Đurović: „Riječ i vrijeme – zapisi o preminulim piscima”, Podgorica, CANU, 2013.. стр. 225-228.
